UNIVERZITET U NOVOM SADU 

 

PRIRODNO-MATEMATI

Č

KI FAKULTET 

 

DEPARTMAN ZA FIZIKU 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

 
 

ORE

Đ

IVANJE ZAŠTITNOG FAKTORA PREPARATA ZA 

ZAŠTITU OD SUNCA SPEKTROSKOPSKOM METODOM 

 
 

-diplomski rad- 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 
Mentor:                                                                                                                                 Kandidat: 
Dr Zoran Mijatovi

ć

                                                                                             

  

Nataša Antonijevi

ć

                    

 

Novi Sad, 2006. 

Sadržaj 

 
 

UVOD ...................................................................................................................................1

 

 

1. SPEKTAR SUNCA I TOPLOTNI ZAKONI ........................................................................2

 

1.1. Toplotno zra

č

enje i osnovni zakoni zra

č

enja ............................................................................ 2 

1.2.  Sun

č

ev spektar.......................................................................................................................... 4 

 

2. UV ZRA

Č

ENJE.................................................................................................................6

 

2.1. Definicija i podela UV zra

č

enja ................................................................................................ 6 

2.2. Doza UV zra

č

enja i definicija UV Indeksa............................................................................... 7 

2.3. Faktori koji uti

č

u na intenzitet UV zra

č

enja ............................................................................. 9 

 

3. DEJSTVO ULTRAVIOLETNOG ZRA

Č

ENJA NA 

Č

OVEKA............................................10

 

3.1. Uticaj ultravioletnog zra

č

enja na žive organizme ................................................................... 11 

3.2. Aktivni spektar ultravioletnog zra

č

enja .................................................................................. 12 

3.3.  Dejstvo UV zra

č

enja na kožu................................................................................................. 14 

 

4. ZAŠTITA OD ULTRAVIOLETNOG ZRA

Č

ENJA .............................................................18

 

4.1. Kako se zaštiti od UV zra

č

enja? ............................................................................................. 18 

4.2. Preparati za zaštitu kože od UV zra

č

enja................................................................................ 19 

4.3. Zaštitni faktor preparata za zaštitu od Sun

č

evog zra

č

enja ...................................................... 20 

4.4. Zaštitni filtri kao osnovne komponente preparata za zaštitu od Sunca ................................... 22 

 

5. METODE ZA ODRE

Đ

IVANJE ZAŠTITNOG FAKTORA PREPARATA ZA ZAŠTITU OD 

SUNCA ...............................................................................................................................25

 

5.1. 

In vivo

 metode ......................................................................................................................... 25 

5.2. 

In vitro 

metode ........................................................................................................................ 26 

 

6. OPIS MERENJA I REZULTATI ......................................................................................28

 

6.1. Opis aparature ......................................................................................................................... 28 
6.2. Rezultati i diskusija ................................................................................................................. 30 

6.2.1. 

Priprema uzoraka za merenje apsorpcije rastvora preparata za zaštitu od Sunca ...... 31 

6.2.2. 

Snimanje apsorpcionih spektara preparata za zaštitu od Sunca ................................. 32 

6.2.3. 

Izra

č

unavanje zaštitnog faktora preparata za zaštitu od Sun

č

evog zra

č

enja.............. 34 

 

ZAKLJU

Č

AK.......................................................................................................................44

 

 

DODATAK ..........................................................................................................................45

 

Tipovi kože..................................................................................................................................... 45 
Šta zna

č

i zaštitni faktor na preparatima za Sun

č

anje? ................................................................... 45 

 

LITERATURA .....................................................................................................................46

 

 

BIOGRAFIJA ......................................................................................................................47

 

background image

 

1. SPEKTAR SUNCA I TOPLOTNI ZAKONI 

 

 

1.1. Toplotno zra

č

enje i osnovni zakoni zra

č

enja 

 

 

Svetlosni izvori, kod kojih je uzrok emisije svetlosti temperatura tela, nazivaju se toplotni 

izvori. Zra

č

enje koje ovakvi svetlosni izvori emituju naziva se toplotno zra

č

enje. 

Emituju

ć

i elektromagnetno zra

č

enje tela gube deo svoje unutrašnje energije, pa energiju 

zra

č

enja možemo definisati i kao deo unutrašnje energije tela koje ono emituje. Zra

č

enjem telo 

smanjuje svoju unutrašnju energiju, drugim re

č

ima hladi se. Me

đ

utim, tela imaju sposobnost i da 

apsorbuju odre

đ

enu koli

č

inu energije iz spoljašnje sredine. Na taj na

č

in ona pove

ć

avaju svoju 

unutrašnju energiju i dospevaju u stanje termodinami

č

ke ravnoteže. Dakle, pove

ć

anje ili smanjenje 

temperature, odnosno toplotne energije tela zra

č

enjem zavisi od razlike izme

đ

u emitovane i 

apsorbovane energije. Intenzitet zra

č

enja srazmeran je temperaturi tela. Spektar elektomagnetnog 

zra

č

enja koje emutuje telo je funkcija talasne dušine i temperature do koje je telo zagrejano, a 

definisan je Plankovim zakonom.   

Tela zra

č

enjem uspostavljaju ravnostežu sa okolinom, pri 

č

emu se energija prenosi sa jednog 

tela na drugo. Plank je pretpostavio da spektar izra

č

ene energije nije kontinualan, ve

ć

 da se  

prenošenje energije ostvaruje pomo

ć

u talasnih paketa zra

č

enja koji se nazivaju kvanti. Prenosioci 

elektromagnetne interakcije nazivaju se fotoni i predstavljaju kvante energije pomo

ć

u kojih telo 

emituje elektromanetno zra

č

enje. Energija izra

č

enog fotona srazmerna je frekvenciji zra

č

enja 

(Relacija 1.1.) 
 
 

 

 

 

 

ν

ε

h

=

 

 

 

 

 

         1.1. 

 
 
Konstanta srazmernosti h naziva se Plankova konstanta i iznosi 6,626 · 10

-34

 Js. Frekvencija zra

č

enja 

ν

 izražava se u hercima Hz. 

Telo koje emituje više energije u jedinici vremena sa jedinice površine (tj. ima ve

ć

emisionu mo

ć

) brže se hladi nego telo 

č

ija je emisiona mo

ć

 manja, u istom intervalu talasnih dužina. 

Istovremeno, sa procesom emitovanja zra

č

enja na odre

đ

enoj talasnoj dužini, telo može da apsorbuje 

odre

đ

enu koli

č

inu zra

č

enja. Odnos izme

đ

u emisione mo

ć

i tela 

R

λ

T

 i  apsorpcione mo

ć

i tela 

a

λ

T

 ne 

zavisi od prirode tela. Ovaj odnos je za sva tela isti i predstavlja jednu istu, univerzalnu funkciju 
f(

λ

,

T

) koja zavisi samo od talasne dužine zra

č

enja i temperature tela do koje je ono zagrejano. 

Jedna

č

ina kojom je ova funkcija definisana naziva se 

Kirhofov zakon

, a data je relacijom 1.2.

 

 
 

 

 

 

T

T

a

R

T

f

,

,

)

,

(

λ

λ

λ

=

         

 

                   

1.2.

 

 
Spektar elektromagnetnog zra

č

enja koje emituje neko telo zagrejano do odre

đ

ene temperature 

opisuje se koriš

ć

enjem modela crnog tela. Na svim talasnim dužinama apsorpciona mo

ć

 apsolutno 

crnog tela je jednaka jedinici.  

 

2

Apsolutno crno

 

telo

 se definiše kao telo koja na svim talasnim dužinma apsorbuje kompletno 

zra

č

enje koje dospeva do njegove površine. Gustina fluksa zra

č

enja koje emituje apsolutno crno telo 

odre

đ

uje Plankova funkcija prikazana jedna

č

inom 1.3. 

 

 

                                              

                                     1.3. 

1

/

5

2

)

1

(

2

)

,

(

=

kT

hc

e

c

h

T

B

λ

λ

π

λ

 

 
gde je k

 

Bolcmanova konstanta koja iznosi 1,38 · 10

-23

 J/K, h je Plankova konstanta, a 

c

 je brzina 

svetlosti u vakuumu i iznosi 2,997925 · 10

8

 m/s. Sa pove

ć

anjem temperature apsolutnog crnog tela 

pove

ć

ava se gustina fluksa zra

č

enja, ali se talasna dužina emitovanog zra

č

enja smanjuje. 

 

Integraljenjem funkcije B

 (

λ

,T

)

 

po celom opsegu talasnih dužina od 0 do 

 dobija se ukupna 

gustina fluksa zra

č

enja apsolutnog crnog tela (jedna

č

ina 1.4.) 

 
 

                                                 

                                                                  1.4. 

4

)

(

T

T

B

σ

=

 

 

gde 

 

σ

 

predstavlja konstantu i naziva se Schtepfan-Boltzmann-ova (Štefan – Bolcmanova) konstanta 

koja iznosi 5,67 · 10

-8

 W/m

2

K

4

Ova formula je poznata pod nazivom 

Schtephan-Boltzmann-ov

 

(Štefan – Bolcmanov ) 

zakon

. Ovaj zakon predstavlja osnovu u teoriji prenosa infracrvenog zra

č

enja 

i pokazuje da je ukupan fluks energije koje emituje apsolutno crno telo srazmeran 

č

etvrtom stepenu 

njegove apsolutne temperature.  

Na kojoj talasnoj dužini 

ć

e telo zagrejano do odre

đ

ene temperature 

T

, izražene u kelvinima 

K, emitovati maksimalan fluks zra

č

enja može se izra

č

unati pomo

ć

u formule 1.5. koja predstavlja 

Vinov zakon

 
 

                                                  

                                             1.5. 

Km

T

3

max

10

8978

,

2

=

λ

 
 

Sa porastom temperature apsolutnog crnog tela, položaj maksimuma fluksa izra

č

ene energije 

pomera se ka kra

ć

im talasnim džinama, zbog 

č

ega se ovaj zakon naziva i Vinov zakon pomeranja.

  

 
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

3

background image

 
U poslednjoj reakciji se dva jezgra 

3

H

e

 jedine, a kao produkt nastaje stabilno jezgro 

4

H

e

, dva protona 

i jedan 

γ

-kvant. 

 
 

MeV

H

He

He

He

85

,

12

2

1

4

3

3

+

+

+

+

γ

 

 

                       (4 · 10

5

 godina) 

 
 

U datom termonuklearnom procesu osloba

đ

a se ukupna energija od 19,48 MeV, pri 

č

emu se u 

jednoj sekundi potroši 592 · 10

6

 t vodonika, a dobija se 588 · 10

6

 t helijuma. Razlika u masi koja 

iznosi 4 · 10

6

 t transformiše se u energiju (

). Ovim procesom Sunce na svojoj površini 

održava srednju temperaturu približno jednaku 5800 K.  

2

mc

E

=

 

U spektralnoj raspodeli kontinualnog zra

č

enja iz fotosfere Sunca javljaju se i diskretne 

spektralne linije vodonika, helijuma i dugih elemenata koji ulaze u sastav Sunca. Ova raspodela 
bliska je raspodeli kontinualnog zra

č

enja koje emituje apsolutno crno telo na temperaturi od 5800 K. 

Sun

č

evo zra

č

enje koje pada na spoljašnju površinu atmosfere naziva se ekstraterestrijalno zra

č

enje. 

Spektar ovog zra

č

enja se proteže od 0,015 

μ

m do 1000 

μ

m. Posmatraju

ć

i samo UV deo spektra 

ekstraterestrijalnog zra

č

enja i njegovo dejstvo, kao dobra aproksimacija u oblasti ovih talasnih 

dužina može se primeniti spektar zra

č

enja crnog tela na teperaturi od 5800 K. 

200

          

   300         400         500          600          700

               

0.2

0.1

TALASNA DUŽINA  (nm)

ZRA

Č

ENJE K

OJE S

TIŽE 

DO ZE

MLJE

EKST

RATE

REST

RIJA

LNO

 ZRA

Č

ENJE

C

R

N

O

 T

E

LO

 N

A

 5

80

0K

UV

VIDLJIVO

Sp

e

ktr

al

ni int

en

zite

t mW/( cm 

2 nm)

  

Slika 1.1. Spe

ktar zra

č

enja crnog tela i spektar ekstraterestrijalnog zra

č

enja i zra

č

enja koje stiže do 

Zemlje 

 

Ukupan intenzitet zra

č

enja jednak je površini ispod krive. Apsolutno crno telo na temperaturi 

koja je jednaka srednjoj temperaturi Sunca emituje maksimalan intenzitet zra

č

enja na talasnoj dužini 

od 518 nm. Površina ispod dela krive koja se nalazi u UV oblasti je znatna u odnosu na ukupnu 
površinu ispod krive, što zna

č

i da je doprinos UV zra

č

enja u ukupnom spektru vrlo velik.  

Prolaze

ć

i kroz atmosferu intenzitet ekstraterestrijalnog zra

č

enja se smanjuje. Do biosfere 

dospeva zra

č

enje u opsegu talasnih dužina 290–3000 nm. Od toga je 5% ultravioletno (UV) zra

č

enje 

talasnih dužina 

λ

 = 290–400 nm, 39% vidljivo (VIS) zra

č

enje talasnih dužina 

λ

 = 4010-780 nm i 

56% je infracrveno (IR) zra

č

enje opsega talasnih dužina od 780 nm do 3000 nm. Ljudski organizam 

može da oseti sve tri vrste zra

č

enja i to IR kao toplotu, VIS kao svetlost, a UV indirektno preko 

opekotina na koži.

 

 

5

Želiš da pročitaš svih 53 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti