Pravni i društveni položaj žene u robovlasničkom društvu

 
1.UVOD

Odlike položaja žena u istoriji,jedna je od najzanimljivijih tema za istoričara današnjice. Položaj žene u prošlosti i danas, se mnogo razlikuje u mnogim stvarima. Istoriju su pisali muškarci, pa se čini da su i najveći dio istorije i činili muškarci.

Žene su naravno postojale, ali one nisu bile prisutne u tzv. „muškim stvarima“, odnosno javnom životu. Bilo je nepojmljivo da bi jedna žena bilo šta drugo radila nego kuvala,prala i čuvala djecu.
Na sreću, to se danas promjenilo. Na pravi način pristupiti proučavanju pitanja istorijskog, pravnog statusa žene u okviru pravnih propisa porodičnog zakonodavstva zahtjeva dosta senzibilnosti i pravne pronicljivosti u okviru svake društvene zajednice.
Pošto je, istorijski posmatrano, žena nezamjenjiva spona u porodičnom lancu kao temelju postojnosti svake zajednice, ona treba uživati zasluženo mjesto u poretku svake porodice. Njen doprinos u razvoju zajednice, kao, uostalom, i nemjerljivom prosperitetu cijelog čovječanstva je neizreciv.
Shodno tome, ženi treba dati zasluženo mjesto u svakom segmentu privatnog i
društvenog života.
U ovom radu sam nastojala što detaljnije iscrpiti ovo pitanje ali u isto vrijeme,težila sam održanju pažnje čitaoca, vođena željom da na kreativan način objasnim položaj žene u prošlosti,da zainteresujem a ne da opteretim.
Možemo sa sigurnošću reći da je žena u robovlasničkom periodu imala najnepovoljniji pravni i druftveni položaj,te da je od tog vremena pa do danas mnogo toga učinjeno i obim ženskih prava značajno proširen.
O veličini žene govori i ova izreka:
Uxor socia humanae rei atque d’nae.- Žena je učiteljica u ljudskom i božanskom .
Da bi se mogli pozabaviti temom „Pravni i društveni položaj žene u robovlasničkom društvu“, prethodno moramo utvrditi i samo trajanje robovlasničkog perioda.
Naime prema shvatanju marksista robovlasničkim periodom smatra se period starog vijeka.
Tačnije, period od postanka prvih država pa sve do pada Zapadnog rimskog carstva ( oko 3200.godine prije naše ere nastankom prvih država u Vavilonu i Egiptu pa sve do 476. godine naše ere).
Neke od opštih odlika žene u starom vijeku su: potčinjenost u odnosu na muškarce,organičena prava u porodici,potpuna izolovanost iz javnog života, potpuna ekonomska zavisnost od muža ili oca, osnovna uloga rađanje djece i briga o kući.
Ona je neravnopravan dio društva,zajedničko za ženu i radnika je bilo to što su ugnjeteni.

I te prilike koje se protežu dugi niz godina postaju , najzad, navika. Nasljeđe i vaspitanje čine da ta navika izgleda „prirodno“. Otuda, naročito žena smatra još i danas smatra svoj potčinjeni položaj kao nešto razumljivo samo po sebi i nije joj lako objasniti da je taj položaj nedostojan nje. Te da ona mora težiti tome da postane,sa čovjekom ravnopravan i u svakom pogledu jednak član društva.
„Žena je prvo ljudsko biće koje je palo u robstvo.
Žena je postala robinja i prije nego što je postojao rob.“
Pobliže ćemo se upoznati sa ovom situacijom analizirajući sve značajnije države starog vijeka pojedinačno.