BiH u II svjetskom ratu

UVOD

Sama tema Drugog svjetskog rata je jako široka, a nije neznačajna ni tema Bosne i Hercegovine u tom ratu tako da je ovaj seminarski rad posvećen upravo odnosu BiH i Drugog svjetskog rata ali Kraljevine Jugoslavije kojoj je BiH pripadala. Poznato je da su velike sile kao što je Njemačka pokušavale mnogo puta osvojiti BiH iz više razloga, početkom Drugog svjetskog rata se pružila izvrsna mogučnost za to, tako da je 1941. godine BiH okupirana. Zašto i kako je okupirana je tema prvog dijela seminarskog rada, kao i pitanje uključivanja BiH u Trojni pakt. Neće biti zaobiđeno ni pitanje kapitulacije BiH kao ni sam način prodiranja Njemačke vojske na njno tlo. Za nas će biti zanimljiva i podjela Kraljevine Jugoslavije između talijana i njemaca sa akcentom na Bosnu i Hercegovinu. U drugom poglavlju će biti govora o položaju BiH u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, uspostavi NDH i i odnosu prema BiH. Pomenut će se i neka imena kao i nihov značaj za BiH. Priključivanje Sandžaka Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Formiranje župa, njihovo funkcionisanja kao i njihova refleksija na BiH. Iz svih, gore navedenih pitanja, BiH želi autonomiju i to će biti jedna zasebna cjelina obrađena uz samu temu BiH u Drugom svjetskom ratu. Iako je to bio samo pokušaj za autonomijom on je jako značajan i detalji će biti izneseni kao i odnos ustaša prema muslimanima i velikosrpskoj ideji. Kaku sve ove teme zapravo jedna cjelina i kako se sve vežu jedna za drugu, objašnjavaju jedna drugu moramo spomenuti i četnički pokret odnosno velikosrpska politika u BiH. Kao što je već rećeno tema je kompleksna i zahtjeva jako mnogo pažnje i istraživanja tako da sam tokom rada na ovoj temi uvidjela samu suštinu svakog perioda u historiji, tako da tema započinje okupacijom BiH u Drugom svjetskom ratu, zatim prolazi kroz određene periode i na kraju dolazi i Narodnooslobodilački pokret u BiH kao jedna od najopširnijih tema.

 
OKUPACIJA BOSNE I HERCEGOVINE 1941. GODINE

Hitleru je već jugoistočna Evropa bila baza za snabdjevanje i saradnju u napadu na SSSR u martu 1941. godine. Sva ova priča ne bi imala tako veliki značaj za Bosnu i Hercegovinu ako se ne spomene plan pripajanja Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu 25. marta 1941. godine. Njemačka politika je imala velike planove za okupaciju SSSR-a, planovi su uključivali i Karljevinu Jugoslaviju kao zemlju koja će snbdjevati vojsku, zbog toga su je velike sile i primile u Trojni pakt. Međutim niko nije računao na to da će se nekoliko dana nakon pristupanja Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu dići uzbune i neredi u zemlji koji su bili uzrok mijenjenja planova Njemačke. Te pobune su uzimale maha u državi i počele su sve više ugrožavati planove Njemačke. Demonstracije po gradovima su bile brojne i imale su antifašistički karakter što nije samo imalo utjecaja na plan Njemačke da uništi SSSR nego se Njemačka kao sila morala pobrinuti za impelementaciju vojno-privrednih interesa Trećeg Rajha u ovoj oblasti. Na pobune u državi Hitler je veoma ofanzivno reagovao i to je u historiji poznato kao Aprilski rat. Ujutro 6.aprila 1941. godine Njemci i Talijani su počeli napad na Kraljevinu Jugoslaviju, napadu su se nekoliko dana poslije uključile i Bugarska i Mađarska. Napad koji je prije svega učinila Njemačka pa onda druge zemlje je bio jednostavan, za napadače jer je vojska Jugoslavije bila slabo opremljena i dezorganizovana što je za posljedicu imalo brzo širenje Njemačkih trupa pa Jugoslaviji a samim tim i po Bosni. Kraljevina Jugoslavija je imala svoj plan ratovanja odnosno odbrane i u tom planu Bosna je imala svoje mjesto kao zemlja u i odbrana u pozadini odnosno u centru Jugoslavije al kao što je već rećeno Jugoslavija je imala slabu vojsku tako da je Aprilski rat koji je počeo 6. aprila u Jugoslaviji do Bpsne došao brže nego što se očekivalo, 13. aprila je njemačka vojska prešla Savi u Drinu, a već 15. aprila su zauzeli Sarajevo i Pale gdje je i uhvaćena glavnina Vrhovne komande. Bosna je imala poseban značaj u određivanju toka okupacije Jugoslavije jer se uzima da je okupacija Jugoslavije završena kada su njemački vojnici stigli u Sarajevo i kada su na Palama zauzeli Vrhovnu komandu iz koje je prije pobjeglo nekoliko glavnih komadanata. Dana 17. aprila se Bosna našla pred dokumentom koji je morala potpisati, a to je bezuvjetna kapitulacija. Poslije toga su njemačka i talijanska vojska od stanovništva i vojnika Kraljevine Jugoslavije oduzeli vojno naoružanje i sve potrebe stvari za daljnji tok ostvarivanja vojnih planova. Bosna je morala potpisati kapitulaciju,a Hrvatska je 10. aprila 1941. godine proglašena kao Nezavisna država Hrvatska. Linija razgraničenja talijanskih i njemačkih prostora je bila u Bosni tako da su se svi sporovi između njih odvijali na teritoriji naše domovine. „Demakraciona linija je išla kroz Bosnu od Bosanskog Novog preko Prijedora, Banjaluke, Jajca, Travnika i južno od Sarajeva prema Rudom.“ Njemački okupator je bio dominantan nad talijanskim i to je bilo očito posebno u vojno-privrednim interesima Trečeg Rajha u BiH. Iako je Njemačka zona bila više bogata rudnim bogatstvima, privredom, industrijom i tako dalje Talijani su ipak morali dozvoliti eksploataciju bogatstava s njihovog područja pod izgovorom da je to za dobrobit Osovine. Interese Njemačke u NDH i u BiH je štitio 51. armijski korpus. Dvije divizije su bile smještene u BiH sa sjedištima u Sarajevu i Banjoj Luci. Zadatak ova dva armijska korpusa je bio da kontrolišu eksploataciju dobara, da učvrste vlast i da vode računa o svim vladinim poslovima. U tom vremenu Bosna i Hercegovina je bila najveće skladište dobara za Njemačku i iz tih razloga se toliko poklanjalo pažnje našoj domovini. Njemci su pomagali jačanje NDH i u tome su vidjeli svoje interese, dok su Talijani razmišljali drugačije i nisu pomagali razvoj organa vlasti NDH ali su i oni u Bosni i Hrvatskoj vidjeli otvoren put ka moru i drugim zemljama i vidjeli su svoje interese na tlu te dvije zemlje. Njemci su za razliku od Talijana bili mudri u razvijali su adekvatne organe NDH u BiH i tako su vladali cijelim područjem dok su Talijani otvoreno govorili šta im smeta u radu Osovine i zbog toga nisu bili poželjni kao Njemci. Kako je Bosna bila u sastavu NDH il kako mnogi vole reći bila je srce NDH. Talijane je mnogo manje zanimala NDH pa su svu okupaciju preusmjerili na BiH jer su je smatrali najbogatijim dijelom NDH.izbijanjem ustanka uzdiže se NOP (Narodno oslobodilački pokret), kao tijelo koje je ispravljalo ekonomske interese ustaša, Trećeg Rajha ili Italije. Da bi uspostavili ove interese počeli su upotrebljavati i vojnu silu. Koliko je NDH bila doista nezavisna pokazuje i činjenica da kad se ustanak počeo širiti u BiH poljuljali su se i temelji NDH. Poslije toga je vlast NDH oslabila, a Njemačka i Italija su počele da uspostavljaju svoju vlast u određenim dijelovima države. Njemačka je to radil aprekriveno i hinjski, pokušavala je da bude skriveni neprijatelj NDH dok je Italija svoju okupaciju i svoje uspostavljanje vlasti radila otvoreno i direktno. Gdje god bi u BiH izbilo neko vojno žarište Njemačka vojska bi to jednostavno rješavala. Takve oblasti je nazivala vojišnim prostorom i oslobađala bi ga od svake okupacione vlasti i uzimala bi u svoje ruke takve prostore.

