Tumačenje dječijeg crtežau predškolskim ustanovama u nastavi likovne kulture

 
UVOD

Zbog nedostatka adekvatne verbalne elokvencije, djeca najčešće nisu sama sposobna da ono što osjećaju izraze riječima, i zato je crtež najbolji način da se sazna šta djeca misle i proživljavaju, tvrde eminentni psiholozi.
Crtež predstavlja najslobodniji i najspontaniji način izražavanja djece, ali im istovremeno pomaže da se razvijaju, sazrijevaju i spoznaju svijet oko sebe. Iskusni psiholozi često koriste crtež umjesto razgovora, jer tvrde da se iz njega vrlo lako može uočiti da li dijete ima neki problem, šta ga opterećuje, čega se plaši, šta želi, i čemu se nada.

Slika 1. Maša, 5 godina i 6 mjeseci –crtež na temu ”Moja porodica i ja”
Može se sa sigurnošću reći da crtanje i slikanje spadaju u osnovne oblike izražavanja dječije ličnosti. Zbog toga su crteži posebno interesantni za one koji žele da bolje upoznaju dijete i njegov duševni razvoj. Dijete često u crtežu izražava ono što ne umije da kaže usmeno, ili ga u tome ometa okolina. Zato je dječiji crtež značajno sredstvo za izražavanje i oslobađanje dječijih potreba i misli. S druge strane, problem se javlja oko tumačenja dječijih crteža. Teško je objasniti dječiji crtež, jer odrasli u to objašnjenje unose svoje ideje, dakle, subjektivne elemente. Početkom 20. vijeka je problem tumačenja dječijih crteža podstakao mnoge pedagoge, psihologe, pedijatre i likovne umjetnike da izučavaju specifičnosti kod dječijeg likovnog izražavanja koje bi bile u vezi sa ličnošću djeteta, njegovim uzrastom i nivou intelektualno-motoričkograzvoja.
Naravno, treba pomenuti i to da djeca nikada ne crtaju objekte onakvima kakvi oni zapravo jesu, već onako kako ih doživljavaju. Crtež može da predstavlja način komunikacije sa odraslima, posebno sa roditeljima, ili braćom i sestrama.