Sajber kriminal i forenzika

1.U V O D

Sajber kriminal (engl. Cyber crime) predstavlja oblik kriminalnog ponašanja,kod koga se korištenje kompjuterske tehnologije i informacionog sistema ispoljava kao način izvršenja krivičnog djela, gdje se kompjuter ili računarska mreža upotrebljavaju kao sredstvo ili cilj izvršenja. Kompjuteri i kompjuterska tehnologija se mogu zloupotrebljavati na razne načine, a sam kriminalitet koji se realizuje pomoću komjutera može imati oblik bilo kog vida kriminaliteta, kao što su krađe, utaje pronevjere dok se podatci koji se neovlašteno pribavljaju zloupotrebom kriminalnog sistema mogu na razne načine koristiti za sticanje protivpravne koristi.
Može se konstatovati da je sajber kriminal takav oblik kriminalnog ponašanja kod koga sajber okruženje u kome su kompjuterske mreže pojavljuju kao sredstvo, cilj, dokaz ili okruženje izvršenja krivičnog djela

Forenzika je naziv za primjenu širokog spektra znanstvenih grana za utvrđivanje činjenica u sudskim ili upravnim postupcima. Izraz dolazi od latinskog pridjeva forensis (“pred forumom”, odnosno “pred sudom”)
Kako je kriminalistička tehnika oblast kriminalistike koja najbrže mijenja svoj oblik, odnosno na njenom polju se najbrže dolazi do pragmatičnih saznanja koja traže svoju verifikaciju na terenu, tako se i pisani izvori u kojima ona o tome svjedoči, prilagođavaju i ne zadržavaju kao sveupotrebljivi.

2. SAJBER KRIMINAL NAČELA I DJELOVANJE
U današnjem svijetu informacijske sigurnosti sve se više susrećemo s pojmom sajber (cyber, cyber kriminal, cyber sigurnost i slično).
Pojam «sajber» u smislu informacijske sigurnosti prvo se pojavljuje u vojnoj terminologiji i to u smislu predviđanja budućih oblika ratovanja. U ranim 90-im godinama grupa autora na čelu sa Williamom S. Lindom spomenula je pojam generacijskog ratovanja u članku „Promjenjivo lice rata: put prema četvrtoj generaciji“. U tom djelu, «cyberwar» se definira kao konflikt znanja na vojnoj razini, odnosno, ratovanje informacijama ili obavještajno ratovanje. Kao što je već moguće zaključiti prema definiciji, «cyberwar» u svojim idejnim začecima odnosio se na provođenje vojnih operacija koje se temelje na informacijama, a s ciljem onesposobljavanja ili uništavanja protivničkih informacijskih i komunikacijskih sustava. Cyberwar je okarakteriziran kao rat visoke tehnologije, posebice u području komunikacije i obavještajne djelatnosti, a zahtijeva da vojska funkcionira kao međusobno povezana mreža, a ne kao institucionalna hijerarhija. Jednostavnije rečeno, cyberwar je nastao kao treća generacija ratovanja koja je postala značajno smrtonosnija kroz korištenje informacijske tehnologije.
Temeljem toga, sve prisutni izraz «cyberspace» koristi se kao naziv za globalnu mrežu međuovisne informacijske tehnološke infrastrukture, telekomunikacijskih mreža i računalnih sustava. Prvenstveno “cyberspace” opisuje tijek digitalnih podataka kroz mrežu međusobno spojenih računala.
«Cyber Warfare» ili kibernetičko ratovanje u proteklih nekoliko godina preraslo je u izuzetno veliko područje izučavanja najvećih svjetskih stručnjaka u području sigurnosti.
Cilj napada u kibernetičkom ratu može biti širenje štetnih virusa, izazivanje pada mrežnih sistema, uništavanje podataka, prikupljanje obavještajnih podataka i širenje dezinformacija, kao i ometanje zapovijedanja, nadzora, veza, prijenosa podataka, navigacije, logističke podrške i operacija. Nakon probijanja sigurnosnih postavki na jednom računalu unutar mreže, jednostavno se može infiltrirati na ostale sisteme unutar te mreže. Sljedeći korak je preuzimanje nadzora nad cjelokupnom mrežom.