Odlomak

Početak i kraj u filmovima Vlatka Gilića

Glavna tema u ovom eseju jeste „Početak i kraj u filmovima Vlatka Gilića“. Moj esej ima za cilj prikaz, subjektivno percepiranje i promišljanje doživljaja i emocija proisteklih posljedicom gledanja filmova jednog od naših najvećih režisera. Kao prvo treba istaći da filmovi Vlatka Gilića nijesu komercijalno ostvarenje, koje za cilj ima zaradu, već su to „realni“ filmovi koji zahtijevaju studiozno razmatranje i gledanje, određenu dozu kritične svijesti naše stvarnosti, i koji sa pravom nose epitet umjetnosti i kreacije, iskaza ljudskog duha koji želi da doprinese bogaćenju ljudskog duha. U filmovima pomenutog režisera uglavnom preovladavaju interesovanja za najniže socijalne strukture jednog društva, za marginalne slojeve, koji vode tešku borbu za opstanak. Očevidno je da se akcenat stavlja na radničku klasu, ogrezlu u bijedi, muci i patnji. Zato se ovakvi filmovi gledaju po nekoliko puta, kako bi se uhvatila autorova noseća nit misli, kako bi se na svaki mogući način izbjegla njihova pogrešna interpretacija, što bi nanijelo veliku štetu ovako voluminoznom umjetničkom ostvarenju.
Iz velikog Gilićevog opusa, moj zadatak svakako je da obratim pažnju na početak i kraj u njegovim filmovima, tj da prenesem na papir moj opažaj. Svaki događaj, svaki proces, svaki život ima svoje tri nedjeljive cjeline: početak, sredinu i kraj. Kada je riječ o filmovima, početak obično reprezentuje rađanje jedne ideje, njenu inkubaciju, koja preko medijuma svog stadijuma sazrijeva i razvija se, da bi se na kraju ovaplotila i dobila svoju etiketu, svoje obilježje, a potom autoru omogućila da poentira, da prenese jasnu poruku svojoj publici. Na taj način ja sam shvatio metodologiju Gilićevih filmova. On u svom radu ima nekolike prepoznatljive komponente, on svojim gledaocima prenosi svoju percepciju stradanja radničke klase. Kada je riječ o radničkoj klasi, neozbiljno bi bilo o njoj voditi bilo kakav diskurs ako je ne vežemo za komunizam. Komunizam, u svom idejnom korpusu predstavlja jednu lijepu ali nemoguću ideologiju koju su zasnovali Karl Marks i Fridrih Engels vodeći se motivom suprostavljanja radničke klase buržujskom kapitalističkom uređenju društva. Komunizam (Socijalizam) kao ideologija (pored svih pozitivnih i inovatorskih karakteristika) predstavlja jedan autoritarni režim koji guši slobode ljudi. E ovo bi bila polazna tačka u mom razmatranju Gilićevih filmova. Gilić pokušava da nam ukaže na loše strane zatvorenog sistema. Naime, koliko sam ja mogao da primijetim, on na početku svojih filmova prikazuje naborana i ispijena lica svojih likova, kao da želi da pokaže koliko je život radničke klase u suštini težak. Zatim, nagla industrijacija koju je diktirala KP, dovela je do velikih lomova u našem društvu, a najviše je pretrpjela osnovna ćelija ljudskog društva, porodica. To je očigledno u filmu „Ljubav“, đe ne samo da je čovjek prikazan toliko –mali– u odnosu na prirodu, već je i on prikazan kao razdvojen od svoje porodice. Dakle čovjek – radnik se otuđuje. Otuđenje znači marginalizaciju, a sama marginalizacija predstavlja gušenje čovjekovog aktivnog bića. Loš položaj radnika i socijalne margine očevidni su i u filmovima „ Dan Više“ i „In continuo“. Ovi filmovi imaju sličan početak i kraj, pa izgleda kao da nam Gilić želi predočiti „iskupljenje grijeha“ i „očišćenje duše“, dakle dva pojma iz hrišćanstava, koji su daleki komunizmu. Radnici ispaštaju tuđe grijehe (grijehe politačara koji su doveli u nezavidnu situaciju), i na svojim tijelima imaju blato i krv. Blato u filmu „Dan više“, ima iscjeliteljsku moć, ono oslobađa, dok krv u „In continuo“ ima simboliku taloga, nečistih sila koje padaju na savjest radnika. Opšta emocija sivila. Scene imaju zadatak da izazovu empatiju kod gledalaca. Kako filmovi napreduju, scene su sve teže i teže, ali zato Gilić upravo tu pokazuje svoju genijalnost. Naime kada gledalac iščekuje totalni pesimizam i krah, koji doživljava vrhunac na sredini filmova, Gilić na kraju ne ide u tom smjeru, on pravi zaokret i svojim likovima pruža nadu u bolju budućnost. To je simbolično prikazano: spira se blato, spira se krv, radnik ide na ručak sa svojom ženom. Bolest nestaje, ozdravljenje je blizu, crnilo se pretače u bjelilo, loše ide ka boljem, a što je najvžnije, porodica se okuplja. Ali to nije sve. Ne treba zaboraviti na ostale poruke koje Gilić želi da nam prenese. Vjerovanje u sujevjernom obliku, odlika je neelitskog sloja društva. Gilić nam pokazuje kako to obični ljudi „idu na liječenje“. Dakle, idu sa vjerom u nemoguće, jer su sve šanse u životu prokockane. Oni su bolesni, oni nemaju novca. Da imaju, išli bi u sređene bolnice, ne bi se „valjali“ u blatu kraj Bujanovca. Njihova lica su karakteristično tmurna, teška za gledanje, puna boli. Ali što je jedinstveno za ove jadnike? Oni se ne smiju! Nema nijednog osmjeha! Sada dolazimo do dualističkog gledišta, nijesu srećni, ali su muci pokazali zube, ne predaju se. To najbolje odslikava scena djevojke koja se češlja, koja se uljepšava u jako ružnom životu koji joj je dopao. Nakon što je „sprala svoje grijehe i muku“, ova djevojka želi da nastavi dalje, i Gilić joj pruža tu šansu, prikazuje kako ona vodi brigu o svom izgledu. Scene sa sličnom porukom, imamo i u filmu „In continuo“, gdje žena u godinama svoje pozne zrelosti, na početku filma čisti talog sa pločica. Pokušava da otkloni taloge prošlosti koji je tište. A onda krv! Posvuda. Njeno čišćenje bilo je uzaludno, došao je novi duh vremena sa svojim sistemom vrijednosti. Zar krv nije crvena? Zar crveno nije boja komunizma, zar komunističke revolucije nijesu plivale u krvi? Toliko simbolike na tako malo filmske trake. I ponovo jadna, sirota žena – radnica, na kraju filma, kao na i na početku, čisti fleke, kako sa sebe, tako i sa zemlje na koju stoji. Ovo su najupečatljivije scene Gilićevih prikaza. A onda kulminacija, krv ide niz potok, krv ide u prošlost. I ovdje ima simbolike sa industrijalizacijom u socijalističkim zemljama. One nijesu vodile brigu o zaštiti životne sredine. Krv je zamutila potok, a starac je u filmu „Dan više“ bacio opušak cigara u vodi u kojoj se kupa. Ovladavanje prirodom, i njeno nepoštovanje i izmjena prikazano je i u filmu „Ljubav“.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari