Računarski virusi
UNIVERZITET ZA POSLOVNI INŽENJERING I
MENADŽMENT BANJA LUKA
Seminarski rad:
RAČUNARSKI VIRUSI
Mentor:
Student:
Prof. dr. Branko Latinović
Stefan Malešević
2
SADRŽAJ:
Sadržaj:................................................................................................................................................................... 2
1. UVOD................................................................................................................................................................. 3
2. HAKERI – CYBER TERORIZAM.................................................................................................................5
2.1 Kevin Mitnick – Cyber terrorist ili društveno korisna osoba....................................................................6
3. ISTORIJA VIRUSA..........................................................................................................................................7
4. KAKO SE ŠIRE VIRUSI ?..............................................................................................................................8
5. VRSTE VIRUSA............................................................................................................................................... 9

4
Dobro je znati da velika većina ljudi koji se bave računarima koristi termin “virus” za svaku
vrstu programa koji pokušava sakriti svoju destruktivnu funkciju i/ili se pokušava razmnožiti
na što je više računara iako bi se neke od tih programa prije moglo nazivati “crvima”
(worms) ili “trojanskim konjima” (Trojan horses). Također treba biti svjestan da građa
programa koji može inficirati druge programe može uključivati puno više stvari nego što se
to isprva zapaža i zato i ne pretpostavljate šta sve virus može ili ne može učiniti! Ovi
programčići su zapravo vrlo ozbiljna stvar; razmnožavaju se brže nego što ih se pronalazi i
zaustavlja, a čak i naoko najbezazleniji virus može biti stvarna životna prijetnja.
Svaki virus radi neku štetu na računaru, bilo da se radi o tome da vas
bespotrebno zauzima prostor na hard disku ili memoriji (pa tako usporava rad vašeg
računara, ili usporava vašu vezu kada ste spojeni na internet), bilo da vam samo izbaci
poruku u kojoj vam kaže da ste glupi (pa vas to možda psihički pogodi), bilo da vam briše
vaše podatke na računaru, ili ih mijenja (npr. financijske podatke iz marta pomiješa
nasumice sa decembrom), ili, možda najgore, pošalje vaše ugovore, slike ili neke tekstove
privatne prirode na neku slučajnu e-mail adresu (možda ako nemate sreće i nekome koga
poznajete).
Iz ovih saznanja je jasno da je potrebno uložiti određen napor kako bi ljudi koji
koriste računare postali svjesni postojanja virusa i kako ne bi nastavljali s
nezainteresiranošću za ovaj problem stvarajući ga tako zapravo još većim. Kompjuterski
virusi su zapravo poseban slučaj nečega poznatog pod nazivom “bolesna logika”
(malicious logic) ili malware.
5
2. HAKERI – CYBER TERORIZAM
-Postavlja se pitanje ko su autori ovakvih štetnih programa, ko je kriv? Neko valjda nije
imao dovoljno roditeljske pažnje? Nema svrhe diskutovati o psihičkom profilu nekog od
njih. Ljudi su u stanju raditi i gore stvari, pa ovo ne čudi. ko je kriv? Jedan od najvećih
krivaca za ekspanziju virusa u zadnje vrijeme je Microsoft. Nije jedini i isključivi krivac, ali
gospodin Bill Gates uz Windowse isporučuje (besplatan) program za čitanje e-mailova zvan
Outlook Express
. Taj program je ranjiv i podoban širenju virusa. Kasnije su u Microsoft-u
napravili “zakrpe” koje štite od automatskog širenja virusa, ali već je bilo kasno. Prema
nekim anketama, na Balkanu se 85% ljudi koristi Outlook Express-om za čitanje e-maila.
Nego, ipak su (naravno) za viruse odgovorni njihovi autori, za koje se usvojilo popularno
ime
hakeri
. Pa saznajmo nešto o hakerima.
