Monetarna analiza

NOVAC I NOVČANI SISTEMI

Uloga monetarne politike je uvažiti promjene novčane mase koje su rezultat autonomnih odluka sudionika u procesu reprodukcije (proizvodnja, raspodjela, razmjena, potrošnja), te da te promjene koriguje i kompenzira svojim uticajem na emisioni mehanizam.

Novac je složena društveno-ekonomska kategorija. To je opšteprihvaćeno sredstvo u procesu razmjene, očuvanja vrijednosti, te se koristi kao obračunska jedinica i zaštita za odgođeno plaćanje. Novac je najlikvidniji oblik imovine.
Funkcije novca:

• sredstvo razmjene (u platnom prometu novac je prihvaćen kao sredstvo razmjene -> N-R-N)
• sredstvo očuvanja vrijednosti (sredstvo za zgrtanje blaga i svjetskog novca)
• obračunska jedinica – mjera vrijednosti (ima funkciju iskazivanja vrijednosti materijalnih dobara i obima privredne aktivnosti)
• sredstvo odgođenog plaćanja (u funkciji razmjene i računovodstvene jedinice)

Razvoj novčanog sistema

• Robni ili naturalni novac: žito, koža, hurme, kikiriki, biber, so, svila, čaj, orah, školjke, riža…
• metalni novac: ima punu vrijednost, prvi oblici se pojavljuju u Kini, kuju se od srebra i zlata, čine trgovinu jednostavnijom, lakše se prenose, trajniji su, prepoznatljivi. Bilo je moguće mjeriti njihovu čistoću, pa su se mogli standardizovati po čistoći i po težini.
• Simbolički novac: savremeni novac, papirni ili žiralni/depozitni
• Apstraktni novac

Novčanica je nastala kao depozitni certifikat. Novčanica predstavlja svaki oblik novca koji se pojavljuje u obliku papirne ceduljice. Novčanica je nastala kao posljedica saznanja da nominalna vrijednost novca može odstupati. Papirna novčanica je samo znak novca koja se prema novcu u zlatu nalazi u određenom odnosu, tj. kao reprezent zlata. Cirkulirajući papiri, doznake ili obveznice zamjenjuju novac i daju pravo vlasniku, imaocu na određenu količinu kreditnog zlata ili novca. Bankote – novčanice su uputnice banke na samu sebe s pravom potraživanja određene količine zlata.

Vrste novca

• robni novac
• fiducijarni novac – je monetarni standard prema kojem neka valuta ima podlogu samo u javnom povjerenju, odnosno u vjeri da se može zamjeniti u dobra i usluge.

Poželjne osobine novca su: prenosivost, trajnost, djeljivost, standardizovanost i prepoznatljivost.
Nemonetarna ekonomija = promet bez novca = barter

Novčani sistemi metalizma

• bimetalistički sistemi
• paralelna valuta
• dvojna valuta
• monometalistički sistemi
• srebrena valuta
• zlatna valuta (zlatna valuta sa zlatom u opticaju, valuta na bazi zlatnih poluga, valuta na bazi zlatnih deviza)

Savremeni novčani sistem – papirna valuta
U periodu velike ekonomske krize 1929-1932 dolazi do sloma zlatnog standarda. 1931. godine u Engleskoj je ukinuto pravo kupovanja zlata za bankote čime je suspendovana konvertibilnost funte. 1933. godine u SAD-u Roosvelt: ˝Promet zlata ne samo da nije neophodan, nego je i nepoželjan˝. Papirni novac je potisnuo punovrijedni robni – metalni novac i time prestaje povezanost količine novca u opticaju i količine zlata. Ukida se jedinstveni monetarni sistem temeljen na zlatu. Zlato i dalje ostaje sveopća mjera vrijednosti, nije ukinuto (likvidirano), već je reprezentovano na novi način.

Kreditni novac
Kredit predstavlja kupovnu moć koja se posuđuje. Kamata je cijena korištenja novčanih sredstava, odnosno cijena neplaćanja najlikvidnijim oblikom odmah i plaćanje u produženom obliku. Kreditni odnos između dužnika i povjerioca se zasniva na povjerenju gdje se pojavljuju kreditni instrumenti u obliku mjenice ili obveznice. Sa monetarnog gledišta obveznica ili mjenica znači pretvaranje robe u oblik kreditnog novca, a prilikom eskontovanja mjenice dolazi do pretvaranja kreditnog novca u papirni novac – novčanicu. Mjenica je instrument kredita koja služi za obezbjeđenje plaćanja u novcu i za razliku od novčanica ne postoji obaveza primanja za izmirenje obaveze. Postupak eskontiranja je pretvaranje robnih kredita u definitivni novac.

Depozitni novac
Sistem bankarskog novca je poznat kao žiralni ili depozitni novac. Naziv depozitni novac dolazi od toga da sredstva figuriraju kao depoziti, dok žiralni novac ima polazište u njegovom kruženju sa računa na račun. Depozitni novac predstavlja slobodno raspoloživa sredstva na računima banaka koja su odmah plativa – po viđenju ili na poziv. Depozitni novac ima funkciju prometnog, platežnog sredstva i funkciju štednje novca. Bezgotovinski platni promet je uslov za postojanje depozitnog novca.

Multiplikacija depozita
Multiplikacija depozita se zasniva na aktivnosti banke koja prima fiducijarni depozit i zadržava dio kao rezervnu likvidnost koja je utvrđena od strane centralne banke. Višak sredstava predstavlja kreditni potencijal, maksimalni iznos kredita koji banka može odobriti, a da ostane likvidna. Ako se snizi stopa obavezne rezerve kreditni potencijal će se povećati i obratno. Povećanje depozita polaganjem na račun transakcionih i štednih depozita dovodi do povećanja kreditnog potencijala. Multiplikacija depozita se temelji napočetnom depozitu Do, obaveznim rezervama – OR i rezervama likvidnosti – RL.