Visoka škola za primjenjene i pravne nauke
"Prometej" Banja Luka
Ul.Knjaza Miloša 10A
SEMINARSKI RAD
PREDMET:
TEMA: FINANSIJSKI IZVJEŠTAJI KAO PREDMET ANALIZE
Mentor: Student:
Indeks br:
Banja Luka, maj 2014.godine
4
1. FINANSIJSKI IZVJEŠTAJI KAO PREDMET ANALIZE
Finansijski izvještaji su skup informacija o finansijskom položaju, uspješnosti,
promjenama na kapitalu i novčanim tokovima jedne kompanije i predstavljaju
funkcionalnu i vremenski zaokruženu cjelinu poslovnih procesa koji su se dogodili u
jednoj kompaniji i kao takvi, čine podlogu svake racionalne analize. Naredna izlaganja
obuhvataju aktivnosti koje kreiraju vrijednosti i koje svoju materijalizaciju imaju u bilansu
stanja, bilansu uspjeha, izvještaju o tokovima gotovine i izvještaju o promjenama na
kapitalu, kao i napomenama koje čine integrativni dio godišnjeg izvještaja.
1.1.
Aktivnosti koje kreiraju vrijednost
Korporacija postaje poslovno sposobna kroz emisiju akcija i obveznica na
finansijkom tržištu. Emisijom i prodajom akcija korporacija pribavlja kapital od vlasnika,
dok emisijom i prodajom korporativnih obveznica stiče kapital od povjerilaca (kupaca
obveznica, bondholder-a), a kroz kreditne aktivnosti stiče kapital od velikih kreditora, kao
što su banke. Kreiranje vrijednosti za ove interesne grupe odvija se kroz tri aktivnosti:
finansijske, investicione i poslovne.Finansijske aktivnosti određuju odnos kompanije sa
sadašnjim i potencijalnim vlasnicima i kreditorima. U ove aktivnosti ubrajamo pribavljanje
kapitala iz sopstvenih i pozajmljenih izvora. Ove aktivnosti su sračunate na ulaganje novca
koji je prethodno pribavljen u finansijskoj aktivnosti. Zbog toga se aktivnosti ulaganja
novca nazivaju investicione aktivnosti. Djelatnost jedne kompanije materijalizuje se kroz
obavljanje poslovnih aktivnosti. Poslovne aktivnosti su povezane sa ostvarivanjem ključnih
prihoda i ključnih rashoda. Prethodno navedeno možemo prikazati slijedećom slikom:
Slika 1.
2
2
Knežević,G.,(2009),Analiza finansijskih izvještaja,Beograd,str.10
5
Sve pomenute aktivnosti predstavljaju poslovne događaje (transakcije) koje
računovodstvo biljleži i na kraju poslovne godine sažima u finansijskim izvještajima.
Dakle, sve aktivnosti jedne kompanije materijalizovane su u slijedećim finansijskim
izvještajima (vidjeti Sliku 2.) bilans stanja, bilans uspjeha, izvještaj o tokovima gotovine i
izvještaj o promjenama na kapitalu.
Slika 3. Aktivnosti kompanije
3
Poslovne aktivnosti kompanije opredmećene su u bilansu uspjeha. Investicione
aktivnosti su materijalizovane u bilansu stanja, kao i finansijske aktivnosti. Izvještaj o
tokovima gotovine i izvještaj o promjenama na kapitalu predstavljaju izvedene izvještaje
koji se sačinjavaju na osnovu bilansa stanja i bilansa uspjeha. Naravno, prikaz na Slici 2
ne treba shvatiti deterministički, jer se efekti određenih aktivnosti mogu vidjeti i u drugim
izvještajima. Efekti investicione aktivnosti (prodaja stalnih sredstava uz ostvarenje
dobitaka ili gubitaka na prodaji, obezvređenje tih sredstava) mogu se vidjeti i u bilansu
uspjeha. U tom smislu, radi analize cjeline poslovanja neke kompanije kao predmet analize
pojavljuju se svi finansijski izvještaji.
3
Knežević,G.,(2009),Analiza finansijskih izvještaja,Beograd,str.10
7
Sopstveni kapital je po svim karakteristikama specifična računovodstvena kategorija.
On nema dospijeće i predstavlja garantnu supstancu za povjerioce, isplate vlasnicima
zavise od visine dobitka i daje pravo na upravljanje preduzećem. Pozajmljeni kapital
preduzeća čine obaveze preduzeća prema trećim licima.
Obaveze se mogu definisati kao sadašnje obaveze koje su proizašle iz prošlih
ekonomskih događaja preduzeća i čije podmirenje (likvidacija) podrazumijeva odliv
resursa preduzeća (najčešće odliv novca ili nekog drugog sredstva za podmirenje obaveze).
Obaveza nastaje kao rezultat neke prošle transakcije, odnosno ona je posljedica
nekog pravnog ugovornog odnosa ili zakonskog zahtjeva. U ovom slučaju preduzeće je
primilo opremu , robu ili materijal na tzv. robni kredit, ali plaćanje istog još uvijek nije
izvršeno. Robni krediti su po pravilu beskamatni. Vraćanje robnog kredita izvršava se
isplatom novca u nominalnom iznosu nastale obaveze i u ugovorenom roku. Nastajanje
obaveze može biti praćeno i uplatom novca na tekući račun kao dio realizacije
kratkoročnog bankarskog kredita. Iz navedenih primjera neosporno proizlazi da je obaveza
rezultat prethodne transakcije i da je za likvidaciju obaveze nužan odliv resursa preduzeća
(plaćanje novcem, prenosom drugih sredstava, pružanjem usluga, konverzijom obaveze u
sopstveni kapital i dr.).
Obaveze se mogu klasifi kovati kao: dugoročne i kratkoročne. Neka obaveza se može
razvrstati kao kratkoročna, ako su zadovoljene slijedeće karakteristike: obaveza će se
podmiriti u redovnom toku poslovnog ciklusa i obaveza će se podmiriti u periodu do 12
mjeseci od datuma bilansa stanja.
Sve ostale obaveze koje ne zadovoljavaju ove kriterijume razvrstavaju se kao
dugoročne. Obaveze preduzeća se još mogu razvrstati i kao: dugovi (dugoročni,
kratkoročni bankarski krediti, obaveze za obveznice i dr.) i tekuće obaveze (dobavljači,
obaveze za kamate, obaveze za poreze itd.).
Osnovna karakteristika svih obaveza je da nose određen finansijski rizik za
preduzeće i da ono mora raspolagati imovinom koju predaje povjeriocu da bi se razriješilo
obaveze. Likvidnost je sposobnost preduzeća da na kratak rok izmiri dospjele obaveze, dok
je solventnost sposobnost preduzeća da u dugom vremenskom roku podmiruje dospjele
obaveze.
Nakon ovako minuciozne razrade sadržine bilansa stanja možemo ovaj finansijski
izvještaj prikazati pomoću modifikovane osnovne računovodstvene jednačine:
Aktiva = Obaveze + Kapital
Stalna + Obrtna sredstva = Obaveze + Kapital
