Stvarno pravo

STVARNO PRAVO

Odnosi koji nastaju među ljudima glede neposrednog gosp.iskorištavanja stvari nazivaju se u građ-pr.smislu STVARNOPRAVNIM ODNOSIMA. STVARNO PRAVO u obj.smislu je skup pravnih pravila kojima se uređuju oni društv.odnosi koji nastaju među ljudima glede neposrednog gosp.odarskog iskorištavanja stvari; to je skup pravnih pravila kojima se uređuju odnosi koji nastaju među ljudima povodom stvari.

STVARNO PRAVO u subj.smislu su različita ovlaštenja glede stvari koja subjektima u stvarnopravnim odnosima priznaju norme obj.prava.

Karakteristike stvarnog prava:

a) Stvarnopravnost – objekt stvarnopravnog odnosa je stvar.
b) Apsolutnost – znači da ta prava djeluju protiv svakoga (contra omnes).
c) Numerus clausus – broj stvarnih prava određen je propisom. U određivanju stvarnopr.karaktera nekom pravu ne vrijedi načelo dispozitivnosti. Numerus clausus ne znači da je broj st.prava jednom zauvijek određen, već to da je taj broj u određenom pravnom sustavu u svakom trenutku određen propisom. Načelo zatvorenog broja stv.prava se naziva RIMSKIM KRITERIJEM.

Stv.prava se mogu klasificirati na:

a) stv.prava na vlastitoj stvari – pravo vlasništva
b) stv.prava na tuđoj stvari (sektorska prava) – pravo služnosti, založno pravo, stvarni teret i pravo građenja.

POSJED (Possessio)

Ovisno o elementu čovjekove volje i odabranoj konstrukciji posjeda mogu se razlikovati ove grupe odnosa:

• Mehanički odnos – kada se čovjek faktično nalazi u odnosu prema stvari, a da tog odnosa nije svjestan (npr.netko stavi knjigu u našu torbu).
• Detencija – je držanje stvari s voljom da se stvar drži (obično za drugoga).
• Posjed – poznate 2 konstrukcije: rimska ili subjektivistička i germanska ili objektivistička. Prema rimskoj konstrukciji posjed stvari se definira kao držanje stvari s voljom da se drži kao svoja, a ZV je prihvatio obj.ili modernu konstrukciju prema kojoj animus possidendi više ne ulazi u konstrukciju posjeda, dovoljan je samo corpus – Posjed stvari je faktična vlast na stvari.

U posjedovnoj parnici se ne raspravlja o pravu na posjed, već o činjenici posljednjeg mirnog posjeda i o činu smetanja. Posjedovnom tužbom se može postići najviše to da se uspostavi ono posjed.stanje kakvo je bilo prije smetanja. Dakle, pitanje prava na posjed se može nakon te parnice riješiti u redovnoj vlasničkoj parnici u kojoj se ispituje tko ima pravo na posjed.

Posjed je faktično stanje zaštićeno pravom. Subjekti posjeda mogu biti fiz.i pravne osobe. Za stjecanje posjeda se više ne zahtijeva posjed.volja, tako da ga mogu stjecati i one fiz.osobe koje imaju ograničenu posl.sposobnost, pa i poslovno nesposobne osobe. Kao objekti posjeda, mogu se pojaviti stvari i prava. Posjedovati se mogu samo sadašnje stvari, buduće stvari ne mogu biti objekti posjeda. Ne mogu se posjedovati neprometna i neimovinska prava.