Altruističko ponašanje
1
UVOD
Socijalni činioci kao što su kultura, društvo, grupa kojoj pojedinac pripada itd. mogu uticati na
javljanje različitih tipova socijalnih ponašanja. Socijalna psihologija je naučna disciplina koja
proučava uticaj socijalnih činilaca na ponašanje pojedinaca, njihovo ponašanje kada su u
neposrednoj interakciji, kao i ulogu psiholoskih karakteristika ljudi u društvenom zbivanju.
Tema ovog seminarskog rada je
Altruističko ponašanje
. Ovakvo prosocijalno ponašanje se
definiše kao voljno, intencionalno ponašanje koje ima pozitivne posljedice za druge.
Altruizam je naklonost i ponašanje kojem je cilj pomaganje drugome i u kojem se ne očekuje neka
vrsta nagrade od drugih. To je ono ponašanje koje se obično opisuje kao nesebično jer su interesi
drugih stavljeni iznad vlastitih interesa.
Altruistični postupci su svjesni i sadrže namjeru da se nekome pomogne i zahtijevaju određeno
žrtvovanje ili odricanje. Stoga bi, prema ovome određenju, altruističko ponašanje bio jedna
posebna vrsta prosocijalnog ponašanja. Altruizam je suprotnost sebičnosti, odnosno egoizmu.
Altruizam je želja da se pomogne drugoj osobi, čak i ako to podrazumeva gubitak za osobu koja
pomaže.
Rad se sastoji od od uvoda, četiri dijela i zaključka koji sumira sve bitne odrednice rada. U prvom
dijelu je objašnjen pojam altruističkog ponašanja, dok je u ostalim djelovima rada akcenat stavljen
na faktore i činioce koji doprinose razvitku altruističkog ponašanja.
Altruističko ponašanje
2
1.POJAM ALTRUISTIČKOG PONAŠANJA
Altruizam je prosocijalno ponašanje, koje podrazumijeva još i plemenitost, saosećanje, pomaganje
drugima. Brojni su termini kojima je pokušano da se opiše ponašanje usmereno ka pomaganju
drugom biću u nevolji, bez očekivanja da se za to išta dobije zauzvrat, čak i onda kada pružanje
pomoći zahteva otpor i odricanje.
1
Prosocijalno ponašanje postaje jedno od najčešće istraživanih područja u socijalnoj psihologiji i u
ostalim društvenim znanostima, osobito u periodu do osamdesetih godina 20. vijeka. Ako se uzme
u obzir praktino i teorijsko značenje istraživanja altruizma nije nimalo čudno što je to područje
izazvalo toliki interes. Naime, slučajevi očito nesebinog ponašanja nisu se mogli jednostavno
objasniti prevladavajućim teorijskim shvatanjima prema kojima je ljudsko ponašanje usmjereno
zadovoljenju vlastitih potreba, izbjegavanju boli i neugoda, kao i sticanju nagrada. S druge strane,
saradnja, pomaganje drugima i silni oblici ponašanja predstavljaju jedan od najvažnijih ciljeva
socijalizacije. Takvi oblici ponašanja nastoje se podsticati radi održavanja skladnih
interpersonalnih odnosa i harmoničnog funkcionisanja društvenih grupa.
2
U najširem smislu, prosocijalno ponašanje se definiše kao voljno, namjerno ponašanje koje ima
pozitivne posljedice za druge.
3
Altruizam je poseban oblik ponašanja koje je nesebičan. Dokle god
neko voljno prosocijalno djeluje,odnosno nije na to prisiljen, može se tvrditi da ta osoba namjerava
pomoći drugome.
Međutim, razlozi zbog kojih neko pomaže drugima mogu biti različiti:
istinska briga za drugu osobu ili pak želja da se ostvare vlastiti interesi,
očekivanje da će osoba kojoj se pomaže uzvratiti i slično.
Takođe, altruizam podrazumijeva istinsku, bezinteresnu naklonost prema drugima. Da bi se
prosocijalno ponašanje smatralo altruističnim, treba uzeti u obzir ne samo posljedice, nego i motive
ponašanja.
4
Različite definicije altruizma uglavnom se slažu u tome da je altruistično ponašanje
poseban oblik pomažućeg ponašanja i da se razlikuje od prosocijalnog ponašanja u širem smislu.
Mnoga istraživanja su pokazala da postoji statistički značajna povezanost varijabli altruizma,
emocionalne empatije i samopoštovanja.Altruizam podrazumijeva nesebično ponašanje, dok
1
Rot, Nikola
, Osnovi socijalne psihologije
, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2003.
2
Humprey, N.,
Varieties of altruism-and the common ground betweem them. Social Research,.
1997.
3
Raboteg-Šarić, Z.,
Empatija, moralno rasuđivanje i različiti oblici prosocijalnog ponašanja,
Disertacija, Filozofski
fakultet, Zagreb, 1993.
4
Wilson, E.,
Kin selection as the key to altruism: its rise and fall. Social Research
. 2005.
