Univerzitet u Banjoj Luci
Medicinski fakultet
Studijski program Stomatologija
Nevena Stupar
Terapija malokluzija II klase 1. odjeljenja
Diplomski rad
Banja Luka, 2016.
Univerzitet u Banjoj Luci
Medicinski fakultet
Studijski program Stomatologija
Terapija malokluzija II klase 1. odjeljenja
Diplomski rad
Student: Mentor:
Nevena Stupar, Indeks br. 1351/10 Prof. dr Branislav Glišić
Banja Luka, 2016.
Sažetak
Na malokluzije II klase 1.
odjeljenja terapijski možemo djelovati na
različite načine i u različito doba života.
Koristimo se metodama modifikacije
rasta, ortodontske kamuflaže i
ortognatske hirurgije. Idealan period
života za liječenje jeste prepubertetski
skok rasta. U zavisnosti od svega
navedenog, koristimo različite aparate.
Mobilne pločaste aparate, funkcionalne
aparate i fiksne ortodontske aparate. Bitno
je da dobro poznajemo kliničku sliku koja
prati ovu nepravilnost i da dobro
utvrdimo plan terapije.
Ključne
riječi:
terapija
malokluzije klase II/1, mobilni pločasti
aparat, funkcionalni aparat, regulator
funkcije po Frenklu, twin blok aparat,
ortodontska kamuflaža, ortognatska
hirurgija.
Abstract
When dealing with Class II division
1 malocclusions, we can use many different
type of treatment and our patients can be of
different age. The procedures we use are
growth
modification,
orthodontic
camouflage and orthognatic surgery. The
ideal period of life to start therapy is the
leap of growth just before puberty. We are
able to use many orthodontic appliances
such as mobile appliances, functional
appliances or stationary ones. It is very
important we be well known with clinical
signs of this malocclusion and to prepare
ourselves with a good therapy plan.
Key words: Class II division 1
therapy, mobile appliances, functional
appliances, Fränkel appliance, twin block
appliance, orthodontic camouflage,
orthognatic surgery.
Nevena Stupar, diplomski rad
5
1. Uvod
Ortodoncija je stomatološka disciplina koja se bavi proučavanjem i kontrolom
dentofacijalnog rasta i razvoja od rođenja do dentalne zrelosti uključujući sve preventivne,
interceptivne i terapijske zahvate kod dentalnih, dentoalveolarnih, maksilarnih, intermaksilarnih i
maksilofacijalnih nepravilnosti koje zahtjevaju korekciju primjenom mehaničkih sila, stimulaciju
ili preusmjeravanje funkcionalne sile unutar maksilofacijalnog kompleksa pomoću posebno
konstruisanih aparata da bi se uspostavili optimalni okluzalni odnosi i skladan izgled lica.
Navedena definicija je preuzeta od American Association of Orthodontics (AAO).
Računajući vrijeme od prve sistemske klasifikacije nepravilnosti i njenih etioloških
faktora, ortodonciju smatramo jednom od najmlađih stomatoloških disciplina. Ako se uzme u
obzir da su i prije ovog vremena pronađenih najprimitivniji ortodontski aparati i to 1000 godina
prije Hrista u iskopinama Grka i Etrušćana, to govori u prilog da se i tada znalo o orofacijalnom
neskladu i pokušajima njegovog korigovanja.
Kako vrijeme prolazi, sa njim sve više ova stomatološka grana dobija na značaju. U
drugoj polovini 19. vijeka Norman Kingsley upotrebljava ekstraoralnu silu u protruziji zuba, a
krajem 19. vijeka napokon na scenu stupa otac savremene ortodoncije Edward H. Angle. On je
jedini ortodont koji je problemu malokluzije prišao sa pozicije nauke i podijelio je na tri klase (I,
II i III). Iako ova klasifikacija danas nailazi na neke nedostatke, i dalje je u upotebi i njena
suština se zadržava u svim klasifikacijama koje su kasnije uvedene.
Malokluzije II klase Angle je podijelio u dva odjeljenja. U ovom radu će biti riječi o 1.
odjeljenju ove malokluzije i terapijskom zbrinjavanju iste.
Malokluzije II/1 su veoma česte. Javljaju se u čak 27% slučajeva u odnosu na ostale klase
malokluzija. (4)
Nevena Stupar, diplomski rad
7
i denticije. Ukoliko se odojče hrani cuclom iz flašice, funkcije usana, jezika i svih ostalih mišića
biće iste kao i kod prirodne ishrane dojenjem samo ako se koristi kratka i čvrsta cucla.
Ako je cucla duga i meka, ona upada duboko u usta, jezik se povlači unazad i donja vilica
ostaje u svom uobičajenom distalnom položaju. Hrana se istiskuje iz cucle samo pritiskom jezika
nagore. Ovakav način ishrane ne stimuliše pokrete donje vilice, položaj usana i jezika je
nepravilan, i time se stvaraju uslovi koji mogu da pogoduju poremećaju razvitka koji rezultira
malokluzijom. (1)
3. Žvakanje
Fizička svojstva i konzistencija hrane imaju takođe uticaja na razvitak zuba i vilica.
Današnja ishrana je toliko prefinjena i meka da ne podstiče djecu na žvakanje i upotrebu
odgovarajuće muskulature. Povećana funkcija žvakanja dovodi do abrazije onih dijelova grizne
površine koji ometaju mezijalno pomjeranje vilice. Ovo je bitno da bi se omogućilo nicanje prvih
stalnih molara i spriječilo duboko preklapanje sjekutića kako bi došlo do usklađenog zagrižaja i
pravilne artikulacije. Opasnost od nastanka malokluzije je mnogo veća kod djece kod koje je
prisutan temporalni tip žvakanja za razliku od maseteričnog tipa koje je temeljno i ima mezijalno
upravljeno dejstvo. Kod ovog načina žvakanja, vilice dobijaju snažne nadražaje za razvitak, a
usljed nastalih abradiranih faseta, dolazi i do mezijalnog pomjeranja. Mogućnosti se, dakle,
smanjuju kako za formiranje distalnog zagrižaja, tako i za formiranje dubokog preklopa
sjekutića.
4. Disanje kroz usta
Normalno pri disanju na nos jezik ispunjava cijelu usnu duplju jer se pomoću sniženog
vazdušnog pritiska priljubljuje uz tvrdo nepce što podržava spuštanje nepca i širenje gornje vilice
u transverzali. Kod disanja na usta, usne su uglavnom uvijek otvorene i zato u usnoj duplji ne
može postojati negativan pritisak koji bi pomogao spuštanju nepca. Jezik pada u donju vilicu i
tako izostaje njegova uloga u oblikovanju gornje vilice koja će ostati uska i manja. Ako se diše
kroz usta, poremeti se ravnoteža mimičnih, jezičnih i viličnih mišića što daje određene
simptome. Gornji sjekutići su protrudirani, jer usljed stalno otvorenih usta tonus m. orbicularis
oris-a slabi. Gornja usna je zato kraća a rumeni dio joj je posuvraćen, dok je donja znatno punija
i podvlači se iza gornjih sjekutića.
