Državni službenici

1. Uvod

Sa pojmom državni organ i službena osoba susrećemo se gotovo svaki dan, kako u našem 
javnom, tako i u privatnom životu.
Još od davnih istorijskih perioda svaka država morala je imati moć da uspostavlja hijerarhiju 
te da određuje koji ce to državni organi obavljati poslove u korist i za račun nje. 
Smatra se da je organizacija jedan od najvećih ljudskih izuma i da je pojava organizovanja 
koliektivnog obavljanja rada na ostvarenju postavljenog cilja stara koliko i samo ljudko 
društvo. Organizacija je proizišla iz nadležnosti podele i povezivanja zajedničkog rada, 
pošto bez toga čovek ni svojim individualnim naporom, ni prostim zbirom rada više ljudi, nije 
bio u stanju da obezbedi svoj egzistencijalni i socijalni opstanak. U određivanju pojma 
organizacije u teorijskom smislu polazi se od ciljeva, ljudi, sredstava i oblika povezivanja radi 
postizanja određenog reuzltata, odnosno od adekvatno, cilishodno i trajno povezane grupe 
ljudi koja je formirana da kao samostalna celina sa potrebnim sredstivnima radi na 
ostvarenju određenog cilja. 
Nedostatak utakmica na tržištu rada, karakteristian za privatni sektor, kao i poseban položaj 
državnih službenika, zahtevaju specifično uređenje, poseban režim rada u državnim 
organima. Zato je u uporednom pravu pravilo da državnoj upravi i drugim državnim 
organima rade lica (državni službenici) čiji se radno-pravni status uređuje posebnim 
zakonom.
 Država je dužna da obezbedni profesionalni službeni kadar koji će postupati zakonito, po 
pravilima struke, nepristrasno i politički neutralno. Specifičnost rada u državnim organima 
uslovila je donošenje posebnog zakona – Zakona o državnim službenicima. Takođe treba 
napomenuti da organizaciju čine ljudi koji ostvaruju ciljeve organizacije. Ljudi, kao 
subjektivni element organizacije predstavljaju osnovni faktor od kojeg zavisi uspešno 
delovanje neke organizacije. Problematikom odabira ljudi za ostvarenje zadatka i obavljanja 
konkretnih poslova u organizaciji bave se posebne discipline koje imaju za predmet 
kadrovske procese i strukture. Odabiranje ljudi, njihovo raspoređivanje na odgovarajuća 
radna mesta i određivanje njihovih dužnosti i ovlašćenja u procesu rada predstavlja vođenje 
kadrovske politike u okviru organizacije, čija je suština sumirana u smislu “pravi čovek na 
pravom mestu”. Dobra organizacija bez odgovarajućih kadrova ne znači mnogo. Snaga 
svake organizacije počiva na ljudima, njihovoj uvežbanosi, spremi, umešanosti i moralnim 
kvalitetima. Za uspeh u ostvarenju ciljeva organizacije, od posebnog značaja i 
raspoređivanje ljudi na radna mesta u okviru organizacije koja im je najviše odgovara i na 
kojima oni mogu dati svoj najveći radni doprinos

 

1

Državni službenici

2. POJAM DRŽAVNIH SLUŽBENIKA I NAMEŠTENIKA

Po zakonu svaka pravno uređena država mora imati zakon koji donosi narodna skupština, a 
vezan je za prava I obaveze državnih službenika. Prema svim pravnim normama Narodna 
skupština Repubilike Srbije donela je zakon o državnim službenicima koji je objavljen u 
“Službenom glasniku RS” br. 79/2005.
Prema propisanom zakonu državni službenik se definiše kao lice čije se radno mesto sastoji od 
poslova iz delokruga organa državne uprave, sudova, javnih tužiliaštva, Rrepubiličkog javnog 
pravobranilaštva, službi Narodne skupštine, predsednika Prepublike, Vlade, Ustavnog suda i 
službi organa čije članove bira Narodna skupština ili sa njima povezanih opštih pravnih, 
ingormatičkih, materijalno-finansijskih, računovodstvenih i administrativnih poslova.
Zatim lice čije se radno mesto sastoji od pratećih pomoćno-tehničkih poslova u državnom 
organu naziva se nameštenik.
Poslodavac državnih službenika i nameštenika je Rrepublika Srbija. Prava i dužnosti 
poslodavca u ime Republike Srbije vrši rukovodilac državnog organa, ako ovim ili posebnim 
zakonom ili drugim propisima nije drukčije određeno. Zatim prava i dužnosti državnih službenika 
koji nisu uređeni zakonom ili drugim propisom primenjuju se opšti propisi o radu i poseban 
kolektivni ugovor za državne organe. Poseban kolektivni ugovor zaključuju Vlada i 
reprezantitivni sindikati koij su osnovni za teoriju Republike Srbije. Na prava i dužnosi 
nameštenika primenjuju se opšti propisi o radu i poseban kolektivni ugovor, ako zakonom nije 
drukčije određeno. 

Uslov za zaposlenje -

 Kao državni službenik može da se zaposli punoletan državljanin 

Republike Srbije koji ima propisanu stručnu spremu i ispunjava ostale uslove određene 
zakonom, drugim propisom i pravilnikom o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta u 
državnom organu, ako mu ranije nije prestajao radni odnos u državnom organu zbog teže 
povrede dužnosti iz radnog odnosa i nije osuđivan na kaznu zatvora od najmanje šest meseci. 
Pored toga za rad na položaju potrebno je i stečeno visoko obrazovanje na osnovnim 
akademskim studijama u obimu od najmanje 240 ESPB bodova, master akademskim studijama, 
specijalističkim akademskim studijama, specijalističkim strukovnim studijama, odnosno na 
osnovnim studijama u trajanju od najmanje četiri godine ili specijalističkim studijama na fakultetu 
i najmanje devet godina radnog iskustva u struci.

 

2

background image

Želiš da pročitaš svih 9 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti