Motivacija za učenje

Motivacija za učenje
Učenici koji su motivirani za učenje uvijek su postizali uspjeh: izazov je stimulirati i osnažiti motivaciju onih na čiji entuzijazam za učenje ne možemo uvijek računati. U ovom tekstu raspravlja se o vezama motivacije i poučavanja, s posebnim naglaskom na utjecaj nastavnika na motivaciju učenika.
Rezultati istraživanja ukazuju na povezanost između motivacije za učenje i postignuća/ rezultata u učenju. Pritom valja napomenuti da visoka motiviranost ne samo da vodi do dobrih rezultata u učenju, nego da dobri rezultati također osnažuju motivaciju.
Aspekti (oblici, forme, vrste) motivacije, povezani s učenjem i poučavanjem mogu se najjednostavnije ovako prikazati:
Ekstrinzična (vanjska) motivacija:

•     usmjerena je na ispunjavanje obveza u predmetu
•     pod snažnim je utjecajem poticaja ili pritisaka koji dolaze izvana;
•     vodi prema površnom pristupu učenju i strahu od neuspjeha;
•     ishodi učenja nisu fleksibilni i ne mogu se lako transferirati u različite kontekste primjene (znanja su «kruta»).

Intrinzična (unutarnja) motivacija:

•     odražava osobni cilj;
•     proizlazi iz interesa za područje studiranja;
•     ovisi o osobnom angažiranju u zadacima koji se mogu odabrati;
•     ovisi o osjećaju vlastite kompetencije i samouvjerenosti;
•     vodi prema dubinskom pristupu učenju i razumijevanju koncepata;
•     ishodi učenja su fleksibilni i ne mogu se lako transferirati u različite kontekste primjene.

Motivacija usmjerena postignuću:

•     kompetitivna je, ali može postati egoistična i sebična;
•     usredotočuje se na osobnu razinu postignuća;
•     ovisi o uspješnom upravljanju vremenom i organizaciji studiranja;
•     gleda na zadatke kao na osobne izazove;
•     vodi prema strateškom pristupu učenju;
•     ishodi učenja obično su osjetljivi za različite kontekste, ali nisu osjetljivi spram ljudi.

Ono što je posebno važno imati na umu jest povezanost vrsta motivacije (vanjska, unutarnja, usmjerena postignuću) s pristupima učenju (površinski, dubinski, strateški pristup učenju).
Istraživanja govore da učenici pristupaju učenju na jedan od tri načina: dubinski pristup, površinski pristup i strateški pristup. Učenici koji učenju pristupaju dubinski (deep approach) žele uočiti smisao predmeta, razumjeti, angažirati se, povezivati, analizirati, smještati u kontekst. Učenici s površinskim pristupom (surface approach) nisu prvenstveno zainteresirani za razumijevanje predmeta – njihova je temeljna motivacija Dobiti dobru ocjenu. Zanima ih što se treba učiniti za dobivanje ocjene, a ne za postizanje kvalitetnih znanja. Učenici koji zauzimaju strateški pristup učenju (pristup «postignuća») žele ostvariti dobar uspjeh u nastavi i organizirati se tako da postignu dobar omjer između ulaganja napora i postizanja rezultata.
Iako je jasno da je dubinski pristup učenju onaj koji je poželjan, istraživanja i iskustva govore da je i kombinacija dubinskog i strateškog pristupa također «dobitna kombinacija».
Ipak, teško da se dovoljno može naglasiti činjenica da je način vrednovanja znanja od iznimno važnog utjecaja na prihvaćanje jednog od pristupa učenju.
Ono što nastavnici posebno trebaju imati u vidu pri razmatranju ovog područja jest motivacija za učenje promatrana u kontekstu veze između ciljeva učenja, očekivanih ishoda učenja, nastavnih metoda kojima se namjerava ostvariti ciljeve učenja i metoda vrednovanja znanja, tj. ostvarivanja ciljeva učenja i očekivanih ishoda učenja.