Kolorni vid i poremećaji kolornog vida

UVOD

U procesu gledanja postoji osjet svjetla i boje. Da bismo mogli razumjeti posljedice poremećaja kolornog vida, treba se prvo osvrnuti na fizikalne osnove uzroka samog “daltonizma”. Stoga se treba upitati što je to uopće boja.Može se slobodno reći da je boja optička iluzija i da ona postoji samo za oko koje apsorbira svjetlost, tj.elektromagnetsko zračenje vidljivog dijela spektra valne dužine od 380 do 760 milimikrona putem svojih fotoreceptora i pigmenata mrežnice za svaku osnovnu boju, posebno npr. crvenu kod 595, zelenu kod 550 i plavu kod 450 milimikrona. Sam doživljaj viđenog dovršava se u centrima vida kore velikog mozga.
Dakle, to je psihofiziološki fenomen, a svrstava se u jedan od najsloženijih procesa u organizmu uopće. Boja ima svoju valentnost ili zbroj njenih triju svojstava, a to su: ton ili osjet boje, zasićenost ili saturaciju i luminoznost, svjetlosni ton ili tzv. sjajnost boje. Područje ispitivanja osjeta boja, tj.kolornog vida, pripada u područje oftalmologije, ali zbog širine populacije koja se testira, ispitivanje kolornog vida svrstava se i u domene drugih medicinskih specijalnosti, i to prvenstveno pedijatrije, neurologije, školske medicine te medicine rada, a i drugih izvanmedicinskih struka kao što su npr. psihologija, pedagogija i sociologija.
Proces gledanja boja temelji se na percepciji ili opažanju. Percepcija je dakle proces s kojim postajemo svjesni predmeta, njihovih svojstava i odnosa u svojoj okolini. Percepcijom stičemo određena znanja a i pojedine vještine, stoga nam je ovdje vidna ili vizuelna percepcija, pogotovu u svijetu boja, vrlo važna za našu profesionalnu, umjetničku, osobnu i socijalnu afirmaciju, osobito kod mladih osoba u razdoblju njihova odrastanja i školovanja.
Sljepoća za boje je nemogućnost uočavanja razlika između nekih boja. Poremećaj je najčešće genetski uvjetovan, ali također može nastati zbog oštećenja oka, živca, mozga ili pak zbog izlaganju određenim hemikalijama. Engleski hemičar John Dalton publicirao je 1798.godine prvi znanstveni rad na tu temu: “Extraordinary facts relating to the vision of colours“ (“Izvanredne činjenice o viđenju boja”) nakon što je uočio da i sam pati od tog poremećaja. Zbog njegove publikacije danas se to stanje ponekad naziva Daltonizam iako je taj termin zapravo užeg značenja i upotrebljava se za jedan od tipova sljepoće za boje zvan deuteranopia. Sljepoća za boje uobičajeno se klasificira kao vrsta invalidnosti. No, u pojedinim situacijama ljudi slijepi za boje imaju prednost nad ljudima s normalnim vidom.
Postoje neke studije koje su zaključile da ljudi slijepi za boje bivaju bolji u uočavanju kamuflaža.
Slijepi na boje ne moraju nužno biti baš daltonisti, koji ne uočavaju crvenu boju. Neki na semaforu ili grani ne vide zeleno, pojedini ne razaznaju nijanse plave, a vrlo rijetki svijet vide samo u sivom.
Djeca sa poremećajem kolornog vida mogu imati i poremećaj razumijevanja vizuelnog svijeta u svakodnevnom životu.
Savremeni oblik školovanja, učenja i življenja podrazumijeva normalan kolorni vid.Već u vrtićima postoje različito obojena didaktička pomagala koja olakšavaju usvajanje određenih pojmova i savladavanje veština, što je otežano u slučaju neraspoznavanje boja. Poremećaj ne mora biti i ograničavajući faktor u životu ako ga se na vrijeme uoči. To potvrđuje i činjenica da su neki slavni umjetnici poput Mondrijana bili vrlo uspješni uprkos problemu u raspoznavanju boja.
Otkrivanje problema rješava i nerazumijevanje i pogrešne percepcije učenika koji se može proglasiti nezainteresovanim za pojedina područja..Naime brojne su studije pokazale da upravo više od 60% osoba sa različitim stepenima poremećaja odabire upravo struku vezanu za potrebe dobrog poznavanja boja. To dovodi do niza frustracija te potrebe promjene zanimanja. Uredan kolorni vid nužan je kod pilota, mornara, policajaca, osoba koje su vezane za promet, tekstilnu industriju, dizajn.

1. Rani razvoj kolornog vida

Brojne fiziološke studije su dokazale punu osjetljivost na boje u ranoj dojenačkoj dobi, čak od 15. dana života. Razumna sposobnost u imenovanju i prepoznavanju boja razvija se u 2.godini života s povećanom sigurnošću imenovanja i prepoznavanja do 4. godine. Dvomjesečna djeca mogu razlikovati plavo, plavozeleno, narančasto, crveno, crvenopurpurno i plavopurpurno od bijele boje, a između 11. i 12. sedmice mogu razlikovati crveno od zelenog. Blaga preosjetljivost na plavo zapažena je kod djece u dobi između 3. i 14. sedmice života. U najširem literaturnom ispitivanju G. V e r r i e s t je citirao više od 100 referenci i podcrtao 2 glavna zaključka:
1) rana detekcija poremećaja kolornog vida vrlo je značajna, i
2) različiti dijagnostički testovi postižu svoj maksimum u različitoj životnoj dobi djece, pa i odraslih, te ih ispitivač treba znati odabrati i primijeniti kod testiranja, i to za svaki kolorni poremećaj.
Daltonizam može da se otkrije oko treće godine, kada djeca uglavnom raspoznaju osnovne boje.Prije treće godine prepoznavanje boja je neprecizno i ne može se zaključiti da li je dijete daltonista.Mališani boje najbolje detektuju kroz učenje i svakodnevno posmatranje okruženja, a crvena im je najprivlačnija i boja koju prvo uočavaju.Poslije treće godine oštrina vida može da se ispita pomoću posebnih tablica osjetljivosti za boje.