UNIVERZITET ZA POSLOVNI INŽENJERING I 

MENADŽMENT BANJA LUKA

Seminarski rad:

RAČUNARSKI VIRUSI

Mentor:

           Student:

Prof. dr. Branko Latinović

       Stefan Malešević

2

SADRŽAJ:

Sadržaj:................................................................................................................................................................... 2
1.  UVOD................................................................................................................................................................. 3
2.  HAKERI – CYBER TERORIZAM.................................................................................................................5
2.1   Kevin Mitnick – Cyber terrorist ili društveno korisna osoba....................................................................6
3.  ISTORIJA VIRUSA..........................................................................................................................................7
4.  KAKO SE ŠIRE VIRUSI ?..............................................................................................................................8
5.  VRSTE VIRUSA............................................................................................................................................... 9

5.1.   Osnovna podjela virusa................................................................................................................................... 9
5.1. 1.   Crv (“Worm”)............................................................................................................................................. 9
5.1.2.   Trojanski konj............................................................................................................................................ 10
5.1.3.   Backdoor.................................................................................................................................................... 10
5.1.4.   Hoax (lažna uzbuna)..................................................................................................................................11
5.1.6.   Spyware......................................................................................................................................................12
5.2.   Podjela virusa obzirom na  njihov način funkcionisanja..............................................................................12
5.2.1.   Infektori datoteka....................................................................................................................................... 12
5.2.2.  Boot sektor i Master Boot Record Infektori................................................................................................13
5.2.3.   Parazitski virusi..........................................................................................................................................14
5.2.4.   Svestrani virusi...........................................................................................................................................15
5.2.5.  Virusi pratioci..............................................................................................................................................15
5.2.6.   Link virusi..................................................................................................................................................16
5.2.7.   ANSI bomba..............................................................................................................................................17
5.2.8.   Tunelirajući virusi...................................................................................................................................... 17
5.2.9.   Kernel virusi...............................................................................................................................................17

6.  ZAŠTITA RAČUNARA................................................................................................................................. 18
7.  ZARAŽENI RAČUNAR.................................................................................................................................20
8. ZAKLJUČAK...................................................................................................................................................21
9.   LITERATURA I IZVORI PODATAKA..................................................................................................... 22

background image

4

Dobro je znati da velika većina ljudi koji se bave računarima koristi termin “virus” za svaku 

vrstu programa koji pokušava sakriti svoju destruktivnu funkciju i/ili se pokušava razmnožiti 

na što je više računara iako bi  se    neke od tih    programa prije moglo nazivati “crvima” 

(worms)   ili   “trojanskim   konjima”   (Trojan   horses).   Također  treba   biti   svjestan   da   građa 

programa koji može inficirati druge programe može uključivati puno više stvari nego što se 

to isprva zapaža i zato i ne pretpostavljate  šta sve virus može  ili   ne  može  učiniti! Ovi 

programčići su zapravo vrlo ozbiljna stvar; razmnožavaju se brže nego što ih se pronalazi i 

zaustavlja, a čak i naoko najbezazleniji virus može biti stvarna životna prijetnja.

Svaki  virus  radi  neku  štetu  na  računaru,  bilo  da  se  radi  o  tome  da  vas 

bespotrebno   zauzima   prostor   na   hard   disku   ili   memoriji   (pa   tako   usporava   rad   vašeg 

računara, ili usporava vašu vezu kada ste spojeni na internet), bilo da vam samo izbaci 

poruku u kojoj vam kaže da ste glupi (pa vas to možda psihički pogodi), bilo da vam briše 

vaše   podatke   na   računaru,   ili   ih   mijenja   (npr.   financijske   podatke   iz   marta   pomiješa 

nasumice sa decembrom), ili, možda najgore, pošalje vaše ugovore, slike ili neke tekstove 

privatne prirode na neku slučajnu e-mail adresu (možda ako nemate sreće i nekome koga 

poznajete).

Iz ovih saznanja je jasno da je potrebno uložiti određen napor kako bi ljudi koji 

koriste   računare   postali   svjesni   postojanja   virusa   i   kako   ne   bi   nastavljali   s 

nezainteresiranošću za ovaj problem stvarajući ga tako zapravo još većim. Kompjuterski 

virusi   su   zapravo   poseban   slučaj   nečega   poznatog   pod   nazivom “bolesna logika” 

(malicious logic) ili malware.

5

2.  HAKERI – CYBER TERORIZAM

-Postavlja  se  pitanje  ko  su autori  ovakvih  štetnih  programa,  ko  je  kriv?  Neko valjda nije 

imao dovoljno roditeljske pažnje? Nema svrhe diskutovati o psihičkom  profilu nekog od 

njih. Ljudi su u stanju  raditi  i  gore  stvari,  pa  ovo  ne  čudi.  ko  je  kriv? Jedan od najvećih 

krivaca za ekspanziju virusa u zadnje vrijeme je Microsoft. Nije jedini i isključivi krivac, ali 

gospodin Bill Gates uz Windowse isporučuje (besplatan) program za čitanje e-mailova zvan 

Outlook Express

. Taj program je  ranjiv i podoban širenju virusa. Kasnije su u Microsoft-u 

napravili “zakrpe” koje štite od automatskog širenja virusa, ali već je  bilo kasno.  Prema 

nekim  anketama,  na Balkanu se  85%  ljudi  koristi  Outlook  Express-om za čitanje e-maila. 

Nego,  ipak  su  (naravno)  za  viruse  odgovorni njihovi  autori, za koje se usvojilo popularno 

ime 

hakeri

. Pa saznajmo nešto o hakerima.

-Ne  postoji  tačna  definicija  "hakera".  Neki  kažu  da  su  to  programeri  koji  su namjerno 

(u  većini  slučaja)  izazvali  raspad  nekog  informatičkog  sistema  zbog  nekih   ličnih 

frustracija,   drugi   kažu   da   su   to   kolekcionari   koji   se   bave   preprodajom povjerljivih 

informacija,  a  neki  opet  kažu  da  su  to  ljudi  koji  iz  čiste  dosade  nastoje svojim  virus 

programima  privući  pažnju  velikih  kompanija  kako  bi  ih  zaposlili…   Prvi  slučaj 

"hakovanja" zabilježen je davne 1972. godine kada je John T. Draper na  sasvim  slučajan 

način  otkrio  da  se  uz  pomoć  obične  zviždaljke  mogu  emitovati tonovi  koji  su  u  stanju 

prevariti  signal  telefonske  centrale,  te  se  na  taj  način  može besplatno telefonirati. 

-Taj  slučaj  zabilježen  je  pod  imenom   BLUE  BOX  (plava  kutija)   koju  je  kasnije  John   

napravio da ne bi trebao sam stalno puhati u zviždaljku. Današnji se hakovi najviše koriste 

upotrebom posebno napisanih računarskih programa (mi ih zovemo virusi) koji se "nastane" 

u neki računar s određenim ciljem. Cilj može biti brisanje podataka, kopiranje podataka, ili 

preimenovanje podataka. 

background image

7

3.  ISTORIJA VIRUSA

Šezdesetih i sedamdesetih godina, još u vrijeme velikih mainframe računara, postojao 

je  fenomen  zvan  

zec  

(rabbit).  Zec  je  najčešće  nastajao  slučajem  ili  greškom   kada  je   

kompjuterski  program   počeo  sam   sebe  kopirati  po  sistemu,   izazivajući   usporenje   ili  pad 

sistema.  Ipak   nisu   svi   “zečevi”  nastali  slučajno.  Prvi   pravi   predak  današnjih   virusa   – 

Prevading animal (prožimajuća zvijer) bio je program sposoban  da  se  nadodaje na druge 

kompjuterske programe na UNIVAC 1108 kompjuterskom  sistemu.  Prvi  potvrđen  nalaz  

kompjuterskog  virusa  daleke  1981. godine bio je Elk Cloner – virus koji je inficirao BOOT 

sektor disketa za legendarni Apple II kompjuter. U studenom 1983. Len Adleman prvi put u 

istoriji  upotrijebio riječ “virus”  opisujući  samokopirajući  kod.  Prelomna  je  i  1986.  godina 

kada  se pojavljuje    kopjuterski  virus  Brain   (mozak).   Ovaj    virus,    sposoban    inficirati   

BOOT sektore 360 KB disketa IBM PC kompjutera brzo je osvojio svijet. Na svu sreću, virus 

nije bio destruktivan, nego je u sebi samo nosio podatke o autorima. Nakon toga stvari kreću 

brže.  Pojavljuje  se   kompjuterski  virus  Jerusalem  (1988.)   koji   je   brisao   sve   pokrenute 

programe,  te  prvi pravi  destruktivac  virus  Datacrime  (1989.)  koji  je  bio sposoban  izvršiti 

low-level  format  nulte  staze   na   disku.   1989.   aktivirana  je  tvornica   virusa   u   Bugarskoj. 

Izvjesna osoba (ili grupa) koja sebe naziva Dark Avenger (Crni osvetnik)   do   danas   je   

napisala    najmanje    50-tak    virusa    uključujući   neke    od najpoznatijih kao što su New 

Zeland i Michelangelo.

Prvi  virusi  su  ozbiljno  zarazili  računare  na  našim  prostorima  krajem 1988.  godine. 

Pojavili su se, doduše, već nešto ranije na računarima Atari i Mac, ali je fenomen uglavnom 

ostao   u   granicama  kompjuterskih   igara   omladine.   Prvi   ozbiljni   udarac   je   profesionalna 

upotreba  računara  doživjela  kroz  napad  virusa  na  računare  IBM  PC,   PS/2  i 

kompatibilne. To se dogodilo u oktobru 1988. na zagrebačkom Interbirou. 

Statistika  navodi  za  1988.  godinu  čak  i  za  SAD,  gdje  postoji  relativno  visoka 

informatička kultura, porazne brojke: u prva dva mjeseca te godine bilo je prijavljeno 3  000 

zaraza,  a  u  posljednja  dva  mjeseca  preko  30  000.  Virus  Internet  je  za  svega nekoliko 

sati zarazio 6 200 računara (oktobar '88.). Cijele 1988. godine bilo je prijavljeno  preko  90 

000  zaraza  samo  na  ličnim  računarima.  Istina  je  još  gora, budući da mnogi zaraženi 

zarazu ne prijavljuju. 

Želiš da pročitaš svih 22 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti