Inflacija

I Uvod

Sama riječ inflacija u svijesti ljudi vezuje se za određene privredne poremećaje naročito u pogledu cijena. Svako povećanje ili smanjenje cijena dovodi do nesklada između ponude i tražnje, određenih roba tj. do narušavanja ravnoteže u privredi koju treba shvatiti kao ravnomjerni privredi razvitak.
S toga cjelokupno stanovništvo, kao i sve privredne i druge organizacije zainteresovane su za stanje cijena, njihovu stabilnosti i nivo na kome su ustaljene. Svaka promjena cijena može pozitivno ili negativno uticati na životni strandard stanovništva, odnosno na poslovanje preduzeća, a samim tim i nesmetano finansiranje državnih organa i ustanova.
Međutim, i pored činjenice da je cjelokupno stanovništvo i privredni subjekti zainteresovani za stabilnost cijena, do njihovih promjena može doći, a samim tim i do inflacije ili deflacije, koje izazivaju mnoge negativne pojave zbog čega nastaju određene dalekosežne posljedice.
Nagli skok cijena je znak povećane tražnje koja se manifestuje na tržištu. Ako se porast cijena nastavi, novac će gubiti svoju vrijednost što će primorati imaoce istog da ga što prije pretvore u robu. To dalje utiče na porast cijena i obezvređivanje novca, što omogućava skoro svakom proizvođaču da prodajom svoje robe ostvari “laku” zaradu bez obzira na troškove proizvodnje i društveno potrebni rad. Ta ponuda i tražnja, kao regulatori cijena na tržištu gube svoju funkciju i namjenu, čime se otvaraju vrata špekulaciji, crnoj berzi, trampi i drugim pojavama i poremećajima.

Deflacija je, istorijski posmatrano, veoma rijetka pojava, daleko rjeđa od inflacije.
U sistemu snižavanja i pada tražnje vezani su za odliv zlata (deviza) i smanjenje zlatne podloge koja iz toga nastaje, što dovodi i do sužavanja opticaja, najčešće kroz restrikciju kredita banaka. U principu, deflacija je monetarni aspekt depresije, a nastaje kao jedna faza kroz koju se kreće kapitalistička država.

            II Inflacija i deflacija kao monetarne pojave

    2.1. Pojam i nastanak inflacije

Ekonomska teorija ukazuje da se inflacija prvi put pojavila u Sjedinjenim Američkim državama (SAD) i to u periodu od 1861. – 1865. godine. To je period kada su SAD bile suočene sa građanskim ratom čije finansiranje je iziskivalo daleko više novca nego što je bilo zlatnog pokrića tj. zlatnog novca. Suočena sa problemom država je posegla za štampanjem papirnog novca s ciljem da finansira ogromne vojne izdatke. Štampanje papirnog novca više nego što bi bilo potrebno zlatnog novca znači gubljenje njegove vrijednosti i to za onoliko koliko ga ima više od zlatnog novca u prometu. Npr. ako država odluči da štampa 20% više papirnog novca nego što bi trebalo zlatnog novca, prometna vrijednost papirnog novca će se smanjiti za 20%. Samim tim, ako je prije za kupovinu neke robe trebalo 100 novčanih jedinica, sada će za istu količinu i vrstu robe biti potrebno 120.

Kada u opticaju cirkuliše više papirnog novca nego što bi bilo potrebno zlatnog novca i kada zbog toga dolazi do pada prometne vrijednosti papirnog novca i opšteg rasta cijena, nastaje inflacija.
Povećanje ili smanjenje cijena dovodi do nesklada između ponude i tražnje određenih roba tj. narušava ravnotežu u privredu koju treba shvatiti kao ravnomjerni privredni razvitak, a može se dvojako posmatrati:
1.    Kao odnos ponude i tražnje roba i usluga na tržištu i
2.    kao odnos između količine roba i usluga, na jednoj strani i količine novca, na drugoj strani.

Kada je ponuda jednaka tražnji pri određenom nivou cijena, tada se privreda nalazi u ravnoteži. Privreda će se naći u ravnotežnom stanju i kada se izjednače odnosi između količine roba i usluga i količine novca. Cijene formirane na taj način će biti stabilne kao i kupovna snaga novca. Manje promjene u cijenama neće bitno uticati na promjenu kupovne moći novca. Međutim kada dođe do većeg porasta cijena, sa tendencijom dužeg vremenskog trajanja tada nastupa inflacija.
Inflacija (lat. inflatio, napuhivanje, nadutost, nadimanje) predstavlja “naduvavanje cijena i novčanih dohodaka, troškova proizvodnje i drugih novčanih iznosa, što sve skupa znači manju kupovnu moć novca, realno smanjenje plata i drugih finansijskih dohodaka, slabljenje ekonomske aktivnosti izvoza” .
Svako povećanje papirnog novca u opticaju ne mora da znači i inflaciju. Može se desiti da se poveća količina novca u opticaju, a da ne dođe do inflacije. To se dešava onda kad se povećanje količine novca u opticaju nastane zbog različitih faktora koji utiču na povećanje potrebne količine novca u opticaju, npr. usljed povećanja proizvedene robe. Mora rasti količina novca u opticaju kako bi se roba prodala, odnosno kupila. Međutim povećanje količine robe u opticaju mora biti usaglašeno sa porastom obima proizvodnje roba. U suprotnom doći će do inflacije. S toga se pod inflacijom smatra nesrazmjerno povećanje količine novca u opticaju koje utiče na porast cijena tj. kupci raspolažu većom količinom novca i spremi su da plate i veću cijenu za određenu robu od momentalno postojeće. To dovodi do naglog skoka cijena, jer je tražnja veća od ponude, a samim tim i od inflacije.