Seminarski rad
Tema: Asertivna komunikacija
4
1. Komunikacija
Komunikacija je jedna od najosnovnijih čovjekovih potreba. A doslovno znači učiniti nešto
opštim ili zajedničkim. Ljudi su društvena bića i pored hrane, vode i ljubavi lako i komunikaciju
svrstamo među potrebe neophodne za opstanak. Komunikacijom se sporazumijevamo,
razmjenjujemo iskustva koja nam omogućuje daljnji razvoj, te uključuje skup socijalnih
vještina koje obuhvataju: započinjanje, uspostavu i održavanje kontakata među ljudima.
1
Da bi smo živjeli i preživjeli potreban nam je kontakt koji uspostavljamo sa samim sobom ili s
drugima. Kontakt s sobom imamo kada se preispitujemo i vrednujemo svoje odluke i postupke
ili rješavamo neki problem, kada znamo: koji su naši zahtjevi i želje, kakvo mišljenje imamo o
sebi i drugima. Pored uspostavljanja kontakata komunikacija znači i prenos podataka i njihov
uticaj na ljude. Komunikacijski proces se sastoji od izvora (osoba) koji šalje poruku (misli ili
osjećaji) putem kanala (slušnog,vidnog, taktilnog) do primaoca.
Riječ komunikacija doslovno znači: podijeliti, učiniti nešto opštiim ili zajedničkim.
Komunikacija je obično opisana prema tri glavne dimenzije:
a) sadržaju,
b) formi i
c) cilju.
Zajedno, sadržaj komunikacije i forma kreiraju poruke koje se šalju prema cilju. Cilj može
biti sam čovjek, druga osoba (u interpersonalnoj komunikaciji), ili drugi entitet poput grupe,
organizacije ili društva. Riječ komunikacija svakodnevno koristimo, ona je često sinonim za
razgovor. Ipak, komunikacija je mnogo više od razgovora, to je razmjena poruka između
dviju ili više osoba. Ljudi komuniciraju iz mnoštvarazličitih razloga. Komuniciramo radi
zabave, no jednako tako, da bismo ostavili dojam na druge, komuniciramo da bismo pokazali
srdačnost i prijateljstvo, ali isto tako da bismo dobili neke informacije, da bismo nekog u
nešto uvjerili i slično. Komunikaciju možemo podjeliti na:
a) Verbalnu komunikaciju (riječ, pismo);
b) Neverbalnu komunikaciju (govor tijela).
1
https://hr.wikipedia.org/wiki/Komunikacija
5
1.1. Stilovi komunikacije
Komunikaciju možemo podijeliti na 3 stila:
1) Submisivni (pasivni);
2) Agresivni;
3) Pasivno-agresivni;
4) Asertivni.
1.1.1. Submisivna (pasivna) komunikacija
Pasivna (submisivna) komunikacija je način koji podrazumijeva da osoba izbjegava da doživi i
iznese svoje mišljenje, emocije, da se zauzima za sebe, da postavlja granice u odnosu na druge
ljude, kao i da identifikuje svoje potrebe. Govori tiho, uglavnom ćuti ili puno priča a ništa ne
kaže, često se izvinjava, izbjegava da sagovornika gleda u oči. Stalno koristi racionalizaciju
(,,Nije to toliko važno’’) pa lako postaje meta osoba sa agresivnim i manipulativnim stilom
komunikacije. Kada se nađe u konfliktnim i povređujućim situacijama, neće prepoznati da je
ljuta, besna, povrijeđena, već će, često nesvjesno, svoju patnju i uznemirenost minimizirati i
potisnuti, ili okarakterisati kao neodređenu neprijatnost, a sve u cilju očuvanja mira i
zadovoljenja potreba drugih, kako ih ne bi razočarala ili bila odbačena.
Međutim, to je uglavnom vodi u kompleksniji problem jer svačija tolerancija ima granicu. Kada
naiđe ,,kap koja preliva čašu’’ može na vrlo eksplozivan način početi da pušta svoje nagomilane
emocije napolje. Reakcije onda često ne budu proporcionalne okidačima već mnogo burnije,
nakon čega oseća krivicu, stid, zbunjenost, i vraća se u svoju pasivnost, do naredne
preplavljenosti negativnim osećanjima.
2
Neke pasivne osobe umeju da iskažu svoje mišljenje i osećanja, ali to rade nesigurno, uz
pravdanje ili izvinjenje, pa ih primaoci poruke ne shvate ozbiljno. Pasivne osobe su uglavnom
povišeno anksiozne i/ili depresivne jer imaju stavove da nemaju kontrolu nad svojim životom,
da su ,,zaglavljene’’, beznadežni slučajevi.
1.1.2. Agresivna komunikacija
2
https://www.vaspsiholog.com/2019/12/pet-stilova-komunikacije/
