Određivanje zaštitnog faktora preparata za zaštitu od sunca spektroskopskom metodom
UNIVERZITET U NOVOM SADU
PRIRODNO-MATEMATI
Č
KI FAKULTET
DEPARTMAN ZA FIZIKU
ORE
Đ
IVANJE ZAŠTITNOG FAKTORA PREPARATA ZA
ZAŠTITU OD SUNCA SPEKTROSKOPSKOM METODOM
-diplomski rad-
Mentor: Kandidat:
Dr Zoran Mijatovi
ć
Nataša Antonijevi
ć
Novi Sad, 2006.
Sadržaj
enja ............................................................................ 2
2.1. Definicija i podela UV zra
enja ............................................................................. 9
OVEKA............................................10
3.1. Uticaj ultravioletnog zra
enja na žive organizme ................................................................... 11
3.2. Aktivni spektar ultravioletnog zra
enja .................................................................................. 12
4. ZAŠTITA OD ULTRAVIOLETNOG ZRA
ENJA .............................................................18
4.1. Kako se zaštiti od UV zra
4.2. Preparati za zaštitu kože od UV zra
enja................................................................................ 19
4.3. Zaštitni faktor preparata za zaštitu od Sun
enja ...................................................... 20
IVANJE ZAŠTITNOG FAKTORA PREPARATA ZA ZAŠTITU OD
Priprema uzoraka za merenje apsorpcije rastvora preparata za zaštitu od Sunca ...... 31
Snimanje apsorpcionih spektara preparata za zaštitu od Sunca ................................. 32
unavanje zaštitnog faktora preparata za zaštitu od Sun
i zaštitni faktor na preparatima za Sun
anje? ................................................................... 45

1. SPEKTAR SUNCA I TOPLOTNI ZAKONI
1.1. Toplotno zra
č
enje i osnovni zakoni zra
č
enja
Svetlosni izvori, kod kojih je uzrok emisije svetlosti temperatura tela, nazivaju se toplotni
izvori. Zra
č
enje koje ovakvi svetlosni izvori emituju naziva se toplotno zra
č
enje.
Emituju
ć
i elektromagnetno zra
č
enje tela gube deo svoje unutrašnje energije, pa energiju
zra
č
enja možemo definisati i kao deo unutrašnje energije tela koje ono emituje. Zra
č
enjem telo
smanjuje svoju unutrašnju energiju, drugim re
č
ima hladi se. Me
đ
utim, tela imaju sposobnost i da
apsorbuju odre
đ
enu koli
č
inu energije iz spoljašnje sredine. Na taj na
č
in ona pove
ć
avaju svoju
unutrašnju energiju i dospevaju u stanje termodinami
č
ke ravnoteže. Dakle, pove
ć
anje ili smanjenje
temperature, odnosno toplotne energije tela zra
č
enjem zavisi od razlike izme
đ
u emitovane i
apsorbovane energije. Intenzitet zra
č
enja srazmeran je temperaturi tela. Spektar elektomagnetnog
zra
č
enja koje emutuje telo je funkcija talasne dušine i temperature do koje je telo zagrejano, a
definisan je Plankovim zakonom.
Tela zra
č
enjem uspostavljaju ravnostežu sa okolinom, pri
č
emu se energija prenosi sa jednog
tela na drugo. Plank je pretpostavio da spektar izra
č
ene energije nije kontinualan, ve
ć
da se
prenošenje energije ostvaruje pomo
ć
u talasnih paketa zra
č
enja koji se nazivaju kvanti. Prenosioci
elektromagnetne interakcije nazivaju se fotoni i predstavljaju kvante energije pomo
ć
u kojih telo
emituje elektromanetno zra
č
enje. Energija izra
č
enog fotona srazmerna je frekvenciji zra
č
enja
(Relacija 1.1.)
ν
ε
h
=
1.1.
Konstanta srazmernosti h naziva se Plankova konstanta i iznosi 6,626 · 10
-34
Js. Frekvencija zra
č
enja
ν
izražava se u hercima Hz.
Telo koje emituje više energije u jedinici vremena sa jedinice površine (tj. ima ve
ć
u
emisionu mo
ć
) brže se hladi nego telo
č
ija je emisiona mo
ć
manja, u istom intervalu talasnih dužina.
Istovremeno, sa procesom emitovanja zra
č
enja na odre
đ
enoj talasnoj dužini, telo može da apsorbuje
odre
đ
enu koli
č
inu zra
č
enja. Odnos izme
đ
u emisione mo
ć
i tela
R
λ
T
i apsorpcione mo
ć
i tela
a
λ
T
ne
zavisi od prirode tela. Ovaj odnos je za sva tela isti i predstavlja jednu istu, univerzalnu funkciju
f(
λ
,
T
) koja zavisi samo od talasne dužine zra
č
enja i temperature tela do koje je ono zagrejano.
Jedna
č
ina kojom je ova funkcija definisana naziva se
Kirhofov zakon
, a data je relacijom 1.2.
T
T
a
R
T
f
,
,
)
,
(
λ
λ
λ
=
1.2.
Spektar elektromagnetnog zra
č
enja koje emituje neko telo zagrejano do odre
đ
ene temperature
opisuje se koriš
ć
enjem modela crnog tela. Na svim talasnim dužinama apsorpciona mo
ć
apsolutno
crnog tela je jednaka jedinici.
2
Apsolutno crno
telo
se definiše kao telo koja na svim talasnim dužinma apsorbuje kompletno
zra
č
enje koje dospeva do njegove površine. Gustina fluksa zra
č
enja koje emituje apsolutno crno telo
odre
đ
uje Plankova funkcija prikazana jedna
č
inom 1.3.
1.3.
1
/
5
2
)
1
(
2
)
,
(
−
−
−
=
kT
hc
e
c
h
T
B
λ
λ
π
λ
gde je k
Bolcmanova konstanta koja iznosi 1,38 · 10
-23
J/K, h je Plankova konstanta, a
c
je brzina
svetlosti u vakuumu i iznosi 2,997925 · 10
8
m/s. Sa pove
ć
anjem temperature apsolutnog crnog tela
pove
ć
ava se gustina fluksa zra
č
enja, ali se talasna dužina emitovanog zra
č
enja smanjuje.
Integraljenjem funkcije B
(
λ
,T
)
po celom opsegu talasnih dužina od 0 do
∞
dobija se ukupna
gustina fluksa zra
č
enja apsolutnog crnog tela (jedna
č
ina 1.4.)
1.4.
4
)
(
T
T
B
σ
=
gde
σ
predstavlja konstantu i naziva se Schtepfan-Boltzmann-ova (Štefan – Bolcmanova) konstanta
koja iznosi 5,67 · 10
-8
W/m
2
K
4
.
Ova formula je poznata pod nazivom
Schtephan-Boltzmann-ov
(Štefan – Bolcmanov )
zakon
. Ovaj zakon predstavlja osnovu u teoriji prenosa infracrvenog zra
č
enja
i pokazuje da je ukupan fluks energije koje emituje apsolutno crno telo srazmeran
č
etvrtom stepenu
njegove apsolutne temperature.
Na kojoj talasnoj dužini
ć
e telo zagrejano do odre
đ
ene temperature
T
, izražene u kelvinima
K, emitovati maksimalan fluks zra
č
enja može se izra
č
unati pomo
ć
u formule 1.5. koja predstavlja
Vinov zakon
:
1.5.
Km
T
3
max
10
8978
,
2
−
⋅
=
λ
Sa porastom temperature apsolutnog crnog tela, položaj maksimuma fluksa izra
č
ene energije
pomera se ka kra
ć
im talasnim džinama, zbog
č
ega se ovaj zakon naziva i Vinov zakon pomeranja.
3

U poslednjoj reakciji se dva jezgra
3
H
e
jedine, a kao produkt nastaje stabilno jezgro
4
H
e
, dva protona
i jedan
γ
-kvant.
MeV
H
He
He
He
85
,
12
2
1
4
3
3
+
+
+
→
+
γ
(4 · 10
5
godina)
U datom termonuklearnom procesu osloba
đ
a se ukupna energija od 19,48 MeV, pri
č
emu se u
jednoj sekundi potroši 592 · 10
6
t vodonika, a dobija se 588 · 10
6
t helijuma. Razlika u masi koja
iznosi 4 · 10
6
t transformiše se u energiju (
). Ovim procesom Sunce na svojoj površini
održava srednju temperaturu približno jednaku 5800 K.
2
mc
E
=
U spektralnoj raspodeli kontinualnog zra
č
enja iz fotosfere Sunca javljaju se i diskretne
spektralne linije vodonika, helijuma i dugih elemenata koji ulaze u sastav Sunca. Ova raspodela
bliska je raspodeli kontinualnog zra
č
enja koje emituje apsolutno crno telo na temperaturi od 5800 K.
Sun
č
evo zra
č
enje koje pada na spoljašnju površinu atmosfere naziva se ekstraterestrijalno zra
č
enje.
Spektar ovog zra
č
enja se proteže od 0,015
μ
m do 1000
μ
m. Posmatraju
ć
i samo UV deo spektra
ekstraterestrijalnog zra
č
enja i njegovo dejstvo, kao dobra aproksimacija u oblasti ovih talasnih
dužina može se primeniti spektar zra
č
enja crnog tela na teperaturi od 5800 K.
200
300 400 500 600 700
0.2
0.1
TALASNA DUŽINA (nm)
ZRA
Č
ENJE K
OJE S
TIŽE
DO ZE
MLJE
EKST
RATE
REST
RIJA
LNO
ZRA
Č
ENJE
C
R
N
O
T
E
LO
N
A
5
80
0K
UV
VIDLJIVO
Sp
e
ktr
al
ni int
en
zite
t mW/( cm
2 nm)
Slika 1.1. Spe
ktar zra
č
enja crnog tela i spektar ekstraterestrijalnog zra
č
enja i zra
č
enja koje stiže do
Zemlje
Ukupan intenzitet zra
č
enja jednak je površini ispod krive. Apsolutno crno telo na temperaturi
koja je jednaka srednjoj temperaturi Sunca emituje maksimalan intenzitet zra
č
enja na talasnoj dužini
od 518 nm. Površina ispod dela krive koja se nalazi u UV oblasti je znatna u odnosu na ukupnu
površinu ispod krive, što zna
č
i da je doprinos UV zra
č
enja u ukupnom spektru vrlo velik.
Prolaze
ć
i kroz atmosferu intenzitet ekstraterestrijalnog zra
č
enja se smanjuje. Do biosfere
dospeva zra
č
enje u opsegu talasnih dužina 290–3000 nm. Od toga je 5% ultravioletno (UV) zra
č
enje
talasnih dužina
λ
= 290–400 nm, 39% vidljivo (VIS) zra
č
enje talasnih dužina
λ
= 4010-780 nm i
56% je infracrveno (IR) zra
č
enje opsega talasnih dužina od 780 nm do 3000 nm. Ljudski organizam
može da oseti sve tri vrste zra
č
enja i to IR kao toplotu, VIS kao svetlost, a UV indirektno preko
opekotina na koži.
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti