Uticaj turizma na nacionalno gospodarstvo
UVOD
Kantilon je uveo termin preduzetnik u literaturu i posmatrao ga je kao neko ko preuzima rizik
jer „kupuje po izvesnim cenama, a prodaje po neizvesnim cenama pa radi sa rizikom“. Sej
definiše preduzetnika kao ekonomskog pokretača koji „ujedinjuje sve faktore proizvodnje – rada,
kapitala, zemlje i druge – koji nalaze vrednosti proizvodima koji nastaju iz zapošljavanja i
rekonstrukcije čitavog kapitala koji je korišćen i vrednosti plata, kamata, renta koju plaća i
profita koji pripada njemu“. Šumpeter inovativnost shvata kao: uvođenje novih proizvoda,
uvođenje novih metoda proizvodnje, otvaranje novih tržišta, otvaranje novih izvora snabdevanja
i industrujska reorganizacija.
1. PREDUZETNIČKI PODUHVAT
1.1. Razumevanje preduzetništva
Preduzetništvo pretstavlja preduzimanje poslovne aktivnosti. Preduzetništvo je inovativna
aktivnost. Preduzetništvo je dinamičan proces stvaranja dodatne vrednosti.
Preduzetništvo je proces stvaranja nečeg različitog sa vrednošću, usmeravajući potrebno vreme i
napor, preduzimajući finansijske, fizičke i socijalne rizike i dobijanja različitih nagrada
finansijske i lične satisfakcije i nezavisnosti.
Preduzetništvo je povezano sa kreativnošću, a ona implicira nove ideje i postupke.
Preduzetništvo je sposobnost identifikovanja mogućnosti koje se zasnivaju na novim idejama i
pristupima i njihovo prevođenje u nešto opipljivo što ima upotrebnu vrednost. Preduzetništvo je
proces koji uključuje ljude i organizacije putem koga dolazi do inovacije. Kreativnost je
konkurentsko sredstvo preduzetništva.
Preduzetnik nije oruđe tržišta već stvaralac tržišta, on je istraživač i kreator poslovnih
mogućnosti, nije onaj ko optimalizuje izvore, već onaj ko ih podstiče, nije samo vlasnik
tehnologije, već njen stvaralac. Preduzetnik nije zavistan od kapitala, rada i zemlje, on definiše i
kreira kapital, daje vrednost zemlji i nudi svoj rad dajući efekat amorfnom radu drugih.
Potrebna je sposobnost da se okuraži i usmerava inovativnost ljudi u preduzeću. Kada se radi o
osnivanju novog preduzeća potrebna je sposobnost da se ostvari vizija.
1
U užem smislu, preduzetnik je nezavisna ličnost koja inicira i realizuje novi poslovni
poduhvat. U širem smislu, pored nezavisnih poslovnih ljudi uključimo i „zavisne“ poslovne
ljude, kao što su menadžeri u preduzećima, članovi upravnih odbora akcionarskih preduzeća, itd.
Razlika je između preduzetnika i kapitaliste. Akcionar može biti preduzetnik jer kao vlasnik
kontrolnog paketa akcija on stiče pravo da obavlja ulogu preduzetnika.
Razlika je između preduzetnika i menadžera, u smislu njihovog odnosa prema formalnom
autoritetu u preduzećeu. Preduzetnik opravdava formalan autoritet nezavisno ili delegirano od
drugih. Menadžer se definiše kao „ne bitan izvor ukupnog autoriteta“. Uspešan preduzetnik je
osoba koja korektno interpretira situaciju rizika i određuje politiku koja minimizira uključeni
rizik. Preduzetnik je deo procesa stvaranja novog poslovnog poduhvata. On se karakteriše
inovativnim ponašanjem. Preduzetnik ima bazičnu ulogu u kreiranju organizacije.
Postoji nekoliko prepoznatljivih tipova preduzetnika:
1. Preduzetnik koji samostalno radi.
2. Stvaralac tima – stvara veću organizaciju.
3. Nezavisni inovator – kao tradicionalni inventori.
4. Multiplikator pristupa – kreira dobar poslovni pristup i množenjem stvara profit.
5. Eksploatator veličine – smanjuje troškove sa povećanjem obima aktivnosti.
6. Agregator kapitala – za kreiranje velikog poduhvata potrebno je ulaganje kapitala.
7. Stručnjak za kupovinu i prodaju firmi uz ostvarenje profita.
8. Konglomerator – kada se kupovinom akcija u jednom preduzeću one koriste za kupovinu
akcija u drugim preduzećima.
9. Spekulator – najčešće u području prometa nekretnina.
10. Sposoban manipulator vrednosti – pribavlja par uzajamno povezanih poslova i stvara novu
kombinaciju veće vrednosti.
Da bi se napravila razlika između preduzetnika i drugih pojmova koji se ponekad koriste kao
sinonim, koristi se matrica.
Ko je preduzetnik:
Stručnost menadžera i poznavanje posla
Skroman Veoma dobar
Kreativnost
Veoma mnogo
i
inovativnost
Skromna
Sposobnost obavljanja preduzetničke uloge najbolje se ogleda u pet bazičnih zadataka svakog
novog poslovnog poduhvata:
1. Potrebno je sagledati mogućnosti.
2. Potrebna je ocena izvora da se mogućnosti koriste.
Inventor
Preduzetnik
Promoter
Menadžer
administrator
2

1.3. Potreba za preduzetništvom
Dobar broj novoosnovanih preduzeća ne uspeva da razvije svoju poslovnu aktivnost. Povod
za neuspeh je jedan – slab menadžment. Sva znanja i sposobnosti za uspešan menadžment nalaze
se u jednoj ličnosti koja upravlja preduzećem. Promena vlaslištva nekada dovodi do uspešnog
poslovanja, ali nikako u svim slučajevima.
Postoje tri faze u razvoju preduzeća:
1. preduzetničko preduzeće, tj. direktni menadžment,
2. brz rast preduzeća dovodi do dva nivoa menadžmenta: javlja se funkcionalni pored opšteg
menadžmenta,
3. stvara se diviziona organizacija sa različitim linijama proizvoda i usluga.
Preduzetnišvo karakterišu inovativni poslovni poduhvati. To zahteva odgovarajući stepen
moći i uticaja u preduzeću. Potrebna je sposobnost i upornost da pojedinci sa dobrim poslovnim
idejama dobiju adekvatnu podršku od onih koji imaju moć u preduzeću.
Preduzetničko ponašanje nudi potencijal za kreativnost i inovativnost koja je bitna za uspeh
preduzeća nezavisno od njegove veličine. Generalni direktor može da doprinese razvoju
preduzetničkog potencijala u preduzeću.
Karakteristike preduzeća sa preduzetničkim osobinama:
1.
status quo
– preduzeće vidi kao put u propast.
2. svi u preduzeću su spremni za inovaciju, a nove ideje su put u dugoročni prosperitet,
3. traže se ideje da se eksploatišu mogućnosti, pri čemu se ide na kalkulisani rizik,
4. traže se one ideje za poslovne poduhvate za koje se smatra da su kompatibilne sa
potencijalnom tržišta,
5. nagrađuje se i podržava uspeh preduzeća.
Nezavisni preduzetnik je motivisan nezavisnošću i mogućnošću da ostvari profit, a interni
preduzetnik želi nezavisnost i mogućnost napredovanja i sticanja priznanja. Interni preduzetnik
mora imati sposobnost da privoli druge, da srađuje sa njima na realizovanju poslovnog
poduhvata.
1.4. Poslovni plan
Poslovni plan je osnovni faktor uspeha poslovnog poduhvata. Na skali od 1 – 10 poslovni
plan je rangiran sa ne više od 2. Zamera se što se mnogo prostora u poslovnom planu troši na
cifre, a malo na informacije za koje su inteligentni potencijalni investitori zainteresovani.
Za svaki novi poduhvat bitne su sledeći faktori:
1. ljudi koji će voditi poduhvat i koji će im u tome pomagati,
2. mogućnosti – da li će tržište prihvatiti i da li je moguć rast poslovanja,
3. kontekst – opšti uslovi sredine koje preduzetnik ne može da kontroliše,
4. verovatnoća uspeha – šta može krenuti dobro ili loše u preduzetoj poslovnoj aktivnosti.
4
Poslovni plan treba da pretstavlja izraz poznavanja i odanosti menadžmenta poslovnoj ideji.
Od mnoštva ideja treba odabrati pravu, koja će omogućiti da se zadovolje neke bitne potrebe u
postojećem sistemu potrošnje. Poslovni plan je praktični test da li mala, naizgled skromna ideja,
može da dovede do pojave novog preduzeća koje će otvoriti novu granu i stvoriti novo tržište.
Poslovna ideja je razumevanje tehnologije potrebno da se dođe do željenih proizvoda i
usluga. To je marketing pristup – sagledavanje poslovne ideje (proizvoda i usluga) očima ciljnog
tržišta.To je procena rentabilnosti, jer se samo poslovni poduhvati ograničenog dometa mogu
realizovati samofinansiranjem.
Poslovni plan omogućava da se sagleda stepen vitalnosti poslovnog poduhvata. Upozorava se
da poslovni plan ne treba da se zasniva na pogrešnim pretpostavkama. Nije dovoljno imati samo
dobar proizvod. Plan ne treba raditi na brzinu i mora se testirati da se proveri racionalnost
poslovnog poduhvata. Značajno je obezbediti 51% kontrole nad poslovnim poduhvatom.
Poslovni plan je način da se procene poslovne ideje, jer one ne dolaze sa etiketom na kojoj
piše dobra, osrednja ili loša. Bitna je analiza, a ne istraživanje tržišta. Uloga analize tržišta je da
se procene karakteristike proizvoda sa stanovišta njegove privlačnosti sa stanovišta potencijalnih
kupaca.
Da bi plan bio prihvaćen od investitora, potrebno je da ima sledeće karakteristike: jasna
definicija poslovanja, dokaz o marketing sposobnosti, dokaz o menadžment sposobnosti,
atraktivan finansijski aranžman.
Sa finansijskog stanovišta vrednost poslovnog poduhvata se procenjuje na tri načina:
procenom aktive, procenom prihoda i procenom toka gotovine.
2. MALO PREDUZEĆE U PRIVREDNOJ STRUKTURI
2.1. Karakteristike malih preduzeća
Za definiciju malog preduzeća koriste se dva kriterija: broj zaposlenih i investirani kapital ili
bruto prihod.
Prema definiciji
Komisije za ekonomski razvoj
u mala preduzeća treba ubrajati ona koja
ispunjavaju ove kriterijume:
1. menadžment je nezavistan – obično je menadžer i vlasnik,
2. kapital je dobijen i vlasništvo je u rukama pojedinca ili male grupe ljudi,
3. područje poslovanja je uglavnom lokalno, zaposleni i menadžeri su istog regiona, tržište
ne mora da bude lokalno,
4. relativna veličina u grani – preduzeće je malo kada se poredi sa najvećim u delatnosti, jer
što je veliko u jednoj, malo je u drugoj delatnosti.
Efikasnost malih preduzeća je dobrim delom rezultat ekonomije vremena – nove tehnologije i
proizvodi iz laboratorije dolaze na tržište u veoma kratkom periodu.
5

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti