Analiza presude međunarodnog suda u Hagu za genocid u Srebrenici

Zločin genocida ima dva osnovna elementa namjeru i akciju. Namjera može biti dokazana direktno kroz izjave, ali češće, mora biti zaključena po sistematskom i koordinisanom djelovanju. Namjera je značajno različita od motiva. Šta god da je motiv za zločin (oduzimanje zemljišta, nacionalna sigurnost, teritorijalni integritet i sl.), ako počinioci počine djelo s namjerom da unište grupu, čak i dio grupe, to je genocid. Fraza potpuno ili djelimično je veoma važna.
Počinioci ne moraju imati namjeru da unište cijelu grupu i uništenje samo jednog dijela grupe (takvog kao što su njeni obrazovani pripadnici ili pripadnici koji žive u istoj regiji) je također genocid. Mnogi odgovorni zahtijevaju namjeru da se uništi veliki broj pripadnika grupe – masovno ubistvo. Ali pojedinac zločinac može biti kriv za genocid čak i ako ubije samo jednu osobu, sve dok zna da učestvuje u velikom planu za uništenje grupe. Genocid se razvija u osam etapa:
1) Razvrstavanje (klasifikacija): ljudi se dijele na “mi” i “oni”. Glavna preventiva u ovom ranom stadijumu jeste razvijanje univerzalnih institucija koje prevazilaze podjele.
2) Označavanje (simbolizacija): Skupa sa mržnjom, članovima prokaženih grupa (partija) mogu protivno njihovoj volji biti nametnuta obilježja (simboli). U cilju borbe protiv obilježavanja, simboli mržnje mogu biti zakonski zabranjeni, kao i govor mržnje.
3) Dehumanizacija: Dehumanizacijom se najčešće prevazilazi normalna ljudska odbojnost prema ubistvu.
4) Organizovanje: Genocid je uvijek organizovan. Posebne vojne, paravojne ili policijske jedinice se često obučavaju i naoružavaju.Kako bi se suprotstavili ovom stadijumu, članstvo u ovakvim policijama mora biti zabranjeno zakonom.
5) Polarizovanje: Grupe koje stoje iza mržnje emituju polarizujuću propagandu. Preventiva može značiti zaštitu bezbjednosti umjerenih vođa ili pomoć grupama za ljudska prava.
6) Identifikovanje: Žrtve se identifukuju i izdvajaju zbog svoje etničke ili religijske pripadnosti. Na ovom nivou, mora se jasno pozvati na uzbunu protiv genocida.
7) Istrebljivanje: Na ovom nivou, samo hitna, brza i nadmoćna oružana intervencija može zaustaviti genocid. Moraju biti uspostavljene stvarne sigurne zone ili koridori za evakuaciju izbjeglica sa teško naoružanom međunarodnom zaštitom.
8) Poricanje: Počinioci poriču da su počinili ikakav zločin. Odgovor na poricanje jeste kazna izrečena pred međunarodnim tribunalom ili državnim sudovima.
Da bi se neka radnja podvela pod pojam genocida, nije dovoljno utvrditi da se radnja (na primjre ubistvo, pa i masovno) dogodilo. Definicija genocida (kao i svakog drugog krivčnog djela) podrazumijeva dokazivanje namjere (mens rea) koja u slučaju genocida ima posebnu kvalifikaciju. Za genocid nije dovoljna namjera potrebna za počinjenje bilo kojeg od akata (namjera za ubijanje, nanošenje ozljeda i sl.), nego navedeni akti moraju biti praćeni posebnom namjerom za uništenjem dijela ili cijele jedne od četiri zaštićene grupe: nacionalne, etničke, religijske ili rasne skupine. S obzirom da je zaštićeni objekt genocida grupa, a ne pojedinac, ubistvo pojedinaca samo po sebi ne podrazumijeva genocid.