Dioničko društvo

1. UVOD
Razvoj dioničarstva počeo je veoma spontano, razvojem tržišta, tako da su prve emisije „dionica“ nastale polovinom XVI vijeka. Do tada su skupe trgovačke ekspedicije bile rezervisane samo za one imućne. Oni koji nisu imali dovoljno novca, umjesto uzimanja kredita, emitovali su potvrde (koje su bile preteče dionica) i tako prikupljali sredstva za sprovođenje skupih putovanja. Tako su kupci „potvrda“, preteče današnjih dioničara, postali i vlasnici robe koja treba da bude predmet trgovanja. Vlasnicima „dionica“ je ostalo da se nadaju očekujući dobar poslovni rezultat i tako ostvaren lični dobitak. Smatra se da je kompanija firma koja je na ovaj način finsirala svoja putovanja, firma londonskog trgovaca Sebastijana Kaboa „Muscovy Company“ davne 1553 godine. Zbog rizičnosti poduhvata, Kabo je, umjesto kreditnog zaduženja, odlučio da emituje dionice pojedinačne vrijednosti od 25 funti i na taj način sakupi 6000 funti koje su bile potrebne za realizaciju ekspedicije kojom je želio da pronađe sjeverni morski put za Kinu. Sreća za dioničare, koji su na samom početku bili osuđeni na gubitak jer ne postoji sjeverni morski put za Kinu, jeste što je Kebo nekako došao u kontakt sa Rusima i umjesto trgovačkog sporazuma sa Kinom, potpisao sa ruskim carom Ivanom Groznim. Druga trgovačka firma, mnogo veća i poznatija, koja je na ovaj način finansirala svoje pomorske ekspedicije bila je „The East Indian Company“. Ona je za 17 godina poslovanja emitovala dionice u vrijednosti od 1.6 miliona funti. Prekookeanska trgovina se toliko razvila da su vlasnici dionica ostvarivali profit i do 40% godišnje. Karakteristično za obje firme je to što su vlasnici njihovih dionica bili u mogućnosti da ih prodaju mnogo prije povratka ekspedicije. Do širenja dioničarstva dolazi u drugoj polovini XVIII vijeka, posredstvom industrujske revolucije, kada su posredstvom dionica prikupljen neophodna sredstva za osnivanje prvih preduzeća u industriji, što je bila inicijalna kapisla i za druge grane – saobraćaj, rudarstvo, finansije.
U moderno doba dioničko društvo predstavlja pravno lice osnovano ugovorom. Ovo društvo predstavlja tip društava kapitala čiji je kapital podijeljen na dionice. Dioničko društvo može osnovati jedan ili više osnivača, koji su obavezno i dioničari tog društva, s tim što dioničko društvo ne odgovara za obaveze dioničara. Dioničko društvo je društvo koje osniva jedno ili više pravnih i/ili fizičkih lica u svojstvu dioničara radi obavljanja određene djelatnosti pod zajedničkim poslovnim imenom, čiji je osnovni kapital utvrđen i podijeljen na dionice. Dioničko društvo ima sljedeća obilježja:
− To je društvo kapitala u kome nije bitno ko u njemu učestvuje s kapitalom nego je bitan ulog u osnovni kapital društva čija pravna sudbina nije vezana za lice koje ga je u društvo unijelo (po pravilu ulog ostaje u društvu i kada se dioničari mijenjaju).
− Osnovni kapital (minimalni osnovni kapital društva određen je zakonom) podijeljen je na dionice koje se, po pravilu, pravnim poslovima mogu prenositi sa jednog na drugo lice.
− Dioničar odgovara za obaveze društva do visine svog uloga a ne odgovara za obaveze društva svojom imovinom jer je imovina društva, kao i kod ostalih društava, odvojena od imovine dioničara.
− Srazmjerno kapitalu koga ima u društvu (broju dionica) dioničar ima pravo na upravljanje.
− Dioničko društvo je ima svojstvo pravnog lica i za svoje obaveze odgovara svojom imovinom.
U okviru seminarskog rada biće analizirane osnovne karakteristike dioničkih društava. U okviru navedene analize biće obrađene slijedeće stavke: osnivanje dioničkog društva, povećanje i smanjenje osnovnog kapitala, obaveze i prava dioničara, organi dioničkog društva, vrste dioničkih društava, te dionice i druge hartije od vrijednost. Prilikom izrade rada konsultovana je relevantna literatura iz oblasti poslovnog prava i ekonomije.