Deca sa intelektualnim smetnjama u razvoju

“Dijete ometeno u razvoju je dijete sa posebnim potrebama, a dijete sa posebnim potrebama je DIJETE.”

Pravo na obrazovanje kao pravo garantovano međunarodnim i nacionalnim propisima je dio nas i naše svakodnevnice. Djeca pohađaju predškolske ustanove, zajedno sa svojim vršnjacima prelaze u osnovne škole, a u zavisnosti od interesovanja i mogućnosti nastavljaju školovanje slijedeći svoj životni put. Sve djeluje kao jedan prirodan tok. Međutim, da li je taj put isti za svu djecu? Da li sva djeca imaju šansu i priliku da steknu obrazovanje u skladu sa svojim potrebama?
Pravo na obrazovanje je garantovano svoj djeci. Štaviše, to nije samo pravo, već i obaveza koju djeca moraju ispuniti. Svako dijete ima pravo na jednako i dostupno obrazovanje u skladu sa svojim mogućnostima, potrebama i interesovanjima. Država je dužna da obezbijedi jednak pristup obrazovanju svakom djetetu u skladu s njegovim obrazovnim potrebama i psiho – fizičkim mogućnostima.
Inkluzivni oblik vaspitanja i obrazovanja djece sa posebnim potrebama je savremena tedencija u vaspitno – obrazovnoj praksi i predstavlja mogućnost izlaženja u susret djeci koja imaju teškoće u razvoju i učenju, kao i poštovanje njihovog prava na razvoj i obrazovanje koje ostvaruju i ostala djeca.
Inkluzivno obrazovanje podrazumijeva da sva djeca treba da dobiju kvalitetno obrazovanje u okviru redovnih škola bez obzira na pol, nacionalno, vjersko i socio – ekonomsko porijeklo, sposobnosti i zdravstveno stanje. Istovremeno, to znači da škole i predškolske ustanove treba da se prilagode obrazovnim potrebama djece, a ne da se obrazuju samo ona djeca koja mogu da se uklope u postojeći obrazovni proces.
Inkluzija podrazumijeva obrazovne ustanove otvorene za svu djecu, a prije svega za djecu koja su marginalizovana u zajednici i isključena iz redovnog obrazovnog sistema zbog zdravstvenih problema, smetnji u razvoju, socijalne ugroženosti porodice, pripadnosti različitim nacionalnim manjinama i statusa izbjeglih ili raseljenih lica.
Tedencija zemalja Evropske unije je razvijanje politike koja promoviše inkluziju, odnosno uključivanje djece sa posebnim obrazovnim potrebama u redovne škole. Crna Gora je ratifikovala veći broj međunarodnih konvencija iz oblasti ljudskih i dječjih prava. Reforma obrazovnog sistema u Crnoj Gori, kroz uvođenje inkluzivnog obrazovanja kao modela obrazovanja koji odgovara svim potrebama djece, započela je 2004. godine donošenjem Zakona o obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama i Strategije o inkluzivnom obrazovanju. Na taj način stvorene su pravne pretpostavke da nijedno dijete ne bude isključeno iz svih aspekata školovanja i da se svakom djetetu obezbijedi obrazovanje u skladu sa njegovim interesovanjima, mogućnostima i potrebama.
U radu se razmatraju ključni problemi i obrazovne potrebe djece sa intelektualnim smetnjama u razvoju.