POLOŽAJ BOSNE I HERCEGOVINE U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ

Nezavisna država Hrvatska nije mogla zamisliti svoje postojanje bez Bosne i Hercegovine. Odmah se postavlja pitanje kakav je položaj BiH u politici NDH. To se najbolje razumije iščitavanjem Pavelićevog teksta iz jula 1938. godine gdje on određuje tri pogleda na BiH kao na sastavnu zemlju NDH:

1. smatrana je Hrvatskom zemljom
2. naseljavali su je Hrvati u čijem sastavu su bili i muslimani
3. imala je centralnu ulogu u stvaranju NDH

Za BiH je značajan datum 10. april 1941. godine kada su ustaše došle na vlast i kada se uspostavila NDH uz pomoć Trećeg Rajha i Kraljevine Italije. To je bila unutrašnja promjena države al negativna za BiH. Pavelić je odredbom 7. juna 1941. godine proglasio granicu NDH do Drine čime je obuhvatio i BiH i rekao je da će to sada biti granica sa barbarskom srpskom kulturom. Poslije samog osnivanja države NDH njeni dužnosnici su za cilj stavili pokazivanje Njemcima i Talijanima važnost BiH za novonastalu državu. Nisu samo željeli Njemcima i Talijanim apokazati koliko je Bosna značajn aza hrvatsku nego i samim stanovnicima Bosne, tako što su javno govorili o tome, pisale su sve novine na tu temu… kako bi dokazali da je BiH zaista značajna za Hrvatsku Pavelić je donio odluku da se u Banja Luku preseli podpredsjedništvo vlade i to je učinjeno 4 dana nakon donošenja odluke, 29. aprila 1941. U Banja Luci je odluke donosio Viktor Gutić. Kao zemlja NDH je zauzimala površinu od 110 000 km kvadratnih, a polovina od toga je površina BiH. Postoji i opravdan razlog zašto se NDH toliko zauzimala z aprostor BiH, a to je vrlo jednostavno, jer je težil anjenim prirodnim bogatstvima posebno ugalj i šume. Tu želju prikrivali su rijećima i propagandom da žele sačuvati hrvatsku tradiciju koja je u BiH. Hrvati su shvatali i značaj BiH u geografskom pogledu jer se preko nje bili povezani sa Jadranskim morem preko Podunavlja. Jedan od ciljeva Hrvata je bio politika obračuna sa Srbima i dokazivanje hrvatstva muslimanima. To nikada nisu javno rekli, čak šta više govorili su da imaju naklonost prema muslimansko mstanovništvu. Kako su Hrvati bili slatkorječivi prema muslimanima govori i činjenica da je Slavko Kvaternik u sarajevskim novinama izjavio da se Hrvati toliko brinu o muslimanima da bi prije dopustili da i zadnji Hrvat pogine u ratu nego da se njima nešto loše desi. Ne može se ni izostaviti ime Ante Starčevića koji ej javno rekao da su muslimani najčistiji cvijet Hrvata i on je prvi stao u odbranu muslimana pred cijelom Evropom. NDH je u javnosti sažaljevala muslimane na Sandžaku i odobravala im pripajanje BiH, ustvari želja im je bila da se prošire i na Sandžak jer ako on uđe u sastav Bosne ušao je i u sastav NDH. Doglavnik Pvelića, Ademaga Mesić je 26. jula 1941. godine na sastanku u Sarajevu izjavio da ako se Sandžak ne spoji sa BiH muslimani s tih područja slobodno mogu doći u Bosnu i da će dobiti zemlju u Bosni. Ipak ,ni naporan rad nije uslovio pripajanje Sandžaka Bosni jer su sve strane bile zainteresovane z ataj prostor od Italije i Njemačke do Srbije. Nedugo za tim se proširila ideja kroatizacije koja se javila i pri samom osnivanju NDH, muslimani su sve više shvaćali da nisu u ravnopravnom položaju sa katolicima i da će se njihov položaj vremenom i ugrožavati. Kako je vrijeme odmicalo muslimani su u državi NDH imali sve podređeniji položaj i shvatili su da je ideja koja je iznesena u novinama „Katolički tjednik“ zapravo istinita i da se NDH smatra državom katolika. Jedna od ideja državnika NDH je bila da se među bosanskim muslimanima stvori što veće antisrpsko raspoloženje, ta je započelo i ukidanjem muslimanskog družtva „Gajret“, dok su rad muslimanskog društva „Narodne uzdanice“ podržavali, razlog tome je taj što je „Gajret“ bio orjentiran prosrpski dok su „Narodne uzdanice“ bile orjentirane prohrvatski. Ustaška vlast je u Bosni bila prisutna sve do jula 1941. godine kada su i BiH i Hrvatska bile podjeljene na župe. Ustaše su sve više počele da sarađuju sa pripadnicima Trećeg Rajha, očistili su NDH od Srba i Jevreja. Jevreji su smetali Njemcima dok su Srbi bili problem ustaškog režima. Postojala su tri načina rješavanja problema Srba na području NDH, bili su prognani, ubijani ili su nasilno prelazili na krščanstvo. Ustaše su bile odane rasističkom genocidnom programu Trećeg Rajha. Jevreji koji su godinama živjeli na tlu BiH bili su pred zajednicom ponižavani ili čak ubijani, ali i tada je bilo slučajeva da su muslimani krili Jevreje u svojim domovima. Način istrebljivanja Srba i Jevreja iz BiH je bio nemilosrdan, ustaše su naišle na jako mali broj muslimana koji su im pomagali. Kada su muslimani vidjeli šta su sve ustaše sposobne uraditi za dobrobit svoje države pobojali su se za vlastitu solicu, za vlastitu sigurnost. Muslimani su tada donijeli rezolucije u mnogim bosabskohercegovačkim gradov ima, izašli su na ulice i protestvovali za položaj Srba u BiH. Rezolucije su bile donesene od septembra do decembra 1941. godine. Ugledni muslimani koji su imali i visoko mjesto u društvo,a i bili su članovi društva „El Hidaje“ su apelirali na sve muslimane da se čuvaju i da se klone zločina,a apelirali su i vlasti NDH da što pije zavede red i mir u BiH. Na to su ustaške vlasti reagovale riječima da neće odustajati od svoje ideje i da će prije poslati potpisnike rezolucija u logore nego odustati od plana ali se sve to na kraju završilo mirnijim putem ali bez konkretnog rješenja. U Drugom svjetskom ratu Turska nije učestvovala i nije željela da odgovara na molbe Jugoslavije ali ni Sandžaka, muslimani su težili za odlaskom u Tursku ali Turci nisu na to odgovarali. Muslimani iz Sandžaka su pismeno zatražili od Turske da pomogne u pripajanju Sandžaka BiH ali vlada Turske nije odgovorila, a s a Jugoslavijom nije željela ni trgovinske veze. Hrvati su uvidjeli položaj muslimana u Evropi, ali i položaj muslimana u BiH i zbog toga su sve manje marili za njihov položaj, nisu im čak dozvoljavali da imaju ravnopravno učešće u politici tako da se bila jako velika razlika u zastupnicima iz reda muslimana i reda hrvata u ministarstvima, konzulu, poslanicima itd.