Žrtve trgovine ljudima na području Kantona Sarajevo za period 2008-2013

Žrtve trgovine ljudima na području Kantona Sarajevo za period 2008-2013
1. Formulacija problema
1.1. Hipotetički stavovi
1.1.1. Struktura problema

Trgovina ljudima je višeslojan, kompleksan i dinamičan društveni fenomen koji zahtijeva sveobuhvatni (pravni i društveni) pristup problemu, odnosno primjenu efikasnih mjera na planu prevencije, suzbijanja, kažnjavanja učinilaca i zaštite žrtava, uz obaveznu međusobnu saradnju država. Za utvrđivanje stanja u oblasti prevencije trgovine ljudima, al i zaštite žrtava i njihovog socijalnog uključivanja, neophodno je prethodno razmotriti ključne uzroke pojave ovog fenomena.
Ako bi se sabrala znanja o fenomenu  trgovine ljudima sticana godinama istraživačkog rada, uzroci trgovine ljudima bi se mogli opisati sljedećim elementima:  “Žrtve predstavljaju kategoriju ponude, a poslodavci skloni zloupotrebama i seksualnoj eksploataciji predstavljaju kategoriju potražnje. Ponudu tako uslovljavaju različiti faktori, prije svih siromaštvo, atraktivnost pretpostavljenog životnog standarda u drugim zemljama, nerazvijene ekonomske i društvene norme i standardi, nezaposlenost, organizovani kriminal, nasilje nad ženama i djecom, diskriminacija žena, korupcija, politička nestabilnost, oružani sukobi i postkonfliktne okolnosti, tradicionalni obrasci koji tolerišu ropski i položaj sličan ropstvu. Sa pozicije potražnje, faktori koji uslovljavaju situacije trgovine ljudima uključujući razvoj seksualne industrije i rastuću potražnju za jeftinom radnom snagom.
Kao oblik organizovanog kriminala, trgovina ljudima nije ograničena na teritoriju samo jedne zemlje. Ovaj fenomen, obuhvatajući faze vrbovanja, transporta i eksploatacije žrtava, u svojim različitim oblicima, dešava se na teritoriji zemalja porijekla, tranzita i krajnjeg odredišta. Žene, dijeca i muškarci podvrgavaju se raznovrsnim oblicima zlostavljanja i iskorišzavanja kojima se teško  povređuju njihova osnovna ljudska prava i slobode, i krše osnovni postulati međunarodnih dokumenata u oblasti ljudskih prava i sloboda.
Širenje i ekspanzija ovog problema doprinijela je i tome da forma iskorištavanja ljudi više nije ograničena samo na seksualnu eksploataciju, odnosno najčešće na prisilnu prostituciju, nego i na prisilni rad. U novije vrijeme ona dobija novu zastrašujuću formu, a to je uzimanje ljudskih organa, iskorištavanje u pornografiji i ostalim oblicima rastuće “seks industrije” i kroz druge oblike ropskog rada.
Trgovina ljudima je jedna od najvećih i najprofitabilnijih globalnih kriminalnih aktivnosti, zajedno sa trgovinom narkoticima, oružjem i pranjem novca.
“Trgovina ljudima znači regrutaciju, transport, transfer, skrivanje/pružanje utočišta ili prihvat osoba, prijetnjom ili upotrebom sile ili drugih oblika prinude, otmice, prevare, obmanjivanja, zloupotrebe vlasti ili stanja ugroženosti, davanja ili primanja novca ili beneficija kako bi se dobio pristanak osobe koja ima kontrolu nad nekom drugom osobom, u svrhu eksploatacije. Eksploatacija uključuje, i u najmanjoj mjeri, iskorištavanje prostitucije ili druge oblike seksualnog iskorištavanja, prisilni rad ili druge usluge, ropstvo ili praksu sličnu ropstvu, pokornost ili uzimanje organa.”
“Žrtva trgovine ljudima je osoba koja je pretrpjela fizičku ili društvenu povredu ili oštećenje, materijalni gubitak ili štetu ili društvenu nepravdu kao rezultat radnji koje su krivična djela prema nacionalnim krivičnim zakonima ili predstavljaju zločin prema međunarodnom pravu, ili uzrokuju povredu međunarodno priznatih normi o ljudskim pravima koje štite život, slobodu i lićnu sigurnost.”
Broj žrtava, odnosno obim i karakteristike trgovine ljudima gotovo je nemoguće utvrditi sa apsolutnom tačnošću. Ovo je dijelom posljedica nepostojanja zajedničkih kriterijuma svih aktera u borbi protiv trgovine ljudima za identifikaciju žrtava, ali i posljedica nepostojanja objedinjenog sistema sakupljanja podataka, koji bi se primjenjivao uz obavezu poštovanja privatnosti i identiteta žrtava.
Sadašnji trendovi ukazuju na to da je sve više bh. državljana koji su predmet trgovine i unutar i izvan Bosne i Hercegovine. Bilo da su u pitanju strani ili domaći državljani, sve žrtve zaslužuju punu pažnju, uslugu i tretman. Uz to je potrebno pozabaviti se i odgovarajućom socijalnom i ekonomskom reintegracijom domaćih žrtava, tako da mogu pronaći svoje mjesto u društvu i u zajednici, na način koji im omogućava da se izdržavaju, i tako spriječiti ponovnu trgovinu.