Barok u Francuskoj

Barokni klasicizam u Francuskoj predstavlja fascinantan period u umjetnosti i 
arhitekturi koji se razvio tokom 17. i 18. vijeka. Ovaj stil kombinuje elemente 
klasične   estetike   s   bogatstvom   i   dramom   baroka,   stvarajući   grandiozne, 
simetrične i monumentalne obrasce. Francuska je bila epicentar ovog stila, koji 
je bio temeljen na idejama reda, simetrije, i harmonije.
Francuska, sa svojim intelektualnim nasljeđem humanizma i racionalizma, nikad 
neće strano privatiti uzbuđenje i dramatičnost italijanskog baroka. l Ona razvija 
svoju specifičanu formu barokne umejetnosti, uravnoteženu smireniju, u većoj 
mjeri   zasnovanoj   na   klasičnim     vrijednostima   Antike   Renesanse.   Zato   ćemo 
umjetnost   baroknog   perioda   u   Francuskoj   zvati   klasicizam   ali   pošto   taj 
klasicizam ima i neke odlike baroka, zvaćemo ga  

barokni klasicizam.

Francuska je pod Lujem XIV (1638-1715) postala najmoćnija nacija u Evropi, 
vojno i kulturno, dok je njena prijestonica, Pariz, zamijenila Rim kao svjetska 
umjetnička metropola. Vrhunac stvaralaštva je vezan za period Lujeve vladavine 
od 1660. do 1685. kada su radovi na Versajskom dvorcu i drugim projektima koji 
slave kralja bili u punom zamahu. U Francuskoj se stil tih godina naziva i stilom 
Luja XIV, koji je najpribližnije opisan izrazom barokni klasicizam primenjivanim 
prvenstveno na dvoru. Taj klasicizam počivao je više nego u drugim sjevernim 
zemljama na italijanskoj renesansi, ali i na francuskom humanizmu i njegovom 
nasleđu razuma i stoičke vrline. Najznačajniji slikari tog doba bili su:  

George de 

la Tour, Nicolas Poussin…

George de la Tour:

Rođen   13.   Marta   1593.   godine   u   Kneževini   Lorejn   -   Francuskoj.   Jedan   od 
naj

originalnijih   baroknih   slikara

 koji   je   zbog   svoje   ograničene   aktivnosti 

prepoznat   200 godina kasnije

.  

Niegove slike odišu Baroknim naturalizmom 

kojeg možemo naći u delima Karavađa, slikao je uglavnom religiozne i žanr 
motive.   Dodijeljena   mu   je   titula   „Kraljevskog   slikara".   Započeo   je   karijeru 
slikajući pitoreskne figure u duhu Jacquesa Callota, a potom se okrenuo rečitim 
žanr scenama iz svakodnevnog Života (prevaranti, svađalice i prosjaci) u duhu 
svojih nizozemskih savremenika Karavađista. Najpoznatiji je po svojim noćnim 
svjetlosnim efektima koje, iako izvorno preuzeta od Karavađa, kod njega ta 
svetlost poprima religijsku važnost. Ove slike je slikao u drugoj fazi svog života, 
koristeći   izrazito   snažan   kjaros-kuro,   odmjerene   geometrijske   kompozicije 
slikajući pojednostavljene oblike. Tokom karijere slikao je sve jednostavnije i 

nepomičnije, te su njegove slike od izvornog uticaja Karavađa otišle u potpuno 
drugom smjeru.Često je slikao vise varijacija istog subjekta i nije stvarao mnogo.

Nicolas Poussin:

Rođen 15. Juna 1594. godine u blizini Andelysa, bio je 

najznačajniji francuski 

slikar 17. vijeka, bio je

 poreklo i vodeći slikar 

klasicizma u baroknom

 periodu

 

.

Bio 

je   najvažniji   francuski   slikar   17.   vijeka;   začetnik   i   vodeći   slikar   klasicizma   u 
periodu baroka. Uglavnom je djelovao u Rimu, a kraće vrijeme bio je dvorski 
slikar kralja Luja XIII. u Parizu. Dobro je poznavao maniriste kao i djela Rafaela i 
njegove   škole.   Isprva   je   radio   pod   raznim   uticajima   (italijanskih   manirista, 
fontembloške   škole   i   dr.),   potom   inspirisan   rimskim   antičkim   spomenicima, 
Rafaelovim freskama i Tizianovim koloritom stvara svoj stil (Germanikova smrt, 
1627.). Između 1630. i 1640. godine napušta barokni i prihvata strogo klasičan 
stil   naginjući   racionalnoj   jasnoći   i   arheološkoj   preciznosti   kakve   nalazimo   u 
Otmici Sabinjanki. Uticao je na generacije francuskih slikara, pa će njegov lični 
pristup   formalnog   savršenstva   i   rafinirane  intelektualnosti   dugo   ostati 
odrednicom francuske umjetnosti. Nikola Pusen je bio najistaknutiji predstavnik 
klasične umjetnosti. Skoro čitavo je vrijeme radio u Rimu, a bio je učenik i 
Venecijanske škole. Između 1630- 1640g. napušta barokni stil i prihvata strogo 
klasični.   Komponuje po horizontalama i vertikalama, sto su odlike Renesanse i 
Klasicizma, a nema baroknih dijagonala. Svjetlost je ravnomjerno raspodijeljena 
na slici, a koristi jak kolorit. Ima osjećaj za mjeru, jasnoću i red. U njegovom djelu 
je sve namjerno i sračunato. Teme su mu: mitološke, biblijske scene i pejzaž. 
Predstavlja ozbiljna i plemenita ljudska djela. Ona se moraju prikazati na logičan 
i sređen način, ne onako kako bi se stvarno dogodilo, nego onako kako bi se 
dogodilo da je priroda savršena. U tu svrhu umetnik treba da tezi za opštim i 
tipičnim, treba da izbjegne jeftina sredstva, kao sto su žive boje, i da naglasi 
oblik i kompoziciju.

background image

Želiš da pročitaš svih 3 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.