Visoka poslovna škola s pravom javnosti
Višnjan
DIZAJNIRANJE RADNOG MJESTA
Kolegij: Poslovna organizacija
Mentor: Dr.sc. Gordana Nikolić
Student: Ivan Safundžić
Status: Izvanredni studij
Hvar, Ožujak 2013.
1. DEFINIRANJE RADNOG MJESTA
Prilikom razmatranja funkcija u organizaciji odnosno poduzeću izvršena je zapravo
samo konkretizacija globalnog raščlanjivanja ukupnog zadatka na posebne zadatke. Pritom se
nije ulazilo u njihovu pojedinačnu kompoziciju ni u način odnosno metodu daljnjeg
raščlanjivanja tih posebnih zadataka na pojedinačne zadatke. Sada ćemo se pozabaviti
daljnjim aspektom konkretizacije pojedinačnih zadataka – problemom organizacije radnih
mjesta.
Pojedinačni zadaci unutar jednog posebnog zadatka određuju se zavisno od niza
čimbenika, kao što su vrsta djelatnosti organizacije i njena veličina, vrsta posebnog zadatka i,
naročito stupanj podjele rada itd.. U vezi s tim pojedini se posebni zadaci u poduzeću mogu
raščlaniti na različit broj pojedinačnih. To se raščlanjivanje postiže tzv. horizontalnom
podjelom rada.
Kako se posebni zadaci organizacijski konkretiziraju u odgovarajući broj funkcija, tako
se pojedinačni zadaci konkretiziraju u odgovarajući broj radnih mjesta, odnosno pojedinačni
zadatak obavlja se na radnom mjestu.
Funkcija i nije ništa drugo nego veća ili manja grupa uzajamno povezanih poslova
kojima se izvršava poseban zadatak.
Na koliko će se radnih mjesta konkretizirati pojedina funkcija, ovisi o prirodi same
funkcije, zatim o sredstvima i ljudima kojima se raspolaže, te općenito o svrsi koja se u
svakom konkretnom slučaju želi postići. To može biti želja za što pravilnijom podjelom rada,
racionalnijim korištenjem sredstava, boljim vremenskim i prostornim rasporedom rada itd.
Iz onoga što je do sada rečeno proizlazi da je radno mjesto u stvari prostorno ograničen
dio organizacije (poduzeća) na kojemu se nalaze sva potrebna sredstva i predmet rada i gdje
jedan ili više radnika obavljajući odgovarajući posao izvršavaju pojedinačni zadatak.
Radno mjesto, dakle, čine ovi elementi:
1
- čovjek
- sredstva za proizvodnju
- prostor za rad s odgovarajućim radnim uvjetima.
Ako nedostaje bilo koji od tih elemenata, ne postoji ni radno mjesto.
1
Vujić, V.; „Menadžment ljudskog kapitala“, Fakultet za turistički i hotelski menadžment, Rijeka, 2004.,str.45.
Sva tri elementa moraju biti prisutna, i to u točno određenim odnosima, koji su zapravo
definirani zadatkom koji na tom radnom mjestu treba izvršiti.
Prema tome, ne radi se o odnosima koji su diktirani jedinicom pojedinog elementa, npr.
jednim radnikom ili jednim strojem. Stoga se i čini da su nepravilna shvaćanja da se radi o
više radnih mjesta ako jedan radnik poslužuje istovremeno više strojeva, kao što je slučaj u
tkaonicama kada jedan radnik radi na više razboja. Pogrešna su, po našem mišljenju, i
shvaćanja da se radi o više radnih mjesta a ako više radnika radi istovremeno za jednim
strojem i da poslovi za koje je potrebna ista stručnost i odgovornost (kao što su, npr.,
tokarenje, pakiranje) čine jedno radno mjesto na kojem radi više izvršilaca.
Zbog svega toga činilo nam se da se pojam radnog mjesta i ubuduće može i treba
upotrebljavati, jer najadekvatnije izražava smisao i način izvršenja pojedinačnih zadataka.
1.1. Elementi radnog mjesta
Prije nego što se pristupi objašnjenu problema vezanih uz projektiranje odnosno
formiranje radnog mjesta, te opisu, kategorizaciji i procjeni radnog mjesta, potrebno je
pokloniti određenu pažnju samim elementima radnog mjesta. Ovo radi toga da bi se vidjelo s
kojim kvalitativnim i kvantitativnim obilježjima čovjek, sredstva za proizvodnju i prostor
predstavljaju elemente radnog mjesta.
Čovjek kao element radnog mjesta je neodređen čovjek, što znači da se prilikom
projektiranja radnog mjesta ne radi o određenom, konkretnom čovjeku, a ni o čovjeku kao
pojedincu.
Radno mjesto nije izgrađeno prema određenom čovjeku, nego prema svakom radniku
koji odgovara zahtjevima tog radnog mjesta.
Isto tako nije obavezno da na svakom radnom mjestu radi samo jedan čovjek. U
modernim proizvodnim procesima sve je više radnih mjesta na kojima radi veći broj radnika.
Ali čovjek (ili više ljudi) mora biti uvijek prisutan kada god se organizira (projektira, formira)
radno mjesto i moraju se nužno uzeti u obzir granice njegovih umnih i fizičkih sposobnosti.
2
Ne može se organizirati takvo radno mjesto čiji bi zahtjevi nadilazili fizičku snagu
čovjeka (jednog, dva) ili za koje bi se predviđala takva znanja i stručnost da se čovjek ne bi
mogao pravilno i racionalno služiti sredstvima za proizvodnju koja pripadaju tom radnom
2
Ibidem, str.51.
radnika. A to, kao što je poznato nije jednostavan zadatak koji se može riješiti bez velikog
praktičnog iskustva i tehničko-ekonomskih znanja nužnih za ovu vrstu poslova. Da bi se to
ostvarilo potrebno je, prije svega, dobro prepoznavanje specifičnog zadatka radnog mjesta jer
se prema njemu određuju kvaliteta i dimenzije pojedinog elementa, što se postiže
projektiranjem radnog mjesta.
Projektiranje radnog mjesta vrlo je složen i odgovaran posao jer o njemu, u krajnjoj
liniji, ovisi kako će se i s kakvim uspjehom odvijati proizvodni odnosno poslovni proces. U
našim se poduzećima vrlo često događa da se projektiranje radnih mjesta uopće ne izvodi ili
se izvodi dosta površno i ne provjerava se nakon definitivnog formiranja. Zbog toga dolazi do
mnogih organizacijskih slabosti i propusta koji se teško mogu ukloniti ili se ispravljaju uz
prilično visoke troškove.
Prilikom projektiranja radnog mjesta potrebno je držati se određenih principa kako bi se
postigla što svrsishodnija i pravilnija organizacija i optimalni rezultati rada na pojedinom
radnom mjestu.
Prije svega, potrebno je što detaljnije i točnije utvrditi pojedinačni zadatak koji na
odgovarajućem radnom mjestu treba izvršiti, a potom je naročito važno sljedeće:
- rad na radnom mjestu treba što više mehanizirati (zamjenom ručnog rada strojem)
gdje god to dopušta priroda posla;
- rad na radnom mjestu treba se odvijati po jednom unaprijed utvrđenom racionalnom
redoslijedu, kako po vremenu tako po i opsegu rada;
- radno mjesto treba organizirati tako da se na njemu obavlja samo onaj rad koji je
propisan i koji je po mogućnosti oslobođen svih sporednih ili nepotrebnih poslova jer
objektivno umanjuju efikasnost rada na radnom mjestu;
- radno mjesto ne smije biti izolirano, postojati samo za sebe. Ono mora biti povezano
(u većoj ili manjoj mjeri) sa svim ostalim radnim mjestima, o čemu, svakako, treba
voditi računa;
- radno mjesto nije statička, već dinamička kategorija pa je stalno usavršavanje radnog
mjesta zadatak koji se nikad ne završava. Radno mjesto nije nikad tako dobro
organizirano da se ne bi moglo i bolje organizirati.
Nakon toga pristupa se utvrđivanju stručnog profila radnika koji će raditi na
odgovarajućim radnim mjestima. Utvrđivanje stručnog profila radnika nije voluntaristički
posao, već posao koji se temelji na procjeni radnih mjesta.