-Ne postoji tačna definicija "hakera". Neki kažu da su to programeri koji su namjerno
(u većini slučaja) izazvali raspad nekog informatičkog sistema zbog nekih ličnih
frustracija, drugi kažu da su to kolekcionari koji se bave preprodajom povjerljivih
informacija, a neki opet kažu da su to ljudi koji iz čiste dosade nastoje svojim virus
programima privući pažnju velikih kompanija kako bi ih zaposlili… Prvi slučaj
"hakovanja" zabilježen je davne 1972. godine kada je John T. Draper na sasvim slučajan
način otkrio da se uz pomoć obične zviždaljke mogu emitovati tonovi koji su u stanju
prevariti signal telefonske centrale, te se na taj način može besplatno telefonirati.
-Taj slučaj zabilježen je pod imenom BLUE BOX (plava kutija) koju je kasnije John
napravio da ne bi trebao sam stalno puhati u zviždaljku. Današnji se hakovi najviše koriste
upotrebom posebno napisanih računarskih programa (mi ih zovemo virusi) koji se "nastane"
u neki računar s određenim ciljem. Cilj može biti brisanje podataka, kopiranje podataka, ili
preimenovanje podataka.

7
3. ISTORIJA VIRUSA
Šezdesetih i sedamdesetih godina, još u vrijeme velikih mainframe računara, postojao
je fenomen zvan
zec
(rabbit). Zec je najčešće nastajao slučajem ili greškom kada je
kompjuterski program počeo sam sebe kopirati po sistemu, izazivajući usporenje ili pad
sistema. Ipak nisu svi “zečevi” nastali slučajno. Prvi pravi predak današnjih virusa –
Prevading animal (prožimajuća zvijer) bio je program sposoban da se nadodaje na druge
kompjuterske programe na UNIVAC 1108 kompjuterskom sistemu. Prvi potvrđen nalaz
kompjuterskog virusa daleke 1981. godine bio je Elk Cloner – virus koji je inficirao BOOT
sektor disketa za legendarni Apple II kompjuter. U studenom 1983. Len Adleman prvi put u
istoriji upotrijebio riječ “virus” opisujući samokopirajući kod. Prelomna je i 1986. godina
kada se pojavljuje kopjuterski virus Brain (mozak). Ovaj virus, sposoban inficirati
BOOT sektore 360 KB disketa IBM PC kompjutera brzo je osvojio svijet. Na svu sreću, virus
nije bio destruktivan, nego je u sebi samo nosio podatke o autorima. Nakon toga stvari kreću
brže. Pojavljuje se kompjuterski virus Jerusalem (1988.) koji je brisao sve pokrenute
programe, te prvi pravi destruktivac virus Datacrime (1989.) koji je bio sposoban izvršiti
low-level format nulte staze na disku. 1989. aktivirana je tvornica virusa u Bugarskoj.
Izvjesna osoba (ili grupa) koja sebe naziva Dark Avenger (Crni osvetnik) do danas je
napisala najmanje 50-tak virusa uključujući neke od najpoznatijih kao što su New
Zeland i Michelangelo.
Prvi virusi su ozbiljno zarazili računare na našim prostorima krajem 1988. godine.
Pojavili su se, doduše, već nešto ranije na računarima Atari i Mac, ali je fenomen uglavnom
ostao u granicama kompjuterskih igara omladine. Prvi ozbiljni udarac je profesionalna
upotreba računara doživjela kroz napad virusa na računare IBM PC, PS/2 i
kompatibilne. To se dogodilo u oktobru 1988. na zagrebačkom Interbirou.
Statistika navodi za 1988. godinu čak i za SAD, gdje postoji relativno visoka
informatička kultura, porazne brojke: u prva dva mjeseca te godine bilo je prijavljeno 3 000
zaraza, a u posljednja dva mjeseca preko 30 000. Virus Internet je za svega nekoliko
sati zarazio 6 200 računara (oktobar '88.). Cijele 1988. godine bilo je prijavljeno preko 90
000 zaraza samo na ličnim računarima. Istina je još gora, budući da mnogi zaraženi
zarazu ne prijavljuju.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti