Kibernetika, komunikacije i informacije u kriminalistici

Kibernetika, teorija informacije i kriminalistička teorija identifikacije Kibernetika : je naučna disciplina koja izučava autoregulaciju sistema, ili proučava vođenje i proporcionalnost nekog skupa izvedenih radnji prema zadanom cilju (terminalnom stanju).

Budući da je svaki sistem, mehanički kao i organski, međuovisan i međuuvjetovan sklop aktivnosti koji se dade izraziti kao program-model, to se autoregulacija obavlja uključivanjem i isključivanjem kontrola koje ispravljaju pojedine aktivnosti u sistemu što odstupaju od programa. Ovo se odvija istovremeno s procesom komuniciranja odnosno s feedbackom informacija. Kružni tok informacija omogućava da svako odstupanje od programa manifestirano kao povećanje količine informacije bude mobilizator regulativnog djelovanja.

Regulacija oscilira prema količini informacija. Kibernetika uključuje dva velika i relativno neovisna područja tehnologiju, obrade, čuvanja i korištenja informacija i b) teoriju procjenjivanja funkcionalne vrijednosti informacija o pojedinim ponašanjima obzirom na zadatak. I jedno i drugo pretpostavlja određeni stepen razvoja tehnologije odgovarajućih servo-mehanizama, s tim da se s druge strane, mora razvijati konstruiranje takvih servo-mehanizama.

Kibernatika, komunikacije i informacije u kriminalistici

Prikupljanje podataka i obavještenja prestavlja veoma raširenu djelatnost policijskih organa. Osnovno pravilo prikupljanja podataka predstavlja aspekt dobijanja i traženja podataka, što dalje znači da oni moraju dolaziti od lica i institucija. Pripadnici policije kao i drugi državni organi mogu prikupljati podatke i informacije kroz primjenu ovlaštenja koje imaju po samom zakonu. Zakonski propisi iz kojih se crpe ovlaštenja, a dalje i načini i metodi prikupljanja podataka u Bosni i Hercegovini i njenim entitetima su:

• Zakon o krivičnom postupku,
• Zakon o policijskim službenicima,
• Zakon o unutrašnjim poslovima, kao i
• drugi zakonski i podzakonski akti.¹

Privatni detektiv nema približno ovlaštenja koja ima policijski službenik.U cilju bližeg i konkretnijeg razjašnjavanja načina prikupljanja podataka potrebno je prvo definisati iste.

Podatak je svako saznanje, sadržaj koji sadrži izvjesnu informaciju. Informacija je saznanje u sirovoj formi.

Kriminalistička informacija predstavlja promjenu koja u sebi nosi informaciju u vezi sa krivičnim djelima, učiniocima, načinu izvršenja, motivima, i dr. Kriminalistička informacija može biti operativna i dokazna. Podatak je informacija, ako nešto znači. Kriminalističko obavještajni podatak je informacija sa dodatnom vrijednošću, koju je moguće razumjeti.

1 Vidaković, D., Kriminalistička analiza podataka mobilne i fiksne telefonije u razrješavanju kaznenih djela, stručni članak, Visoka policijska škola u Zagrebu, Zagreb, 2015.

Moderno korištenje pojma kibernatika

Moderno korištenje pojma kibernetika počelo je u vrijeme Drugog svjetskog rata. Sam pojam kibernetika (engl. Cybernetics, fran. Cybernetique, njem. Kvbernetik) skovao je matematičar Norbert Wiener u istraživanju teleologičkih mehanizama, a popularizirao ga je u knjizi “Cybernetics, or control and communication in the animal and machine” objavljenoj 1948. Drugi smjer iz kojeg se razvio pojam “cyber” je književnost. Riječ “cyberpunk” prvi se put pojavila u kratkoj priči “Cyberpunk” autora Brucea Bethkea, a objavljena je 1983.godine u magazinu “Amazing” koji objavljuje naučno-fantastične priče.