4
2. Funkcionalna hrana
Pojam „funkcionalna hrana“ se prvi put počeo koristiti u Japanu 1980-tih i odnosio se na
prehrambene proizvode obogaćene nutrijentima koji posjeduju korisna fiziološka djelovanja.
Ministarstvo zdravstva Japana 1991 god. predstavlja pravila za odobrenje specifične
zdravstvene kategorije hrane – FOSHU (Food for Specified Health Uses) što uključuje i
uspostavljanje pravila za specifične zdravstvene tvrdnje za taj tip hrane.
Prema Ministarstvu zdravstva Japana FOSHU je:
Hrana za koju se očekuje da zbog svog sastava ima specifične zdravstvene utjecaje ili
hrana iz koje su uklonjeni alergeni;
Hrana kod kojih je utjecaj dodataka ili uklonjenih tvari znanstveno vrednovan i
dobivena je dozvola za tvrdnje o specifičnom pozitivnom učinku na zdravlje.
U većini zemalja ne postoje zakonske definicije naziva „Funkcionalna hrana“ i postavljanje
granice između konvencionalne i funkcionalne hrane je čak i za nutricioniste i prehrambene
tehnologe izazov. Također, postoji više različitih definicija funkcionalne hrane (FH). Jedna od
definicija koja na jednostavan način objašnjava pojam FH je ta da se hrana može nazvati
„funkcionalna“ ako pored svoje osnovne nutritivne vrijednosti na pozitivan i zadovoljavajući
način utječe na jedan ili više ciljanih funkcija tijela smanjujući rizike razvoja pojedinih
bolesti.
Funkcionalna hrana može poboljšati opće stanje organizma, smanjiti rizik oboljenja od raznih
bolesti, čak se može koristiti tijekom liječenja nekih bolesnih stanja. IFIC (International Food
Information Council) je dao definiciju koja kaže da je:
Funkcionalna hrana ona koja pruža veću dobrobit za zdravlje nego osnovna prehrana.
FUFOSE (The European Commission Concerted Action on Functional Food Science in
Europe) je dala jedinstvene značajke funkcionalne hrane:
treba biti konvencionalna i svakodnevna hrana;
mogućnost konzumiranja kao dio uobičajene prehrane;
5
prirodnog sastava (kao suprotno od sintetskih) s komponentama koje se mogu
prirodno naći u toj hrani ili su dodane u tu hranu u većoj količini od koncentracije
specifične za tu hranu;
ima pozitivan utjecaj na fiziološke funkcije;
može poboljšati opće zdravstveno stanje ili smanjiti rizik od bolesti;
ima potvrđene i utemeljene zdravstvene tvrdnje.
Funkcionalna hrana ne mora nužno biti funkcionalna za cijelu populaciju i spajanje
individualnih biokemijskih potreba s određenim komponentama hrane može utjecati na
napredak u razumijevanju interakcija između gena i prehrane. Međutim, jako je bitno shvatiti
razliku između hrane i lijeka. Ako se u proizvodu prepoznaju indikacije za liječenje ili
prevenciju određenih bolesti onda je taj proizvod lijek i izvjesna doza toksičnosti je
tolerantna, ali ako se u proizvodu ne prepoznaju indikacije za liječenje ili prevenciju
određenih bolesti onda je to hrana i u tome slučaju pri normalnim količinama unosa ne smiju
izazivati nikakve toksične učinke.
2.1. Nutraceutici
DeFelice je definirao pojam „nutraceutik“ kao svaku tvar koja je hrana ili je dio hrane i pruža
medicinske ili zdravstvene pogodnosti uključujući prevenciju ili liječenje bolesti. To su
proizvodi koji se mogu naći u raznovrsnim oblicima bilo kao pročišćeni i koncentrirani
nutrijenti, dodatci prehrani, biljni proizvodi ili prirodne komponente biljaka i procesirana
hrana kao što su žitarice, juhe i pića. Iako su definirani fiziološki učinci nutraceutika oni se ne
mogu svrstati u samo jednu skupinu, hranu ili lijek već se može reći da se nutraceutici nalaze
u „sivoj zoni“ između hrane i lijeka. Povezanost nutraceutika s lijekovima, biljnim lijekovima
i hranom je isprepletena i ponekad se ne može odrediti stroga granica između jednih i drugih.
Lijekovi su klasificirani zakonom o lijekovima i većina lijekova se ne može nabaviti u
slobodnoj prodaji odnosno bez liječničkog recepta. Biljni lijekovi mogu biti klasificirani kao
lijekovi u slučajevima njihovog djelovanja u prevenciji bolesti. Na primjer, biljke koje sadrže
farmakološki bitne sastojke koji se klasificiraju kao lijekovi.
