“Upravljanje ljudskim resursima i dopunsko obrazovanje u javnom sektoru”

 1

SADRŽAJ

  1. UVOD…………………………………………………………………………………………2

  2. LJUDSKI RESURSI…………………………………………………………………………..4

2.1  Upravljanje ljudskim resursima………………………………………………………5

   3. LJUDSKI RESURSI, KLJUČNI FAKTOR U KREIRANJU VREDNOSTI JAVNOG 

      

SEKTORA……………………………………………………………………………………7

   4. DRŽAVNA UPRAVA, JAVNI SEKTOR I UPRAVLJANJE LJUDSKIM 

      

RESURSIMA…………………………………………………………………………………9

            

4.1  Osnovni pojmovi…………………………………………………………………….9

              4.2  Upravljanje ljudskim resursima u javnom sektoru……………………………….....10

              4.3  Dopunsko obrazovanje u javnom sektoru…………………………………………..15

ZAKLJUČAK…………………………………………………………………………………….18

LITERATURA…………………………………………………………………………………...19

“Upravljanje ljudskim resursima i dopunsko obrazovanje u javnom sektoru”

 2

1. UVOD

Briga o zaposlenima i upravljanje ljudskim resursima je nezaobilazan deo poslovanja svakog 

preduzeća,   i   jedan   od   najvažnijih,   ako   ne   i   najvažniji,   element   njenog   uspeha.   Upravljanje 

ljudskim resursima, kao poslovna funkcija, objedinjava poslove i zadatke u vezi sa ljudima, 

njihovim   pronalaženjem,   izborom,   obrazovanjem   i   druge   aktivnosti   osiguravanja   i   razvoja 

zaposlenih. Da li je tako i u javnom sektoru?

U određivanju javnih preduzeća obično se ističu preovlađujuće, odnosno bitne karakteristike koje 

su zajedničke za većinu ovih preduzeća i po kojima se ona razlikuju od ostalih. Ističe se da su 

javna preduzeća u državnom vlasništvu, da je njihov cilj obezbeđenje proizvoda i usluga od 

vitalnog značaja za društvenu zajednicu, pa se nalaze u monopolskom položaju na tržištu koji je 

stečen uz podršku vlasti i da je predmet njihove delatnosti pod režimom regulative koja će im 

obezbediti   da   funkcionišu   u javnom   interesu.   Obzirom   da   su   javna   preduzeća   pod   velikom 

kontrolom države u njihovom funkcionisanju se javlja i uticaj političke partije na vlasti koja 

posredstvom države može da utiče na oblik njihovog funkcionisanja.

Ovo čini složenijim način organizovanja javnih preduzeća i time menadžment ovih preduzeća 

dobija poseban značaj. 

Javna preduzeća angažuju veoma velika sredstva, veliki broj ljudi i pokrivaju svojom delatnošću 

obično   teritoriju   jedne   države.   Njihova   uloga   je   nezamenljiva   u   funkcionisanju   ukupnog 

privrednog života. Razvoj javnih preduzeća i njihova ekonomska efikasnost zavise od kvaliteta 

funkcije menadžmenta.

Zadatak   menadžmenta   je   da   na   najbolji   način   koristi   resurse   javnog   preduzeća   u 

stalno promenljivom okruženju. Menadžment javnog preduzeća je upućen na rad u kompleksnim 

uslovima   koji   se   ogleda   u   nastojanju   da   se   postigne   ona   fina   granica   između   optimalnog 

zadovoljavanja interesa društva kao celine i interesa preduzeća kao subjekta privređivanja.

Potrebno je puno veštine i znanja koje će se upotrebiti za pridobijanje ljudi da u tehnološkom 

procesu angažuju svoje ukupne radne potencijale, odnosno kinetičku i kreativnu energiju na 

ostvarivanju optimalne ciljne funkcije javnog preduzeća.

background image

“Upravljanje ljudskim resursima i dopunsko obrazovanje u javnom sektoru”

 4

2. LJUDSKI RESURSI

Termin “ljudski resursi” govori nam o ljudima u organizaciji, o njihovom potencijalu, kao i svim 

sposobnostima koje mogu da pruže organizaciji u cilju ostvarenja njenih potreba. Ranije se 

smatralo da je ovaj pojam previše grub da bi se njime označavali ljudi kao živa bića, jer se 

polazilo od toga da je sama reč resurs nešto što bi pre označavalo opremu u organizaciji ali 

nikako i ljudski potencijal. Međutim, ispostavilo se da samim pojmom “resurs” ljudi upravo 

dobijaju veoma važno mesto, jer ga time stavljaju u ravnopravan položaj sa ostalim resursima, 

možda čak i bolji, jer za njihovo kvalitetno upravljanje potrebne su određene sposobnosti i 

znanja.

2

Poslovanje preduzeća ne može se zamisliti bez odgovarajućih proizvodnih resursa, a ljudi, sa 

svim svojim sposobnostima, predstavljaju jedan od tih resursa. Ljudski resursi imaju značajnu 

ulogu za preduzeće, jer ljudi utiču na ekonomsku efikasnost preduzeća. Oni kreiraju i proizvode 

robe   i   usluge,   kontrolišu   kvalitet,   plasiraju   proizvode,   upravljaju   finansijskim   sredstvima,   i 

utvrđuju   opštu   strategiju   i   ciljeve   organizacije.   Bez   efektivnih   ljudi   preduzeće   ne   bi   nikada 

moglo   ostvariti   svoje   ciljeve.   Ljudski   resursi   čine   značajan   trošak   poslovanja.   U   zapadnim 

zemljama, posebno u velikim preduzećima, troškovi radne snage čine 20-30% ukupnih troškova, 

negde čak i do 50%. U privredama u tranziciji, zbog nižih cena radne snage, ovaj procenat je 

nešto niži, ali nije nimalo zanemarljiv. Pod ljudskim resursima se podrazumeva ukupan duhovni 

i fizički potencijal zaposlenog, kako skriveni tako i korišćeni potencijal. Osnovu predstavljanja 

ljudi kao resursa čini težnja da se ovaj potencijal izjednači u tretmanu sa ostalim poslovnim 

resursima preduzeća. Ljudski resursi raspolažu znanjem koje je neophodno za obavljanje radnih 

aktivnosti   i   razvoj   preduzeća.   Oni   poseduju   inovatorske   kvalitete,   intelektualne,   biološke   i 

fiziološke potencijale bez kojih se ne može odvijati proces rada. 

Ljudski   resursi   doprinose   na   različite   načine   uspehu   organizacije,   ali   se   moraju   pridržavati 

strategije kompanije. Globalna konkurencija podstiče organizacije na stalni razvoj i napredak, 

kako   bi   uspele   da   opstanu   pred   novim   zahtevima   koje   postavlja   globalizacija. 

Ukoliko posedujemo   dobar   ljudski   potencijal,   tj.   kvalitetne   i   obrazovane   ljudske   resurse, 

2

 Izvor: Ćamilović, Vujić, „

Osnove menadžmenta ljudskih resursa

“, Beograd 2006.

“Upravljanje ljudskim resursima i dopunsko obrazovanje u javnom sektoru”

 5

moguće je odgovoriti na izazove i zahteve sa kojima se stalno suočavamo. Obrazovanje ljudskih 

resursa u organizacije od velikog je značaja za njen razvoj i napredak. 

2.1 Upravljanje ljudskim resursima

Upravljanje ljudskim resursima (Human Resource Management) se u organizacionoj teoriji i 

praksi javlja s početka 90-tih godina, kada se ljudski faktor  počinje posmatrati kao predmet 

upravljanja. Upravljanje ljudskim resursima se pozicionira u sferi vođenja, odnosno usmeravanja 

ljudi u organizaciji, a zasniva se na ključnim kategorijama organizacionog ponašanja kao što su: 

motivisanje, odnosi pojedinaca i grupa, organizaciona socijalizacija, organizaciona kultura itd. 

Za efikasno upravljanje ovim resursom neophodna su određena teorijska znanja, kao i specifične 

metode, procesi i postupci da bi se ljudski potencijal iskoristio, odnosno da bi se usmerio njegov 

razvoj. Upotreba i razvoj ljudskih resursa treba da budu usmereni ka realizaciji krajnjih ciljeva 

preduzeća, tj. njegove razvojne i poslovne politike. 

Međutim, efikasno i efektivno upravljanje ljudskim resursima mora da uzme u obzir i interese 

ljudi, a ne samo ciljeve preduzeća. Istina je da preduzeće koristi ljudski potencijal kao sredstvo 

za ostvarivanje postavljenih ciljeva, ali i ljudi, isto tako, koriste preduzeće da bi ostvarili svoje 

lične interese (zarada, iskustvo, afirmisanje itd.). Upravljanje radom i razvojem ljudskih resursa 

je usko povezano sa upravljanjem i razvojem samog preduzeća. Samim tim u novom konceptu 

menadžmenta, pored tehnološke, organizacione i ekonomske komponente, mora u znatno većoj 

meri   da   budu   zastupljene   socijalna   i   psihološka   komponenta.   Jedino   se   na   taj   način   može 

obezbediti   odgovarajući   sklad   između   poslovnih   resursa   preduzeća,   što   je   pretpostavka   za 

njegovo uspešno poslovanje i skladan razvoj.

3

Nemoguće   je   jednom   definicijom   obuhvatiti   ceo   pojam   upravljana   ljudskim   resursima,   ali 

možemo istaći da bi se pod tim podrazumevala briga o ljudima unutar organizacije. To se odnosi 

na pronalaženje pravih i iskusnih ljudi za organizaciju, čime bi se uticalo na obučavanje i razvoj 

zaposlenih i podsticanje putem motivacije, da bi se uspeo zadržati takav kadar. Tako da bi se 

moglo   reći   da   se   upravljanje   ljudskim   resursima   sastoji   od   funkcije   razvoja,   motivacije   i 

3

 Izvor: http://www.grf.bg.ac.rs/mm/files/learnmat/81HR%205-6.pdf

background image

Želiš da pročitaš svih 19 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti