Mirovinski i Investicijski fondovi na financijskom tržištu

UVOD
Povijest mirovinskog fonda seže u daleku prošlost sve do 30-ih godina pr. kr. kada je Car August morao riješiti problem ostarijelih vojnika, a koji nisu kao nagradu za godine provedene na ratištu htjeli uzeti zemlju u nekoj rimskoj provinciji daleko od Rima. Tada car August osniva carski mirovinski fond iz kojeg bi se tim vojnicima  nakon odsluženih 20 g. u vojsci kupila zemlja u Rimu.U modernom dobu prvi mirovinski fondovi razvijaju se u 19 st. u SAD-u te se poslije Drugog svjetskog rata naglo razvijaju u svim razvijenim zemljama, brže privatni od državnih.
Investicijski fondovi sežu od 19. stoljeća, s prvim pokušajem osnivanja investicijskog fonda u Nizozemskoj, a nešto kasnije i u Škotskoj koji su tada zvani “investicijski trustovi” oni su imali neke od karakteristika današnjih investicijskih fondova. U Londonu  1869. Godine osnovan je „Foreign and Colonial Government Trust“  i smatra se prvim stvarnim (zatvorenim) investicijskim fondom.
Osnivači fonda obećavali su investitorima skromnih sredstava iste prednosti kao i velikim kapitalistima pomoću disperzije sredstava na veći broj različitih. Prvi investicijski fond u Americi bio je: «New York Stock Trust», osnovan 1889. godine. «Massachusettts Investor’s Trust», osnovan 1924. godine, bio je prvi otvoreni investicijski fond, s revolucionarnim konceptom – kontinuiranom ponudom novih dionica (udjela) i bezuvjetnim otkupom istih na temelju trenutne tržišne vrijednosti imovine fonda.
Događaji koji su uslijedili nedugo zatim, a to su ponajprije krah burze 1929. godine te velika svjetska kriza, dodatno su usporili razvoj fondova pa je američki Kongres bio prisiljen izglasati zakone koji štite investitore i reguliraju financijsko tržište. Kongres 1933. godine donosi zakon pod nazivom “Securities Act” prema kojem se svi fondovi moraju registrirati kod Komisije za vrijednosne papire (Security Exchange Comission) te su prilikom prodaje udjela u fondu dužni investitoru ponuditi prospekt fonda. Nakon toga 1940. godine usvajaju se i zakoni “Investment Company Act” i “Investment Advisers Act” koji su se pokazali kao najvažniji zakoni vezani uz investicijske fondove i zaštitu investitora.
Kako su investicijski fondovi širili paletu i kvalitetu svojih proizvoda tako im je i popularnost s godinama rasla. Dvadesetih godina na sceni je egzistiralo desetak investicijskih fondova, a u šesdesetima bilo ih je već nekoliko stotina. Danas su investicijski fondovi nosioci globalnog financijskog tržišta, a trenutno ih na tržištu egzistira na tisuće.

 
2. MIROVINSKI FONDOVI
2.1 RAZVOJ MIROVINSKOG SUSTAVA
Razvoj mirovinskog sustava kreće u Njemačkoj gdje se 1889. godine uvodi prvo mirovinsko osiguranje te se nastavlja širiti na druge zemlje Europe i svijeta. Par godina kasnije u skandinavskim zemljama, a napose u Danskoj (1891. godine) te u Švedskoj (1913. godine) osniva se mirovinsko osiguranje koje je najprije bilo namjenjeno starijim i siromašnim ljudima, a kasnije za sve građane. U SAD – u se razvija potpuno drugačiji sustav mirovinskog osiguranja, gdje država izdvaja znatno manje sredstava za socijalu te kanalizira znatno manje nacionalnog dohotka za tu namjenu.
Na hrvatske prostore socijalno je zakonodavstvo iz Njemačke, a preko Austrije dospjelo početkom 20 stoljeća u svojim početnim oblicima.

Hrvatski mirovinski sustav razvio se nakon Drugog svjetskog rata, kada je socijalno osiguranje, a pod patronatom socijalističke države, postalo obvezno za sve zaposlenike. U drugoj fazi mirovinsko je osiguranje obuhvatilo samostalne obrtnike i individualne poljoprivrednike. Doprinosi zaposlenika i poduzeća slijevaju se u državni proračun, iz kojeg se financiraju mirovine kao i druga socijalna davanja. Na djelu je posvemašnja centralizacija i etatizacija prikupljanja i raspodjele sredstava za socijalne namjene. Pedesetih godina dolazi do postupne decentralizacije te uvođenja samoupravnih elemenata u upravljanje mirovinskim osiguranjem i fondovima.
1964. godine definirana je zakonska mogućnost da se građani koji do tada nisu bili obuhvaćeni obveznim mirovinskim osiguranjem mogu uključiti u dobrovoljni mirovinski fond. Nakon usvajanja Ustava iz 1974.godine dolazi do daljnje decentralizacije socijalnog osiguranja, dakle i sustava mirovinskog osiguranja, tako se mirovinsko osiguranje već u sedamdesetima provodilo po uzoru na zapadno europske zemlje.
Nakon usvajanja Ustava Republike Hravatske 1990 godine izmjenjen je Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju. Samoupravne interesne zajednice zamijenjene su republičkim fondovima za mirovinsko osiguranje radnika. Neposredno nakon stjecanja neovisnosti nije bilo znatnijih promjena u mirovinskim zakonima, nego su preuzete odredbe ranijih zakona i drugih propisa o primjeni mirovinskih osiguranja.