ENDODONTSKI TRETMAN ZUBA SA NEZAVRŠENIM
RASTOM KORIJENA U STOMATOLOGIJI
-završni rad-
Sažetak
Liječenje pulpe zuba sa nezavršenim rastom korijena predstavlja značajan
problem u dječijoj patologiji. Oboljenja pulpe i parodoncijuma zuba sa
nezavršenim rastom korijena zauzimaju značajno mjesto u dječijoj patologiji.
Liječenje ovakvih zuba često zahtjeva posebno angažovanje dječijeg zubnog
ljekara, jer je endodontski tretman suštinski različit od tretmana zuba sa
formiranim korijenom. Naime, zubi sa nezavršenim rastom korijena posjeduju
brojne histološke specifičnosti (po čemu se razlikuju od zuba zrelih osoba) i o
tome treba voditi računa prilikom postavljanja dijagnoze, indikacija za
endodontsko liječenje, izboru terapije i naravno pri evaluaciji poslije tretamana.
Kada dođe do ekspozicije pulpe, pulpu možemo održati vitalnom temeljitim
dijagnostičkim, ispravnim i pravovremenim terapijskim postupcima kao što su
apeksifikacija, direktno prekrivanje pulpe ili pulpotomija. Ireverzibilno oštećenje
pulpe indikacija je za pulpektomiju.
Ukoliko je vitalitet izgubljen, indicirana je pulpektomija i apeksifikacija.
Apeksifikacija označava medikamentima potaknuto stvaranje kalcifikacijske (ili
umjetne) barijere u području širokog apeksnog otvora. Apikalna barijera
omogućuje nam završno punjene korijenskog kanala gutaperka štapićima i
pastom. Mineral- trioksi agregat i kalcijum-hidorksid su materijali koji se
najčešće primjenjuju za direktrno prekrivanje pulpe i apeksifikaciju.
direct pulp overlap, or pulpotomy. Irreversible pulp damage is an indication for
pulpectomy.
If vitality is lost, pulpectomy and apexification are indicated. Apexification means
that medications are stimulated to create a calcification (or artificial) barrier in
the area of the wide apical aperture. The apical barrier allows us to fill the root
canal of the gutta-percha with sticks and paste. Mineral trioxy aggregate and
calcium hydroxide are the materials most commonly used for direct pulping and
apexification.
Keywords:
root, apexication, milky, tooth.
prilikom žvakanja, može uzrokovati bol. Ta osjetljivost ili bol zuba prilikom
zagriza najčešće upućuje na odumrlu zubnu pulpu ili na frakturu zuba.
Ako stomatolog utvrdi da je zub koji stvara bol avitalan, odnosno da je pulpa u
procesu odumiranja, postoje dvije terapijske mogućnosti:
endodontsko liječenje zuba ili
njegovo uklanjanje.
Svakako je bolje zub najprije pokušati endodontski liječiti i zadržati ga u čeljusti,
nego ga izvaditi, jer niti jedan zubni nadomjestak ne može biti tako dobar kao
vlastiti zub, a to je činjenica koja zavređuje pacijentovo strpljenje koje je
nerijetko neizostavan i nužan dio endodontskog liječenja zuba. Osim osjetljivosti
zuba na zagriz, ponekad zub može biti osjetljiv i na toplinu (npr. prilikom
konzumacije toplih napitaka ili tople hrane). (1)
Taj oblik osjetljivosti ima iste uzroke i iste terapijske mogućnosti kao i osjetljivost
na zagriz. Pojava crvenoga, zaobljenog izbočenja na obraznoj ili jezičnoj strani
sluznice usne šupljine u području koje položajno odgovara korijenu zuba upućuje
na odumrlu zubnu pulpu i prodor infekcije kroz kost na površinu sluznice.
Izbočenje završava fistulom, odnosno kanalom koji prolazi kroz kost, a spaja
vršak korijena zuba i površinu sluznice usta. Ponekad se kroz fistulu može cijediti
veća ili manja količina žućkastoga gnoja i to obično bez osjećaja boli. Takvo stanje
može potrajati sve dok se ne provede potpuni terapijski postupak koji svakako
uključuje endodontsko liječenje zuba, a ovisno o veličini koštanog defekta može
biti praćen i odgovarajućim endodontskokirurškim postupcima. (1)
2
