Asimetrična šema za konvektivni pogranični sloj sa konstantnim i promenljivim koeficijentom vertikalnog mešanja
UNIVERZITET U NOVOM SADU
PRIRODNO-MATEMATIČKI
FAKULTET
DEPARTMAN ZA FIZIKU
Asimetrična šema za konvektivni pogranični sloj
sa konstantnim i promenljivim koeficijentom
vertikalnog mešanja
- diplomski rad -
Mentor:
Kandidat:
prof. dr Darko Kapor
Mirjana Sakradžija
Novi Sad, 2006.
Asimetrična šema sa konstantnim i promenljivim koeficijentom vertikalnog mešanja za KGS
Diplomski rad
SADRŽAJ:
1 UVOD...............................................................................................................................................................3
2 STRUKTURA PLANETARNOG GRANIČNOG SLOJA.............................................................................. 5
2.1 Određivanje visine konvektivnog pograničnog sloja.................................................................................6
3 PROBLEM ZATVARANJA SISTEMA PROGNOSTIČKIH JEDNAČINA..................................................8
3.1 Lokalno zatvaranje.................................................................................................................................... 8
3.2 Nelokalno zatvaranje................................................................................................................................. 8
4 ŠEME ZA TURBULENTNO MEŠANJE U KONVEKTIVNOM POGRANIČNOM SLOJU.................... 10
4.1 Primeri lokalnih šema.............................................................................................................................. 10
4.1.1 Šema bazirana na K-teoriji (BKT)................................................................................................ 10
4.1.2 TKE šema...................................................................................................................................... 11
4.2 Fluksni oblik vertikalnog mešanja...........................................................................................................11
4.2.1
Transilient
parametrizacija turbulencije (TTP) ............................................................................14
4.2.2 Blakadareva šema..........................................................................................................................14
5 ASIMETRIČNA KONVEKTIVNA ŠEMA (ACM)...................................................................................... 17
5.1 Glavne prognostičke jednačine za asimetrično mešanje u konvektivnom graničnom sloju.................... 18
5.1.1 Izvođenje jednačina za slučaj kada je koeficijent
Mu
nepromenljiv sa visinom...........................18
5.1.2 Izvođenje jednačina za slučaj kada koeficijent
Mu
varira sa visinom...........................................20
5.2 Parametrizacija koeficienta
Mu
1
.............................................................................................................. 21
5.2.1 Parametrizacija
Mu
1
preko turbulentne brzine
e*
..........................................................................21
5.2.2 Parametrizacija
Mu
1
preko osetne toplote
H.................................................................................
21
5.2.3 Određivanje promenljivog uzlaznog koeficijenta mešanja
Mu
k
.................................................... 22
5.3 Određivanje koeficijenata silaznog mešanja
Md
k
.................................................................................... 22
5.4 Kritični vremenski razmer....................................................................................................................... 23
6 NUMERIČKO REŠAVANJE JEDNAČINA................................................................................................. 24
6.1 Numeričko rešavanje za slučaj konstantnog koeficijenta
Mu
1
.................................................................26
6.2 Numeričko rešavanje za slučaj promenljivog koeficijenta
Mu
k
...............................................................26
7 REZULTATI NUMERIČKE SIMULACIJE................................................................................................. 29
8 ZAKLJUČAK.................................................................................................................................................32
9 LITERATURA............................................................................................................................................... 33
10 DODATAK 1: Program..................................................................................................................................34
-2-

Asimetrična šema sa konstantnim i promenljivim koeficijentom vertikalnog mešanja za KGS
Diplomski rad
transilient
potiče od latinske reči koja znači
preskočiti
, što nagoveštava da se mešanje može odvijati između međusobno
razdvojenih vertikalnih ćelija stuba vazduha. Mešanje se odvija između svih ćelija međusobno kao što je to prikazano na
slici
1.1c
.
U ovom radu opisana je Asimetrična konvektivna šema ACM (
Asymmetrical Convective Model
- Asimetrični
konvektivni model) koju su prvobitno razvili Pleim i Chang 1992. godine. Osmotreno je da je vertikalno mešanje u
konvektivnom pograničnom sloju asimetrično, što znači da se uzlazni i silazni transport razlikuju. ACM šema uzima u obzir
upravo ovu činjenicu, za razliku od prethodnih šema. Vertikalno mešanje se u ovoj šemi predstavlja vrtlozima koji mogu
imati različite razmere od sasvim malih pa do veličine čitavog konvektivnog sloja. Uzlazne struje vazduha su brze i uske
tako da se smatra da se transport odvija iz prvog sloja u sve ostale slojeve direktno. Silazne struje su sporije i šire, a
transport se odvija jedino iz sloja iznad u sloj ispod njega. Idući ka dole struje su sve šire i sve više mase se prenosi u sloj
ispod. Ova šema važi jedino za konvektivni granični sloj dok se kod stabilnih i neutralnih slojeva mora koristiti neki drugi
pristup, npr. hipoteza koeficijenta razmene (K-teorija). Za vreme stabilnih ili neutralnih uslova statičke stabilnosti razmer
turbulentnog kretanja je mnogo manji od razmera srednjeg toka, tako da se takva situacija veoma dobro opisuje vrtložnom
difuzijom. Tokom nestabilnih uslova dominantan razmer dužine vrtloga je mnogo veći, čak dostiže visinu konvektivnog
graničnog sloja, stoga se u obzir mora uzeti i nelokalni transport. Postoji više prednosti ovakvog tretiranja turbulencije.
Šema je prvog reda što umanjuje potrošnju računskog vremena, a s druge strane realistično predstavlja procese turbulentne
razmene. Važna osobina šeme je i mogućnost realističnog transporta materijala iz izvora na bilo kojoj visini što je veoma
značajno kod hemijskih modela.
U Asimetričnoj konvektivnoj šemi vertikalni transport neke fizičke veličine ili materije predstavlja se matričnom
jednačinom u kojoj su nepoznate veličine koeficienti vertikalnog mešanja. Kod ove šeme se koeficijenti uzlaznog i silaznog
mešanja razlikuju. Da bi se rešio problem zatvaranja treba odrediti uzlazne koeficiente turbulentnog mešanja, dok se silazni
koeficienti određuju iz zakona o održanju mase. Uzlazni koeficient
Mu
1
parametrisan je na dva načina: preko turbulentne
brzine
e*
i preko fluksa osetne toplote
H
, kao što je objašnjeno kasnije u radu. Oba načina su upoređena za slučajeve kada
je koeficient uzlaznog transporta konstantan i kada se menja sa visinom, a rezultati su prikazani grafičkim putem. Veza
između uzlaznih i silaznih koeficienata pronalazi se iz uslova o održanju mase u jednoj ćeliji stuba vazduha, za slučajeve
konstantnog i promenljivog uzlaznog koeficienta turbulentnog mešanja.
U ovom diplomskom radu je u kratkim crtama opisana celokupna teorija zatvaranja sistema jednačina, sa
akcentom na nelokalnom zatvaranju kao pogodnom metodu za predstavljanje turbulentnog mešanja u konvektivnom
pograničnom sloju. Zadatak rada je detaljno izvođenje jednačina za promenu koncentracije u vremenu pomoću asimetrične
šeme i njihovo numeričko rešavanje, a zatim provera teorije numeričkom simulacijom. Struktura planetarnog graničnog
sloja i njegove promene u toku dana opisane su u 2. glavi. U glavi br. 3 predstavljen je problem zatvaranja sistema
jednačina i nabrojane su lokalne i neke nelokalne šeme kojima je moguće izvršiti zatvaranje, a koje su opisane detaljnije u
4. glavi. U ovoj glavi je uveden pojam fluksnog oblika vertikalnog mešanja kao metoda nelokalnog zatvaranja i opisane su
dve nelokalne šeme koje se baziraju na ovom pristupu. Glava 5 predstavlja srž rada. Tu je opisana ACM šema, izvedene su
prognostičke jednačine za koncentraciju za slučajeve konstantnog i promenljivog koeficijenta vertikalnog mešanja i
izvedeni su elementi matrica koeficijenata. U 6. glavi je numeričkim putem rešen sistem jednačina, a u 7. glavi su prikazani
rezultati numeričke simulacije. Fortranski program kojim su računate koncentracije ozona nalazi se u dodatku na kraju rada.
-4-
Asimetrična šema sa konstantnim i promenljivim koeficijentom vertikalnog mešanja za KGS
Diplomski rad
2. STRUKTURA PLANETARNOG GRANIČNOG SLOJA
Troposfera je najniži deo atmosfere visine od oko 10 km. Prema karakteristikama procesa koji se u njoj dešavaju,
delimo je na planetarni granični sloj (PGS) i slobodnu atmosferu. Razlog postojanja graničnog sloja leži u činjenici da tlo
ima velik uticaj na procese u donjem delu atmosfere do visine od oko 1 km. Sa površine zemlje se u atmosferu transportuju
toplota, vodena para, jezgra sublimacije i kondenzacije; u najnižim slojevima atmosfere vetar je pod uticajem orografije i
stepena zagrejanosti tla. Osim što predstavlja izvor ili ponor količine kretanja, toplote i vlage, važna karakteristika
graničnog sloja je to što se u njemu odvija velika disipacija kinetičke energije atmosfere. Prema karakteristikama flukseva
količine kretanja i toplote u planetarnom graničnom sloju postoji nekoliko podslojeva. Uz samu čvrstu granicu postoji
veoma tanak podsloj- viskozni sloj u kom je kretanje laminarno i gde se transport odvija putem molekularne difuzije. Iznad
laminarnog nalazi se sloj hrapavosti. U ovom sloju su procesi snažno uslovljeni hrapavošću podloge, odnosno visinom
hrapavih elemenata i njihovom prostornom raspodelom. Visina sloja hrapavosti zavisi i od brzine vetra i stabilnosti
atmosfere. U ovom sloju se transport odvija turbulentnom difuzijom. Zatim sledi površinski sloj koji čini oko 10% od
ukupnog graničnog sloja. Ovaj sloj se odlikuje turbulentnim procesima malih razmera, a promene vertikalnih flukseva kroz
sloj su manje od 10% pa se zbog toga često naziva i sloj konstantnog fluksa. Visina sloja varira od nekoliko metara pri
stabilnoj stratifikaciji, pa do oko 50 m pri dobro izraženoj konvekciji. Ostali deo planetarnog graničnog sloja čini izmešani
sloj. U njemu se razvija turbulentni transport većih razmera sa vrtlozima koji mogu da se prostiru kroz celu dubinu
planetarnog graničnog sloja. Ovi vrtlozi uzrokuju vertikalno mešanje vazduha koji sa sobom nosi svoje fizičke osobine i
primese u vidu raznih zagađivača. Zbog toga su u dobro razvijenom izmešanom sloju promene sa visinom termodinamičkih
veličina i koncentracije primesa slabo izražene.
Slika 2.1:
Promene planetarnog graničnog sloja u toku dana iznad kopna u polju visokog pritiska.
Na slici
2.1
prikazan je planetarni granični sloj u toku jednog dana pri uslovima visokog pritiska iznad kopna.
Nakon izlaska Sunca počinje zagrevanje zemljine površine i naležućeg sloja vazduha usled čega donji sloj atmosfere
postaje nestabilan. Nastaju termičke perjanice toplijeg vazduha koje transportuju vlagu, toplotu i aerosole u vis. Perjanice
se podižu i adijabatski šire dok se ne postigne temodinamička ravnoteža na vrhu planetarnog graničnog sloja. Konvektivno
kretanje vazduha stvara intenzivno turbulentno mešanje. Kada stvaranje turbulencije usled potiska dominira u izmešanom
sloju, on se naziva
konvektivni pogranični sloj
. Uzlazni transport u konvektivnom pograničnom sloju odvija se brzim i
uskim strujama, dok su silazne struje sporije i šire.
-5-

Asimetrična šema sa konstantnim i promenljivim koeficijentom vertikalnog mešanja za KGS
Diplomski rad
Brzina
w
s
se parametriše na sledeći način:
w
s
=
u
∗
3
c
1
w
∗
3
1
/
3
i
w
∗
=
g
/
T
w
0
L
1
/
3
(2.3)
gde je
u
*
brzina trenja,
w
*
konvektivna brzina,
L
dužina Monina-Obuhova, a za
c
1
koristi se vrednost
0,6
.
Pomoću jednačine (2.1) visina planetarnog graničnog sloja može se računati iterativnim putem za sve uslove
stabilnosti kada su površinski fluksevi i profili
v
,
u
i
v
poznati. Prvo se računa
bulk
Ričardsonov broj
Ri
između
površinskog nivoa sa
s
i nivoa iznad njega. Kada
Ri
jednom dostigne kritičnu vrednost, vrednost za
h
se izvodi
linearnom interpolacijom između nivoa sa
Ri>Ri
c
i nivoa ispod. Ako se dobijena visina razlikuje od vrednosti visine nivoa
vertikalne mreže, što je najčešće slučaj, za istu se usvaja visina vertikalnog nivoa mreže na sledeći način: ako je
h
veće od
visine nivoa označenog sa
k+1
, za njenu vrednost uzima sa visina nivoa
k
(slika
2.3a
), u suprotnom se usvaja vrednost
visine nivoa
k+1
(
slika 2.3b
). Za minimum visine
h
uzeta je vrednost od
100 m
. Vrednost kritičnog
bulk
Ričardsonovog
broja zavisi od vertikalne rezolucije modela. U ovom radu je uzeta vrednost od
0,25
, što se inače predlaže za modele sa
većom vertikalnom rezolucijom.
Slika 2.3:
Šematski prikaz određivanja visine planetarnog graničnog sloja u numeričkoj ACM šemi
Dužina Monina-Obuhova se računa na sledeći način:
L
=−
T
L
u
∗
3
C
p
kgH
(2.4)
gde je
T
L
temperatura vazduha na najnižem nivou modela,
C
p
je specifični toplotni kapacitet suvog vazduha,
je
gustina vazduha koja se dobija iz površinskog pritiska i temperature,
k
je Von Karmanova konstanta, a
g
je gravitaciono
ubrzanje.
* Napomena: oznake nivoa na slici odgovaraju oznakama u numeričkoj šemi gde je prvi, donji nivo obeležen sa KK=16, a najviši nivo sa
K0=1.
-7-
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti