Prvostepeni postupak – rješenje i zaključak

UVOD
Prilikom rješavanja postupka u upravnoj stvari, konačnica ili ishod svakog upravnog postupka je u donošenju rješenja ili zaključka o upravnoj stvari. Prije donošenja samog rješenja ili zaključka potrebno je obaviti niz radnji predviđenih zakonom, radi utvrđivanja svih činjenica koje pomažu pri zaključenju slučaja upravnog postupka, odnosno donošenja rješenja. Prvostepeni postupak provodi upravni ili drugi organ ovlašten zakonom za provođenje prvostepenog postupka. Organ, pri obavljanju radnji u upravnoj stvari, uglavnom određuje jednu ili više osoba da vode postupak, i te osobe se nazivaju voditelji postupka. Cjelokupni postupak se vodi pred službenom osobom zaduženom za predmet, koja utvrđuje sve neophodne činjenice u vezi sa predmetnim slučajem i nakon prikupljenih dokaza, činjenica, izjava ili rasprava pristupa izradi rješenja. U daljem izlaganju će biti osvrta na radnje koje prethode samoj izradi rješenja kao i objašnjenja tih radnji. Bez obzira da li se prvostepeni postupak pokreće po službenoj dužnosti (ex officio) ili na zahtjev stranke, voditelj postupka je dužan da provede sve procesne radnje potrebne da bi se uradilo rješenje kojim se postupak u većini slučajeva okončava. Međutim važno je naglasiti činjenicu da se rješavanje u prvostepenom postupku o upravnoj stvari ne mora okončati rješenjem, jer se strankama daje mogućnost ulaganja žalbe na rješenje u prvostepenom postupku. Žalba se može podnijeti drugostepenom organu, i to je jedna od karakteristika upravnog postupka, njegova dvostepenost. Osim toga, postupak se može i obustaviti, iako je o tome potrebno donijeti zaključak o obustavi.

1. PRVOSTEPENI POSTUPAK – Rješenje i zaključak

1.1. Pokretanje postupka i zahtjevi stranaka
Upravni postupak pokreće nadležni organ po službenoj dužnosti ili povodom zahtjeva stranke. Nadležni organ pokrenut će postupak po službenoj dužnosti kad to određuje zakon ili na zakonu zasnovan propis ili kad utvrdi ili sazna da, s obzirom na postojeće činjenično stanje, treba radi zaštite ličnog interesa, pokrenuti upravni postupak. Pri pokretanju upravnog postupka po službenoj dužnosti nadležni organ uzima u obzir i eventualne predstavke građana i pravnih osoba i upozorenje organa. Upravni postupak pokrenut je čim je nadležni organ izvršio ma koju radnju radi vođenja postupka. Ako nadležni organ povodom stavljenog zahtjeva stranke nađe da po važećim propisima nema uslova za pokretanje postupka, donijet će o tome zaključak, kojim će se podneseni zahtjev odbaciti kao preuranjen. Protiv tog zaključka dopuštena je posebna žalba.

1.2. Izmjena zahtjeva
Pošto je postupak pokrenut, stranka može do donošenja rješenja u prvom stepenu proširiti stavljeni zahtjev, ili umjesto ranijeg zahtjeva staviti drugi, bez obzira da li se prošireni ili izmjenjeni zahtjev zasniva na istom pravnom osnovu, pod uslovom da se takav zahtjev zasniva na bitno istom činjeničnom stanju.

1.3. Odustajanje od zahtjeva
Stranka može odustati od svakog zahtjeva u toku cijelog postupka. Kad je postupak pokrenut povodom zahtjeva stranke, a stranka odustane od svakog zahtjeva, organ koji vodi postupak donijet će zaključak kojim se postupak obustavlja. O tome će biti obavještena protivna stranka, ako je ima. Ako je daljnje vođenje postupka potrebno u javnom interesu, ili ako to zahtjeva protivna stranka, nadležni organ produžit će vođenje postupka. Kada je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, organ može obustaviti postupak. Ako je postupak u istoj stvari mogao biti pokrenut i po zahtjevu stranke postupak će se nastaviti, ako stranka to zahtjeva. Protiv zaključka, kojim se obustavlja postupak, dopuštena je posebna žalba. Stranka odustaje od svog zahtjeva podnošenjem pismene izjave koju saje organu koji vodi postupak ili usmeno na zapisnik. Dok organ koji vodi postupak ne donese zaključak o obustavljanju postupka i ne dostavi ga stranci, stranka može opozvati svoje odustajanje od zahtjeva. Stranka koja je odustala od zahtjeva dužna je snositi sve troškove koji su nastali do obustavljanja postupka, osim ako posebnim propisima nije drugačije određeno.