Ispitivanje kvalitete zraka na području grada Zenice

1. UVOD

Efekti zagađenja zraka na zdravlje čovjeka su najznačajniji ali dosta teško mjerljivi. Osnovnu poteškoću čini utvrđivanje kvantitativne povezanosti između dugotrajnog izlaganja zagađenom zraku i efekata na zdravlje.
Drugi problem je razdvajanje uticaja zagađenosti zraka na zdravlje od efekata koje prouzrokuju razni faktori subjektivne prirode, kao što su pušenje, fizički napor, dijeta, uslovi života, radna atmosfera, nesljedni faktori, itd.
Djelovanje zagađujućih materija na organizam čovjeka može biti akutno i hronično, kao i direktno i indirektno. Indirektno djelovanje zagađujućih materija iz zraka na zdravlje čovjeka nastaje kontaminacijom biljaka, životinja i materijalnih dobara.
U velikom broju studija dokazano je da povećano zagađenje atmosfere naselja izaziva oboljenja i pogoršava stanje bolesnika od sljedećih bolesti: akutna nespecifična oboljenja respiratornog trakta, hronični bronhitis, hronične obstruktivne ventilatorne smetnje, plućni emfizem, bronhijalna astma, rak pluća.
Akutno djelovanje podrazumjeva izlaganje organizma većim koncentracijama zagađujuće materije u kraćem vremenskom periodu. Sumpordioksid i sumportrioksid, azotni oksidi i ozon imaju izrazito nadražajno dejstvo na sluznicu disajnih puteva i plućni parenhim. Oni su uzročnici osnovnog toksičnog dejstva pri akutnim epizodama povećanog zagađenja zraka.
U literaturi je opisan čitav niz slučajeva u kojima je u vezi sa naglim povećanjem koncentracije zagađenja u zraku došlo do katastrofalnog povećanja smrtnosti i obolijevanja. Takvi slučajevi su zabilježeni u Londonu 1880., 1892., 1948. i 1952. godine, u Glazgovu 1909. i 1925., u dolini rijeke Meuse u Belgiji 1930., u Donori u SAD 1948. godine. Opisani su slučajevi trovanja sa H2S iz atmosfere u Poza Rica, Meksiko, 1950. i trovanje berilijumom putem atmosfere u SAD, 1942.

2. POSEBNI FAKTORI RIZIKA ZA OBOLIJEVANJE ZBOG ZAGAĐENOSTI ZRAKA NA PODRUČJU GRADA ZENICE

Stanovnici Zenice, kao centra crne metalurgije Bosne i Hercegovine, su izloženi visokom riziku obolijevanja od respiratornih bolesti, kao posljedici tehnološkog procesa proizvodnje u pogonima koji su visoki zagađivači životne sredine. Na visoke rizike obolijevanja od akutnih respiratornih oboljenja utiču: velike emisije sumpordioksida i prašine, posebno prašine sa visokim sadržajem olova, kadmijuma i drugih teških metala, nitroznih plinova, ugljenmonoksida, fluorida, amonijaka, policikličkih aromatskih ugljovodonika, i drugih naročito štetnih organskih spojeva .
Glavni izvor zagađivanja zraka u Zenici su postrojenja crne metalurgije iz čijih se pogona nanose velike količine prašine i dimnih plinova u glavno urbano područje locirano, praktično, uz same pogone. Nivo zagađenosti zraka u Zenici ne zavisi samo o količinama emitovanih štetnih tvari, nego i o prirodnim uslovima, geografskim karakteristikama, meteorološkim elementima, stanju atmosfere, uslovima emitovanja, visini dimnjaka.
Zenička kotlina, dužine oko 12 km, širine oko 2 km, nadmorske visine oko 350 m, oivičena je okolnim brdima visine oko 1000 m, dok je visina dimnjaka oko 100 m, najviše 150 m, što znači da u Zenici preovladavaju slaba zračna strujanja, slabi uslovi disperzije štetnih tvari, odnosno prisutni su mnogi elementi koji pogoduju visokoj zagađenosti zraka.
Industrija gvožđa i čelika je uvijek bila snažno povezana sa životnom okolinom, i to ne samo zbog vođenja tehnološkog procesa, nego i zbog koristi koju čine mnogi njeni proizvodi, zbog njezinog uticaja na čovjekov način življenja. Zadnjih 100 godina u svijetu se povećala proizvodnja gvožđa i čelika za oko 30 puta .
Za proizvodnju 1 t sirovog gvožđa potrebne su sirovine: 2 t rude + 1 t krečnjaka + 0,5 t koksa + 3,5 t zraka. Pored 1 t sirovog gvožđa, dobije se: 0,8 t šljake + 0,2 t prašine + 5 t plina. Drugim riječima, za redukciju 2 t željezne rude do 1 t sirovog gvožđa treba 3,5 t zraka, a pri tome nastaje 5 t plina. Ako se ovome doda 0,2 t prašine, onda jasno slijedi zaključak da količina ulaznog zraka i izlaznog plina i prašine značajno premašuju količine čvrstih komponenti ispune, kao i količinu ostalih čvrstih proizvoda. Podaci o količinama potrebne vode još su impresivniji – troši se i do 150 t vode po proizvodnji 1 t sirovog gvožđa. Ovi podaci pokazuju da industrija gvožđa i čelika snažno ugrožava životnu okolinu.