BILJNI ČUVARI ŽENSKOG ZDRAVLJA
1
1. Uvod
Ljudi su još od davnina tražili u prirodi lijekove za tegobe koje su imali.
Gotovo u svim starim kulturama biljke su imale važnu ulogu, bilo u
medicinskom, bilo u nekom drugom smislu. Kroz povijest, znanje o biljkama te
primjeni, postepeno se proširivalo, tako da do danas postoji već mnoštvo
podataka u korist liječenja biljkama. U vezi mnogih prirodnih lijekova izvršene
su znanstvene studije te su na taj način djelovanja mnogih biljaka i znanstveno
potvrđena.
Naravno, ljekovito bilje ne može u svim segmentima konkurirati umjetnim
proizvodima farmaceutske industrije, ali u mnogo čemu može pomoći te
predstavlja u većini slučajeva zdraviju I jeftiniju alternativu. Nikako nemojte
brati biljke ako niste sigurni da znate prepoznati pravu biljku.Biljke mogu jako
slično izgledati i dok jedna može biti jestiva, druga može biti otrovna i u izuzetno
malim količinama.
Svakako se treba prije korištenja ljekovitog bilja savjetovati s liječnikom, s
posebnim naglaskom na trudnice i osobe sa zdravstvenim problemima. Ističemo
da je za ovaj vodič svaka informacija izvučena iz stručne literature te da služi kao
prenositelj informacija za osobe koje imaju želju upoznati prirodu i iz hobija
upoznati njezine pozitivne učinke. Sabiranjem biljaka u prirodi stječe se i
dodatna korist vremena provedenog u prirodnoj okolini koja pozitivno utječe na
zdravlje. Nadamo se da će i drugi uvidjeti korist ljekovitog bilja te doživjeti
sakupljanje biljaka kao koristan i zanimljiv hobi.
„Priroda je jedina knjiga koja na svim listovima nudi mnogo sadržaja.“
Goethe
Suvremene metode liječenja ženskih boljki poput upala mokraćnog kanala
i raznih ginekoloških smetnji podrazumijevaju razne farmaceutske preparate.Ti
preparati nerijetko imaju popratne nuspojave koje opet vuku u začarani krug
bolesti.Jedan primjer tome je relativno česta pojava kada preparati protiv gljivica
kao nuspojavu proizvedu –gljivice.Sve više žena stoga pomoć za ženske boljke
traži u narodnoj medicini i ljekovitom bilju kojim su se liječili naši preci.
U pojedinim je vremenskim razdobljima liječenje biljemimalo veću ili
manju popularnost što je ovisilo i o društvenim, političkim i privrednim
faktorima. Sve do 17. stoljeća, kada se razvila jatrohemija, odnosno liječenje
hemijskim sredstvima poput sumpora, žive, arsena i sl., ljekovito je bilje bilo
osnovna sirovina za proizvodnju lijekova(Grdiniš, 1996:100). Danas se u čitavom
svijetu biljke smatraju važnom sirovinom za istraživanje ljekovitih spojeva
uproizvodnji novih pripravaka za liječenje niza bolesti.
Upotreba i liječenje ljekovitim biljem vode porijeklo iz daleke prošlosti i
može se reći da je staro gotovo koliko i samo čovječanstvo. Vještina liječenja
biljem razvijala se kod svih naroda i sačuvala se kao tradicionalna ili narodna
terapija popularno nazvana narodna medicina,što se zadržalo i do današnjeg
novijeg doba, kada su uznapredovale moderna medicina i farmacija.
Po zapisima starih naroda-Egipćana, Grka, Indijaca, Asiraca, Kineza i
Rimljana vide se opisane mnogobrojne biljne vrste, koje su se uspješno
vijekovima upotrebljavale u tradicionalnoj terapiji. Prihvaćene su i u savremenoj
medicini i farmaciji i predstavljaju važne ljekovite supstance.
5
2.2. Predmet istraživanja
Od prapovijesnog doba, biljke su bile osnova za gotovo sve terapije u medicine do
razvoja sintetskih lijekova u 19.stoljeću (Verpoorte, 2000). Zapisi o upotrebi
biljaka u liječenju bolesti i ublažavanju različitih tegoba sežu još iz vremena
srednjeg paleolitika, prije 60 000 godina (Solecki,1975).
Upotreba ljekovitih biljaka i danas zauzima važno mjesto u suvremenom društvu.
Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) oko 65% svjetske
populacije još uvijek koristi tradicionalnu medicinu kao primarni oblik
zdravstvene zaštite.Većina tradicionalnih medicina, kao što su Ajurveda, Kineska,
Unani, Tibetanska, Amazonska i Afrička, upotrebu biljaka u liječenju
(fitoterapiju) uvrštavaju u svoju doktrinu (WHO, 2007).
Upotreba biljaka za liječenje nije raširena samo u nerazvijenim zemljama već se
biljke sve više ponovno koriste i u razvijenim zemljama gdje je dostupna
suvremena medicina. Razlozi porasta upotrebe biljaka su razočarenje zbog
nedjelotvornosti sintetskih lijekova, ozbiljne i neugodne nuspojave, te visoke
cijene lijekova (Jakovljević i sur.,2002). Stoga se sveviše ljudi okreće prirodnim
proizvodima I lijekovima. No, iako je upotreba biljaka veoma raširena, udio
fitohemikalija i njihova biološka aktivnost sa naučnog stajališta veoma je malo
istražena.
Prema podacima iz 2000.godine u samo 15% od ukupnog broja biljaka na
Zemlji određenje sastav fitohemikalija, a u njih samo 6% biološka aktivnost
(Verpoorte, 2000). Zbog toga i WHO ističe važnost istraživanjana biljkama,
posebice onima koje se koriste u tradicionalnoj medicini (WHO, 2005.).
7
