Odnosi s javnošću - Seminarski rad
1
PROFESIONALNA ETIKA ODNOSA SA JAVNOŠĆU
SADRŽAJ
1. Uvod
2
2. Odnosi s javnošću, nastanak,definicija, razvoj
3
3. Uloga i ciljevi odnosa s javnošču
5
4. Grane etike u komunikaciji
8
5. Etička komunikacija u odnosima s javnošći
10
6. Zaključak
11
7. Literatura
12
Odnosi s javnošću - Seminarski rad
2
1. UVOD
Odnosi s javnošću predstavljaju specifičan vid komunikacije koji se vremenom razvijao i
unapređivao. Na putu razvoja prošao je više faza, kroz koje se mjenjala forma i način
komuniciranja s javnočću ali je suština uvijek ostajala ista a to je prezentovanje informacija i
obezbjeđivanje podrške za ličnosti, organizacije ili djela. Istorijski razvoj termina i njegova uloga
u društvenoj zajednici biće preciznije pojašnjena u radu, a sve sa ciljem lakšeg i kvalitetnijg
shvatanja važnosti odnosa između države, oragnizacija, pojedinaca i javnosti na drugoj strani.
Takođe sama uloga odnosa s javnošću često je potcjenjivana i zanemarivana kao djelatnost
koja nije u stanju donijeti značajniju korist, što se svakako pokazalo pogrešnim a u radu će biti
navedeni i primjeri pogrešnog komuniciranja s javnošću. Razvojem ljudske zajednice uviđala se
potreba za povećanjem profesionalnosti i etičnosti u komunikaciji, tako je od devetnaestog
vijeka prava ekspanzija komunikatora koji su zaduženi za stvaranje pozitivne slike u javnosti.
Metode i tehnike kojima se obezbjeđivala podrška javnosti takođe će biti predmet rada, kao i
etičnost komuniciranja kao moralna dilema komunikatora.
Kod profesionalne etike odnosa s javnošću moramo istaći da je to spoj moralnog i praktično
izvodivog komuniciranja, moralne dileme koje se nameću kao civilizacijske tekovine oličene u
pravednosti, iskrenosti i dobroti dijametralno su suprotstavljene profitu, dobiti i pritisku. Tako
da se profesionalna etika odnosa s javnošću nalazi u uskom grlu između ove dvije krajnosti, u
radu će etičnost biti pobliže predstavljena kao ispravan i izvodljiv način djelovanja bez obzira na
okolnosti u kojima se djeluje.
Odnosi s javnošću - Seminarski rad
4
Izraelu za komunikaciju s javnošću koristila se Biblija kao direktan glas od Boga kome su se
stanovnici morali povinovati. Stari Rimljani su odnose s javnošću nazivali terminima koji su i
dans u upotrebi „vox poluli, vox Dei“ (glas naroda je glas Boga) te „res publicae“ (javni poslovi)
što se danas može tumačiti kao odnosi s javnošću.
2
Komunikacija države sa stanovnicima
nastavila se razvijati, pa je prvi put u srednjem vijeku upotrebljen danas dobro poznati termin
„propaganda“ upotrebila ga je katolička crkva. Razvoj komunikacije između države i
stanovništva nije uvijek išao glatko, primjer je francuska Revolucija u kojoj se po prvi put
pominje građanin kao slobodna indivudula, koja ima pravo na sopstveni stav i njegovo iznošenje
u javnosti.
3
Razvoj odnosa s javnošću se nastavio i u narednom periodu, sve veću ulogu
komunikacija države i građana dobijala je kroz dva svjetska rata koja su iz korjena promjenula
odnose u svijetu. Odnosi s javnošću na prostoru Balkan dobili su novu crtu, u svjetlu komunizma
i socijalističkog modela vladavine uspostavljena je i komunikacija sa građanima.
Kod definisanja odnosa s javnošću moramo se osvrnuti na Zakone i odredbe koji su važili za
vrijeme bivše SFRJ. Specifičnost tih zakona (Zakon o javnom informisanju) u pogledu odnosa s
javnoću se ogleda u postavci hijararhijskog sistema odnosno režim je informisanje radničke
klase smatrao obaveznim jer se samo tako moglo obezbjediti samoupravno odlučivanje kome je
sistem težio. Ovakav odnos s javanošću imao je za cilj stvaranje prividnog samoupravnog
odlučivanja i ostvarivanje značajnije uloge radnika u društvu. Zapravo komunikacija s javnošću
odozgo prema dole, dovela je do spinovanja javnosti i plasiranja samo filtriranih informacija,
stvoren je odnos gospodar – sluga. Kao fenomen u ovako postavljenom sistemu komunikacije s
javnošću pojavlju se „nezvanične priče“ ili popularno „govorkanja“ u krugu radnih organizacija
2
Odnosi sa javnošću, Uprava za kadrove Vlade Crne Gore, str. 9, Podgorica, oktobar 2004.
3
Deklaracija prava čovjeka i građana 1789. Fakultet za javnu upravu Stručni časopis, str. 7, Sarajevo 2011 godina
