Josip Generalić

NAIVA

Naiva je posebni segment umjetnosti 20. stoljeća. To je izdvojena skupina umjetnički neškolovanih slikara i kipara usred velikog broja izraza i struja moderne umjetnosti. Naiva je pojam kojim objedinjujemo neke izdvojene svjetove modernoga umjetničkog stvaralaštva.
U Hrvatskoj se pod pojmom naiva podrazumijeva stvaralaštvo umjetnika koji su pristigli iz amaterizma, više ili manje samouka, dakle autora koji likovnu naobrazbu nisu stjecali sustavnim obrazovanjem na umjetničkim školama i akademijama, ali ih to nije spriječilo da ostvare vlastiti stil i razinu umjetnosti. Prepoznatljivo individualni stil naivu jasno diferencira od brojnih primjera amaterizama i diletantizama.
Naiva je posljedica i dokaz demokratizacije kako općedruštvenih odnosa tako i umjetničkog stvaralaštva. Ona jasno pokazuje da se svatko ima pravo umjetnički izražavati i da umjetničke škole same po sebi nisu jamstvo umjetničke vrijednosti, jer se umjetnost može ostvarivati i bez njih. U naivi je emotivnost pretpostavljena racionalizmu i intelektualnim spekulacijama, u većini slučajeva naiva izražava radost življenja i pobjedu nade. Otkrivamo zaboravljenu prirodu, priče i snove, živu imaginaciju i veselje nad motivima. No, naiva nije samo arkadijska umjetnost i idila, ona ne iskazuje samo slavljenje života, u naivi srećemo također tragično i simboličko, fantastiku i nestvarnost, što znači da je sačinjena od mnogih suprotnosti, kao i Život.

HLEBINSKA ŠKOLA

Hlebinska školanaziv je za skupinu umjetnika iz Hlebina i okolnih sela u Podravini. Izraz škola se ovdje koristi samo uvjetno i to prvenstveno kada se govori o zajedničkim težnjama i stilskim osobitostima ove skupine umjetnika. Oni su većim dijelom bili akademski neobrazovani te su njegovali naivni izraz. Težnje koje su proizlazile iz djela hlebinaša mogu se pronaći već i ranije kod nekih hrvatskih intelektualaca. Krsto Hegedušić pisao je o idealu hrvatske pučke umjetnosti prema kojem umjetnost treba težiti.
Hegedušić je ubrzo počeo tragati za tim našim pučkim likovnim izrazom. Na temelju navedenog Hegedušićeva ideala postaje jasnije zašto je on taj ideal pokušao tražiti i oblikovati među akademski neobrazovanim slikarima-seljacima. Naime, kod njih nije postojala opterećenost općeevropskom tradicijom akademske doktrine. Umjetnici iz Hlebina su u svoja djela unosili tematiku i motive hrvatskog sela kao izraz nacionalne posebnosti. Isto su tako prikazivali i socijalnu dimenziju većeg dijela hrvatskog stanovništva.

Danas slikarstvo i kiparstvo Hlebinske škole obuhvaća preko dvjesto imena.Naivno slikarstvo Podravine karakteristično je po motivima iz svakodnevnog seoskog života, po smirenim krajolicima, ali i živim lokalnim bojama, a posebno po jedinstvenom slikanju na staklu. Motiv, boja i tehnika toliko su tipični da sliku Hlebinske škole podjednako prepoznaju i kritičari i obični ljubitelji.