SADRŽAJ 

 

 

Uvod ................................................................................................................ 3 

1.

 

Definisanje ponašanja potrošača ............................................................... 4 

2.

 

Vrste potrošača .......................................................................................... 5 

3.

 

Potrebe potrošača ....................................................................................... 7 

4.

 

Faze procesa odlučivanja potrošača .......................................................... 8 

5.

 

Faktori koji utiču na ponašanje potrošača ................................................. 10 

5.1. Društveni faktori ................................................................................. 11 

5.2. Kulturni faktori ................................................................................... 12 

5.3. Psihološki faktori ................................................................................ 13 

5.4. Lični faktori ........................................................................................ 15 

6. Ponašanje industrijskog kupca .................................................................... 16 

7. Osnovna prava potrošača ............................................................................. 18 

8. Zaključak ..................................................................................................... 20 

 

 

UVOD 

 

 

 

  Ponašanje  kupaca  se  razvilo  kao  posebna  naučna  disciplina,  koja  je  usmerena  na 

objašnjavanje ponašanja kupaca, odnosno potrošača. Potrošači su ključno područje istraživanja 

i delovanja marketinga, I prikupljanje informacija o njima veoma je bitno za poslovnu strategiju 

preduzeća. Da bismo mogli nešto da prodamo kupcima, prvo moramo da ih razumemo. Moramo 

da razumemo na koji način kupci donose odluke o kupovini kako bi znali na koje faze u procesu 

donošenja odluka možemo da utičemo kako bi ih motivisali da kupe od nas. Kupovina počinje 

svešću o potrebi, kao stanju doživljenog nedostatka. Potrebe mogu biti podstaknute unutrašnjim 

podsticajima,  kao  što  su  glad,  žeđ  ili  spoljšnjim  nadražajima.  Kupac  jeste  osoba  koja  vrši 

(obavlja) stvarnu kupovinu. To je osoba koja bira proizvode i usluge u određenoj prodavnici ili 

od konkretnog preduzeća. Sinonim za kupca su klijent i mušterija. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

background image

 

2.

 

VRSTE POTROŠAČA 

 

 

 

Potrošač je društveno i kulturno biće. On je u isto vreme individua za sebe, član porodice, 

predstavnik grupe ili određene društvene klase ili sloja, pripadnik određene nacije, rase, vere, 

državljanin određene zemlje itd. Potrošač je osoba koja poseduje novac (sredstva) i volju da 

kupuje  proizvode  i  usluge.  Potrošač,  međutim,  može  biti  i  preduzeće  i  određena  institucija 

(škola,  bolnica  itd)  koja  takođe  kupuju  proizvode  i  usluge  i  koriste  ih  za  obavljanje  svoje 

osnovne delatnosti. 

Podela potrošača : 

1. 

Finalni potrošači

 ( Tržište potrošača) 

2. 

Poslovni kupci

 (Poslovno tržište) 

Finalni potrošači su osobe koje kupuju proizvode i usluge za ličnu, porodičnu i kućnu upotrebu 

ili poklon. Najčešće se radi o pojedincima ili manjim grupama sa kojima su potrošači blisko 

povezani. U svim slučajevima radi se o krajnjim, finalnim korisnicima i potrošačima proizvoda 

i usluga. 

Poslovni  kupci  kupuju  proizvode  i  usluge  za  dalju  proizvodnju,  obavljanje  poslovanja  ili 

preprodaju  drugim  kupcima  i  potrošačima.  Ovi  potrošači  se  još  nazivaju  organizacije  kao 

potrošači ili industrijski kupci. To su preduzeća iz privrednih i neprivrednih delatnosti, javne , 

državne i druge agencije i institucije bez obzira da li su profitno ili neprofitno orijentisani. 

Razlikujemo stvarne i potencijalne kupce. 

Stvarni kupci su oni koji zaista i kupuju konkretne proizvode i usluge. Pod stvarnim kupcima 

se podrazumevaju potrošači koji su kupili proizvode/ usluge preduzeća u poslednjih 6 meseci 

ili da nisu propustili dve od tri takve očekivane prilike u kupovini. 

Potencijalni kupci – oni koji bi mogli kupovati određene proizvode i usluge , ali to ne čine iz 

raznih  razloga  ,  ili  bar  ne  još.  Zadatak  marketinga  je  da  zadrži  postojeće,  a  da  potencijalne 

prevede u stvarne kupce proizvoda i usluga preduzeća. 

 

 

 

 

Svaka odluka o kupovini proizvoda ili usluga zahteva odlučivanje potrošača. Razlikujemo 3 

osnovne vrste procesa odlučivanja potrošača, a to su sledeće: 

 

Produženi  

 

Ograničeni 

 

Rutinski 

Ekstenzivno odlučivanje

 potrošača znači da potrošač prolazi kroz sve faze procesa odlučivanja 

pre nego što izabere konkretan proizvod. Dosta napora se ulaže na prikupljanje informacija i 

procenu alternativa za skupe, složene proizvode u pogledu kojih osoba ima malo, ili nimalo 

iskustva.  Kupovine  se  obavljaju  ređe.  Osoba  ima  vremena  da  donese  odluku.  Demografski, 

sociološki i psihološki faktori imaju najveći uticaj. Ekstenzivno odlučivanje se često vezuje za 

izbor fakulteta, kuće, prvog automobila ili mesta vjenčanja.  

Ograničeno  (limitirano)  odlučivanje

  potrošača  znači  da  potrošač  prolazi  kroz  sve  faze 

procesa  odlučivanja,  ali  ne  ulaže  mnogo  vremena  u  sve  faze.  Osoba  je  prethodno  kupila 

određeni proizvod ili uslugu, ali donosi nove odluke o uslovima kada su kupovine relativno 

rjeđe, kada se uvode novi modeli ili kada postoji interesovanje za raznovrsnost. Percipirani rizik 

je  umjeren  i  osoba  je  spremna  da  uloži  neko  vrijeme  u  istraživanje.  Temeljitost  u  procesu 

odlučivanja zavisi od prethodnog iskustva, važnosti kupovine i vremenskog pritiska sa kojim 

se suočava potrošač. Akcenat je na listi poznatih izbora, mada se može sprovesti istraživanje 

radi prikupljanja dodatnih informacija. Drugi automobili, odjeća, pokloni, namještaj za kuću i 

godišnji odmori obično zahtijevaju ograničeno odlučivanje.  

Rutinsko odlučivanje

 potrošača se sprovodi kada osoba kupuje po navici (rutinski) i preskače 

pojedine faze procesa odlučivanja. Potrošači nisu aktivni u traženju informacija nego ih primaju 

pasivno. Osoba ulaže malo vremena u odlučivanje o kupovini i često obnavlja kupovine istih 

marki (ili prethodno kupljenih marki). Osoba ima dosta iskustva sa tom vrstom proizvoda.Ovoj 

kategoriji  pripadaju  proizvodi  koji  potrošači  kupuju  redovno.  To  su  uglavnom  kupovine 

proizvoda  sa  niskim  cenama  I  skoro  das  u  bez  rizika.    Isti  proizvod  se  kupuje  ssve  dok 

adekvatno zadovoljava potrebu potreošača. 

 

 

 

 

 

 

background image

Želiš da pročitaš svih 20 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti