Zalba u prekršajnom postupku Republike Srbije

UVOD

Prema zakonu o prekršajima Republike Srbije, član 2.  “prekršaj je protivpravno delo koje je zakonom ili drugim propisom nadležnog organa podređeno kao prekršaj i za koje je propisana prekršajna sankcija”.

Prekršaj je dakle nedopušteno ponašanje fizičkih ili pravnih lica za koje je propisana kaznena sankcija, a zadatak prekršajnog prava je zaštita društva od nedopuštenih ponašanja. Država pruža prekršajnopravnu zaštitu zaštićenim dobrima kao što su život, tijelo, čast, imovina i ostale interese građana, pošto se vršenjem prekršaja remeti uobičajeni tok života i odnosi u ljudskoj zajednici, da bi se obezbijedili uslovi za nesmetano odvijanje društvenih odnosa, propisjuju se prekršaji

Prekršajni postupak predstavlja zakonom regulisani postupak koji se vodi povodom izvršenog prekršaja, a u kojem prekršajno- procesni subjekti preduzimaju određene prekršajno- procesne radnje i zasnivaju određene prekršajno- procesne odnose s ciljem donošenja pravilne i zakonite odluke od strane nadležnog suda o određenoj prekršajnoj stvari.

Prekršajni postupak u prekršajnom procesnom zakonodavstvu Republike Srbije ima nekoliko faza, a regulisan je odredbama Zakona o prekršajima, ali i odredbama Zakona o krivičnom postupku Republike Srbije. Osnovna faza prekršajnog postupka je prvostepeni prekršajni postupak, a druga faza odnosi se na postupak po pravnim lijekovima.

Prekršajni postupak se pokreće i vodi izdavanjem prekršajnog naloga ili podnošenjem zahteva za pokretanje prekršajnog postupka. Nakon dokaznog postupka prekršajni postupak se završava donošenjem rešenja o prekršaju. Donošenje rješenja o prekršaju predstavlja završnu fazu prvostepenog prekršajnog postupka, u kojoj se donesenim rešenjem utvrđuje da li je učinjen prekršaj, ko je učinilac prekršaja i da li postoje okolnosti koje isključuju njegovu odgovornost ili kažnjivost. U slučaju da su ispunjeni svi navedeni uslovi učiniocu se izriče odgovarajuća prekršajna sankcija. Rješenje o prekršaju zasniva se na dokazima izvedenim u postupku, te o činjenicama koje su na osnovu tih dokaza utvrđene.

Sud donosi i usmeno objavljuje rješenje na kraju usmenog pretresa, odnosno njegovog donošenja. Saopštavanje, odnosno objavljivanje rješenja se vrši usmeno i javno svim zainteresovanim prisutnim licima, uz obavezan uslov da je okrivljeni prisutan. Kada se rješenje o prekršaju izradi u pismenoj formi, ono se obavezno dostavlja okrivnljenom, ovlašćenom organu, odnosno podnosiocu zahteva za pokretanje prekršajnog postupka i oštećenom.

1. ŽALBA

U prekršajnom postupku ovlašćena lica mogu koristiti redovne i vanredne pravne lekove ( redovna i vanredna pravna sredstva ). Pravni lijekovi su sredstvo za ispravljanje grešaka koje su moguće i u najsavršenijim procesnim odredbama i sudskim postupcima.

Postojanje pravnih lekova upućuje prvostepene, odnosno osnovne sudove na kvalitetniji rad i postupanje, jer kontrolom pravilnosti njihove odluke postoji mogućnost kontrole njihovog rada od strane viših , odnosno okružnih sudova.

Redovni pravni lekovi su pravna sredstva koja koriste ovlašćena lica s ciljem pobijanja prvostepenih rješenja koja jos nisu postala pravosnažna i koji su devolutivni i po pravilu imaju suspenzivno dejstvo.

U prekršajnom postupku postoji samo jedan redovni pravni lijek – žalba.

Žalba je redovan, potpun i devolutivan pravni lek sa suspenzivnim dejstvom, protiv rješenja o prekršaju koje je donijeto u prvom stepenu.

Žalbu mogu izjaviti okrivljeni i podnosilac zahteva za pokretanje prekršajnog postupka. U korist okrivljenog žalbu mogu da izjave i njegov branilac, bračni drug odnosno vanbračni drug, srodnik po krvi u prvoj liniji, zakonski zastupnik, usvojilac i usvojenik, ali ne protiv volje okrivljenog. Pravo na izjavljivanje žalbe na rješenje o prekršaju ima i oštećeni, ali samo u pogledu imovinskopravnog zahtjeva.  Za pravno lice žalbu mogu da izjave predstavnik ili zastupnik. Ukoliko je rešenjem o prekršaju izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta, a okrivljeni nije vlasnik predmeta, žalbu u odnosu na odluku o toj meri može da izjavi i vlasnik oduzete stvari.

Subjekti prava na izjavljivanje žalbe disponiraju  tim pravom, a to znači da sami odlučuju o tome da li će žalbu izjaviti, da li će se odreći prava na žalbu, kao i da li će odustati od već izjavljene žalbe. Treba istaći da se okrivljeni može odreći prava na žalbu u pravilu, nakon što mu je rešenje o prekršaju dostavljeno u pisanom otpravku, dok se ovlašćeni organ i oštećeni mogu odreći prava na žalbu od časa objavljivanja odluke pa do isteka roka za izjavljivanje žalbe. Okrivljeni sve do donošenja odluke drugostepenog suda može odustati od već izjavljene žalbe, kao i ovlašćeni organ. Kad su u pitanju odricanja ili odustajanja od žalbe, treba naglasiti da ti akti moraju biti izričiti, kao i sam pravni lek, tj. moraju biti dati u pisanoj formi ili usmeno na zapisnik. Žalba izjavljena poslije odricanja, odnosno odustanka, odbacuje se kao nedopuštena, a odricanje i odustajanje od žalbe se ne može opozvati.

• OSNOVI ŽALBE

Žalba je pravni lijek kojim se napada prvostepeno rješenje o prekršaju zbog stvarnih i pravnih nedostataka sa prijedlogom da instanciono viši sud u postupku po žalbi preinači ili ukine prvostepeno rješenje o prekršaju. Žalba je i izraz ustavnog načela o višestepenosti, a najmanje dvostepenosti postupka, pri čemu se ona pojavljuje i kao uslov bez koga se ne može preispitati prvostepena odluka, odnosno rješenje, jer se preispitivanje  prvostepenog rješenja o prekršaju vrši po incijativi ovlašćenih procesnih subjekata, odnosno podnosilaca žalbe ili žalilaca, a ne po službenoj dužnosti. Postupak po žalbi je zbog toga fakultativan.

Osnov žalbe predstavlja vrstu nedostataka zbog kojih se ona može izjaviti, tj. Opšte ime za grupu nedostataka iste prirode. Osnov žalbe treba razlikovati od razloga žalbe koji označavaju konkretne nedostatke u okviru određenog osnova. Rješenje o prekršaju može se žalbom pobijati :

• zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka;
• zbog povrede materijalnog propisa o prekršaju;
• zbog odluke o prekršajnim sankcijama;
• zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi;
• zbog odluke o troškovima prekršajnog postupka i
• zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

Podnosilac žalbe se može pozvati na sve žalbene osnove, na neke od njih, ili samo na jedan osnov, ali mora učiniti konkretizaciju maker  jednog osnova. Pored navođenja osnov, podnosilac žalbe navodi i razlog žalbe, tj. Konkretni nedostatak rješenja.