Elektronsko bankarstvo
Objavio Dijana994 25. april 2024.
Objavio paula777 20. januar 2013. Prijavi dokument
REVIZIJA
Revizija je sistematičan proces objektivnog dobijanja i procene dokaza vezanih za izjave uprave preduzeća o ekonomskim aktivnostima i dogadjajima kako bi se odredio stepen saglasnosti izmedju tih tvrdnji i ustanovljenih kriterijuma a dobijeni rezultati preneli zainteresovanim korisnicima.
ISA 200 standard propisuje:
Revizija je dizajnirana da obezbedi razumno uverenje da su fin. izveštaji u celini verodostojni.
Tipovi revizije:
Vrste revizora
Osma direktiva EU propisuje obaveznu edukaciju revizora: srednja škola, 3 god iskustva, teoretska nastava i položen ispit profesionalne osposobljenosti.
Organizaciona šema tipične internacionalne revizorske firme:
Organizacije koje utiču na medj. Reviziju su: IFAC koji propisuje MSR (ISA), Komitet za medjunarodne rač. Standarde (IASC), Evropska unija i druge organizacije
Medjunarodne standarde revizije ISA propisuje Komitet za medjunarodne standarde revizije (stalni komitet IASC-a). Cilj medjunarodnih standarda revizije je jednoobraznost revizijske prakse i sa njom povezanih usluga u celom svetu izdavanjem propisa za čitav niz revizijskih funkcija.
Revizijsko tržište
Teorija policajca – opšte prihvaćena do 40-ih godina 20 veka. Zastupa shvatanje da je revizija usredsredjena na aritmetičku tačnost, sprečavanje i otkrivanje prevare. Ne objašnjava pojam revizije. Teorija davanja kredibiliteta – zasniva se na teoriji da je primarna funkcija revizije davanje kredibiliteta finansijskim izveštajima. Revidirane fin. izveštaje koristi uprava da bi povećala povećanje principala i smanjila asimetriju informacija. Ne definiše da revizor odgovara za pouzdanost i tačnost fin. izveštaja. Teorija umerenih garancija – revizor se posmatra kao posrednik različitih interesa pojedinačnih grupa uveravajući ih da primaju pravedan deo dobiti. Ne objašnjava ostale atribute funkcije revizora
Kvazisudska teorija – revizor je sudija u procesu distribucije finansijskih informacija. Odluke revizora i proces donošenja odluke nisu javni, evidentna je razlika izmedju nezavisnosti revizora i nezavisnosti sudije
Teorija povećanog poverenja – potražnja za revizorskim uslugama je direktna posledica učešća trećih strana u kompaniji. Treća strana uvek zahteva odgovornost uprave čije informacije mogu biti pristrasne zbog razilaženja interesa uprave i treće strane odakle proizilazi potreba za revizijom informacija
Teorija menadžmenta – ugledni revizor se postavlja ne samo u interesu treće strane već i u interesu uprave. Kompanija se posmatra kao rezultat ugovora u kojima nekoliko gruša vrši ulaganje a uprava je agent koji treba da dobije ta ulaganja pod najoptimalnijim uslovima. Odnos izmedju agenta i principala karakteriše asimetrija informacija u smislu da uprava bolje zna stvarno stanje kompanije tj. ima tačne informacije. Smanjenje asimetrije informacija za upravu može značiti uspešnu strategiju za dobijanje dodatnih ulaganja. Uslov je pouzdanost informacija koju može obezbediti ugledni revizor. Sa aspekta ponude na tržitšu revizije, treća strana ima korist od revizije koja je odredjena verovatnoćom da će revizor otkriti greške u fin. izveštajima i spremnošću revizora da izvesti o tim greškama čak i protiv volje onoga čiju reviziju vrši. Revizor pravi vrstu kompromisa izmedju:
Objavio Dijana994 25. april 2024.
Objavio kacab 24. april 2024.
Objavio roska1 24. april 2024.
Objavio Dijana994 25. april 2024.
Objavio mitrovicm993 24. april 2024.
Objavio Dragica Stanisic 24. april 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.