Statistička analiza vanjske zaduženosti Republike Hrvatske i usporedba s tranzicijskim zemljama

UVOD
 
1.1. Problem istraživanja

Pojam vanjskog duga široko je prisutan u mnogim ekonomskim analizama. Vanjski dug Republike Hrvatske objedinjuje dugovanja države i pravnih subjekata inozemnim bankama i organizacijama. Osnovni cilj zaduživanja države je prikupljanje sredstava za državne potrebe ali i provođenje mjera ekonomske politike te izravnanja poreznog opterećenja u određenom
vremenu. Za zaduživanje se države sve radije i sve češće odlučuju. Kako je alternativa javnom dugu u financiranju državnih izdataka porez, to se uporaba javnog duga gorljivo zastupa i u procesu političkog nadmetanja.
Republiku Hrvatsku, kao i mnoge tranzicijske zemlje, karakterizira stalni porast vanjske zaduženosti. Postavlja se pitanje je li Hrvatska prezadužena zemlja ili ima održiv javni dug?
Iako Hrvatska nije prezadužena zemlja, ipak veličina, struktura i način javnog zaduživanja se postavlja kao aktualan problem, jer bi neselektivno zaduživanje moglo brzo iscrpiti prostor produktivnog zaduživanja i smanjiti mogućnost korištenja tog oblika financiranja razvoja. Održiva visina javnog duga nije jednoznačno određena već ovisi o mnogim ekonomskim
veličinama koje se razlikuju kod pojedinih zemalja. Prema tome, na prethodno pitanje moguće je odgovoriti nakon što uzmemo u obzir kretanje ključnih globalnih ekonomskih veličina i efikasnost korištenja sredstava dobivenih zaduživanjem. Glavne ekonomske veličine koje promatramo kako bismo vidjeli stanje stupnja zaduženosti Hrvatske te ga usporedili sa tranzicijskim zemljama su: udio vanjskog duga u BDP-u te odnos vanjskog duga i prihoda ostvarenih izvozom roba i usluga. Navedenim pokazateljima moguće je prikazati solventnost države, odnosno sposobnost države dužnika da otplati dospjele obveze prema inozemstvu. U ekonomskim istraživanjima svakako je važno i analizirati pokazatelje tijeka zaduženosti.
Republika Hrvatska je devedesetih godina promjenila društveno-političko-ekonomsko uređenje iz socijalističkog u kapitalističko društvo. Tranzicijom u tržišno-orijentiranu ekonomiju nastali su mnogobrojni troškovi koji i danas opterećuju sve subjekte društva. Hrvatska je zemlja s velikim razvojnim potrebama, a niskom domaćom štednjom pa stoga ima visok udio vanjskog duga koji je posljednjih godina brzo rastao. Dinamika rasta ukupnog inozemnog duga kroz godine bila je daleko brža od gospodarskog rasta. Vanjski dug pojačao je ranjivost države na vanjske šokove odnosno negativna kretanja u svjetskom gospodarstvu. Poznato je da ukoliko dođe do porasta vanjskog duga koji nije popraćen odgovarajućim rastom BDP-a i prihoda od izvoza takva situacija može sve više opterećivati gospodarstvo, jer raste udio duga u bruto domaćem proizvodu i udio duga u izvozu, pa će u slijedećim godinama sve viši iznosi dolaziti na naplatu državi dužniku. Takva situacija prijeti Hrvatskoj u narednim godinama, što bi joj moglo biti ograničenje u procesu ulaska u Europsku Uniju. Poželjne alternative sadašnjoj tendenciji porasta vanjskog zaduživanja bilo bi smanjenje poreznog tereta i povećanje unutarnjeg javnog duga. Ako se pak ide u daljnje povećanje vanjskog javnog duga, dobivena sredstva bi se morala tako koristiti da daju brz učinak na rast bruto domaćeg proizvoda i izvoza. U suprotnom pojavit će se teškoće u otplati duga i usporavanje gospodarske aktivnosti.