Odlomak

Predmet istraživanja, odnosno tema ovog diplomskog rada je „sveti Sava“. Shodno temi, rad ćemo koncipirati u tri poglavlja. U prvom poglavlju ćemo govoriti o lozi Nemanjića, njihovom djelovanju i značaju za srpski narod. Zatim, u drugom poglavlju ćemo se konkretno bazirati na život svetog Save, odnosno na njegovo djelovanje u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Treće poglavlje će biti posvećeno vićenju svetog Save očima Patrijarha Pavla, i ostalih sveštenih lica i njihovim riječima o svetom Savi.
Osnovni cilj rada je rada je da se pokaže djelovanje, uticaj i značaj svetog Save, teda se opšišu njegova djela.
Zadaci ovog istraživanja su:
• Istraživanje biografije svetog Save;
• Istraživanje i opisivanje djela svetog Save;
• Predstavljanje uticaja svetog Save na srpski narod.
Metode kojima ćemo se koristiti u ovom radu su sljedeće:
• Metod analize;
• Metod sinteze;
• Metod komparacije i
• Metod generalizacije.
Prošlo je više od sedam ipo vijekova od života svetog Save, ali mi ga i danas slavimo, ne radi pomena i uspomene, slavimo ga kao živog prosvjetitelja srpskog naroda i njegove kulture, duhovnosti, umjetnosti, književnosti. Žrtvujući sebe, sveti Sava je udario temelj pravoslavne vjere i tako postao duhovni izvor njegove snage, vjere i nadanja.

Zaslužan za stvaranje srpske pravoslavne crkve, sveti Sava je, kako navode njegovi biografi, još za života ušao u narodne legende. Pošto je u narodnom pamćenju sačuvan i kao prosvjetitelj, on se u narodnim legendama javlja najčešće u ulozi učitelja, ali učitelja čudotvorca. On je učitelj, prosvjetitelj, neumorni putnik, putuje od grada do grada, od sela do sela i uči narod kako da svoj život učini ljepšim i bogatijim.

Savino ime se često vezuje za ljekovite izvore uz koje su podizane hrišćanske bogomolje. Mnogo je u legendama o svetom Savi širom srspskih prostora ljekovitih Savinih izvora, pa i priča o tome kako ih je sveti Sava otkrivao. Učitelj i prosvjetitelj, sveti Sava u narodnim legendama uči ljude čak i onome što su morali znati i prije primanja hrišćanstva. On uči narod kako da ore, kako da plete užad, kako da osvjetli i osunča svoje domove, kako da kuje gvožđe i gradi vodenice.

Kult svetog Save bio je toliko snažan, da su ljudi u mnogim selima pored postojeće krsne slave i svetog Savu proslavljali u istom obredu čak i uz obavezan obredni sedmodnevni post. Sem toga, mnoge zanatlije uzimale su svetog Savu za svoju esnafsku slavu. Tako, na primjer u Prizrenu, Sveti Sava bio je slava samardžija, u gornjem toku Južne Morave, gdje se inače gaji konoplja, bio je zaštitnik, patron, uzari, u Pirotu i okolini kožara, a u cijeloj Srbiji opančara. Krajem XVIII vijeka on je kod Srba pod Austrijom postao i školski svetac, školska slava, što je i danas svuda kod Srba.

Mnogi motivi iz bajki i legendi hrišćanskih vremena pretočeni su u sadržaje o legendi o svetom Savi, pa u tim pričama srpski hrišćanski svetitelj, katkad postupa kao pagansko božanstvo. Kad se pročitaju sve legende o svetom Savi, dobije se utisak da je on neko vrhovno božanstvo, rodonačelnik koji iz haosa stvara red i zbog toga mora de se bori protiv sila haosa i mraka.

U nekim legendama o Savi postoji i donji svijet, što je karakteristično za paganske religije. Tamo su duše predaka. Prema srspskom paganskom vjerovanju duše umrlih postaju miševi i u tom obliku se sele u donji svijet. U paganskim religijama vrhovno božanstvo ima svog protivnika, oponenta, zlo božanstvo iste ili približne moći. Tako je u narodnim legendama i Sava dobio svog oponenta. To je Pavo. U pogledu formalne razvijenosti legende o svetom Savi kreću se od sažetosti anegdote do razvijenosti bajke.

Ni po svojoj smrti sveti Sava ne zaboravlja svoj vjerni narod, koji mu se obraća kao duhovnom ocu, u potrebama i nevoljama svog života, i pritiče mu, moleći ga za pomoć. Svetitelj Božji rađa se u jednom vremenu, u jednom narodu, ali upravo zato što se Bogom posvetio, što je primio svetost živoga i vječnog Boga, on postaje i zauvek ostaje Svetitelj svekolikih ljudi, u svim vremenima i svim zemaljskim narodima. Takav jedan svečovječanski Božji čovjek jeste i sveti otac naš Sava, rođen u našem narodu srpskome, u našoj Ribnici podgoričkoj, u srpskoj zemlji Dioklatiji, potonjoj Zeti, koji se upokojio pre 771 godinu (1235.g.) u zemlji Bugarskoj u slavnome gradu Trnovu, gdje je prvobitno bio i sahranjen.

Po čemu je velik sveti Sava i po čemu su veliki božji Svetitelji? Ne tek po tome što su ljudi. Veliki su po tome što je svetost Jedinoga Svetoga obasjala njihova srca, što su očistili svoje duše i bili ispunjeni vrlinama. To je ono što ih čini velikim i što ih čini svečovječanskima i sveprisutni u svim zemaljskim vremenima.

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Istorija

Više u Skripte

Komentari