Organizacija, metodologija i izvještavanje eksterne revizije

Sažetak

Kroz ovaj rad prikazaću proces rada eksternog revizora, kao i usklađenost tog procesa sa profesionalnom etikom. Takođe, objasniću načine organizovanja stručnog tima eksterne revizije, koji kroz metodologiju i načela dolazi do revizorskog mišljenja. Uz sve to, revizorski tim, odnosno eksterni revizor se susreće sa određenim rizicima, koji imaju uticaja na krajnji izvještaj. Revizorskim postupcima se nastoji doći do što objektivnijeg izvještaja, odnosno, primjenom kvalitetnih dokaza obezbjeđuje se kvalitetno revizorsko mišljenje. Koordinisanje rada eksterne revizije može umnogome, kako vlasnicima I investitorima, tako I svim ostalim korisnicima izvještaja pružiti adekvatan uvid u stanje preduzeća.

Ključne riječi: eksterna revizija, organizacija, metodologija, procesi, izvještavanje

UVOD

Istorija revizije je dugačka, i kao takva zahtijeva visok nivo znanja revizora radi provjere finansijskih izvještaja i utvrđivanja njihove tačnosti, ispravnosti i istinitosti. Revizija datira još iz starog Vavilona, kada su revizori imali funkciju ’’auditora’’ – slušaoca. U staroj Kini, Grčkoj i Rimu poreski obveznici su javno davali izjave o poslovanju. Novija istorija revizije datira iz XIX i XX vijeka, a obilježila je industrijska revolucija i korupcije, pogotovo u preduzećima u kojima je vlasništvo odvojeno od upravljanja. U Škotskoj je 1853.godine formirana prva profesionalna asocijacija računovođa i revizora. Kada preduzećima nije bio dovoljan samo kapital vlasnika, počela su da se razvijaju tržišta kapitala i kreditne institucije.Funkcionisanje tržišta kapitala nije moglo da funkcioniše bez finansijskih izvještaja preduzeća.Kako bi se povećalo povjerenje vlasnika, kao i investitora i povjerilaca, daje se i nezavisno stručno mišljenje revizora o vjerodostojnosti tih izvještaja.

U savremenoj reviziji finansijskih izveštaja nastoji se da se uz optimalne troškove ostvare postavljeni ciljevi.Stoga se, osim u ekstremnim slučajevima, ne vrši ispitivanje svake poslovne promjene. Ispitivanje svih poslovnih promjena zahtijevalo bi dug vremenski period i izazvalo bi visoke troškove revizije. Pomoću metode uzorkovanja dolazi se do različitih saznanja koja služe revizoru da formira mišljenje o predmetu istraživanja. Uzorkovanje omogućava revizoru da iznijeto mišljenje bude zasnovano na dovoljnim i pouzdanim dokazima, do kojih se ne bi moglo lako i ekonomično doći bez izabranih uzoraka.

Revizija je kod nas počela da poprima oblik i da ima značaj u privredi tek nekoliko zadnjih decenija, dok je u većini zemalja već vijekovima razvijena u ekonomijama.Svoju ulogu je zaokružila nakon industrijske revolucije, kao i razvojem menadžerske funkcije u preduzećima. Najveći interes u rezultatima revizije vide vlasnici, jer na taj način dobijaju neutralan i realan uvid u poslovanje preduzeća. Takođe, potencijalni rizik za buduće poslovanje se ogleda u revizijskim izvještajima, pa se njima, pored vlasnika, koriste i poslovni partneri, banke i kreditori.

Sve brže promjene na tržištu kapitala i pod današnjim uslovima globalizacije, sadašnjim, a i budućim vlasnicima kapitala potrebno je nezavisno mišljenje o finansijskim izvještajima cijelog preduzeća ili dijela preduzeća. Investitori na ovaj način obezbjeđuju zaštitu, kvalitetnije informacije iz finanasijskih izvještaja preduzeća u smislu tačnosti, pravovremenosti, vjerodostojnosti i pouzdanosti.