Programiranje za internet

1. Uvod
1.1. Internet i njegova organizacija
Nije nimalo lako definirati Internet. I najveći stručnjaci nisu saglasni oko toga kako
precizno odrediti ovaj komunikacijski fenomen, no do danas nisu smislili ništa
revolucionarno novoga. Često je pitanje “Šta je Internet?” Razlog zašto se to
pitanje tako često postavlja jest upravo u tome što se niko ne može složiti oko
odgovora koji bi ukratko opisao Internet. Internet se može promatrati kao skup
osnovnih komunikacijskih protokola, kao fizička zbirka raznog hardvera, poput
routera i drugog mrežnog hardvera, ili čak i kao zasebna ideja o povezivanju ljudi i
komuniciranju. Neke češće definicije kažu da je Internet:
• Mreža koja se sastoji od manjih mreža računara koje koriste protokole iz
skupine TCP/IP
• Ljudska zajednica koja razvija i koristi te mreže
• Zbirka resursa i podataka do kojih možete doći na tim mrežama
(E.Krol, User Services Working Group, Internet Engineering Task Force (IETF),
FYI 20)
Sve tri definicije su sasvim dobre i ispravne. U tehničkom pogledu, Internet zaista
jest mreža svih nacionalnih, akademskih, naučnih, komercijalnih i drugih svjetskih
mreža. Tako povezan, Internet omogućava pojedincima iz svih tih mreža da
međusobno komuniciraju i razmjenjuju informacije. Druga je definicija u
sociološkom smislu također prihvatljiva: Internet osim hardvera, čine i pojedinci
koji takvu globalnu mrežu primjenjuju za pristup do udaljenih podataka ili za
korištenje usluga nekog drugog računara u svijetu.
1.1.1. Nastanak Interneta
Američko Ministarstvo odbrane (Department of Defense, DoD) odlučilo je uložiti
novac u razvoj svoje nove mreže. On je povjeren organizaciji Advanced Research
Projects Agency (ARPA). Amerikanci su osnovali tu agenciju za “napredna
istraživanja” nakon što je 1957. Sovjetski Savez lansirao Sputnika, nadajući se da
će im ta agencija pomoći da dostignu Ruse u svemirskoj utrci. Tako je 1968.
nastala mreža ARPAnet, koja se smatra prethodnicom današnjeg Interneta.
ARPAnet je bio eksperimentalni projekt. Sama mreža bila je zasnovana na tada
novoj, a danas opće prihvaćenoj tehnologiji paketnog prespajanja. Smatra se da je
Internet nastao onoga dana kada je Ministarstvo odbrane odlučilo svoj ARPAnet
povezati s nekim drugim javnim mrežama, univerzitetima i naučnim institucijama.
Stvoren je protokol kojim se paketi prenose mrežom i nazivan je IP – Internet
Protocol. “Internet” u tom trenutku još nije bio ime mreže, već je taj pojam
predstavljao skraćenu riječ internetworking, povezivanje mreža. Razvojem takvog
protokola omogućeno je da međusobno komuniciraju različiti tipovi računara: bilo

je samo važno da se međusobno dobro “razumiju”. U početku, ARPAnet je spajao
samo četiri institucije (uglavnom univerzitetske), dok ih je 1972. bilo oko dvadeset.
Do velikog buma dolazi početkom osamdesetih, tačnije 1983., kada nastaju prve
lokalne mreže jer je Ethernet mrežna tehnologija postala svima dostupna. To je
omogućilo priključivanje mnogih novih radnih stanica na Internet, a sve su one
većinom koristile tada vrlo popularni operativni sistem Berkeley BSD Unix i
protokol IP za komunikaciju s drugim računarima. Skupina protokola TCP/IP
razvijena je početkom osamdesetih, a 1983. prihvaćena kao standardni
komunikacijski protokol na ARPAnetu. Na mrežu se nisu priključivale samo
pojedine radne stanice, već i cijele lokalne mreže: svako je htio u ARPAnet.
ARPAnet je tako postajao medij komuniciranja i za mnoge komercijalne
organizacije, a ne samo za vojne i univerzitetske ustanove, kako je prvobitno bilo
zamišljeno. Prednosti su bile sasvim očite: korisnik s jedne mreže mogao bi bez
problema komunicirati s korisnikom za nekim drugim računarom, bilo gdje na
ARPAnetu.