Društvena funkcija medija

1. Uvod
Mediji predstavljaju jedan od najznačajnijih fenomena masovnog društva. Oni su prisutni u svim oblastima društvenog života; isprepleteni su sa politikom, sportom, obrazovanjem, porodicom, zabavom, javnim i privatnim životom. Masovni mediji utiču na stvaranje i oblikovanje javnog mnjenja, predstavljaju instrumente pristupa znanju od kojeg zavisi razvoj i status velikog broja društvenih aktivnosti .
Iako se prema Oxford English Dictionary tek 1920-tih počelo govoriti o „medijima“,a generaciju kasnije o „komunikacijskoj revoluciji“, zanimanje za sredstva komunikacije mnogo je starije. Retorika, umijeće usmene i pisane komunikacije, shvaćala se vrlo ozbiljno u staroj Grčkoj i Rimu . Već Aristotel (Retorika) je na primjer smatrao da je za analizu komunikacijskih situacija dovoljan odgovor na četiri pitanja: šta, kako, ko i zašto. Retorika, uključujući političku retoriku, uzimala se ozbiljno još i u XVIII i XIX stoljeću, kada su nastale neke ključne ideje. Koncept „javnog mnjenja“ pojavio se krajem XVIII stoljeća, dok zanimanje za „mase“ seže unatrag do početka XIX stoljeća, u vrijeme kada su novine počele sudjelovati u oblikovanju nacionalne svijesti čineći ljude svjesnima svojih bližnjih čitatelja .
Sama nauka o medijima se razvijala i dalje se razvija uporedo sa razvojem medija. To je neprekidan proces, koji je u moderno doba pod sve većim uticajem političkih i ekonomskih interesa. Česta su upozorenja da su masovni mediji u savremenom društvu postali ravnodušni, otvorivši tako prostor uništavanju svake kulture u ime marketinga i reklame. Upravo stoga je neophodno zadržati objektivnost u istraživanju i razmatranju položaja i društvene funkcije masovnih medija danas.
Da bi smo bolje razumjeli društvenu funkciju medija neophodno je ukratko izložiti sam razvoj medija kao takvih, definiciju masovnih medija kao i razvoj nauke o medijima. U skladu sa zadatom temom, u glavnom dijelu rada će biti detaljno obrađene teorije društvene funkcije medija. U zaključku ću se osvrnuti na stanje medija i njihovu društvenu funkciju danas.

2. Društvena funkcija medija
2.1. Nastanak i društveni razvoj (masovnih) medija
Pojam medija (lat. medium – posrednik) u savremenom značenju (često: masovni mediji od eng. mass-media) se pojavljuje početkom XX stoljeća opisujući sve rašireniju pojavu sredstava masovne komunikacije kao posljedice velikog tehnološkog napretka ostvarenog nakon izuma koji su omogućili široku upotrebu električne energije i razvoja njome pokretanih sredstava komunikacije. Iako istorija i razvoj sredstava komunikacije sežu u daleku prošlost, sve do najstarijih pronađenih ‘poruka’ neolitskih ‘pećinskih’ ljudi od prije 40.000 godina, tek sa razvojem pismenosti a posebno pojavom prvih rasprava na temu retorike u staroj Grčkoj i kasnije Rimu dolazi do većeg zanimanja i napretka u shvatanju značenja usmene i pisane komunikacije u društvu. Važno je napomenuti da su od samih početaka pismenosti njen značaj u društvenim odnosima prije svih prepoznali vlastodržci, trgovci i vjerske vođe, često potičući njen razvoj među širim slojevima stanovništva, ali najčešće iz vlastitog interesa.
Od samih početaka pismenosti, jedini način za stvaranje i umnožavanje pisanih djela je bilo ručno pisanje i prepisivanje. U Kini i Japanu tiskanje se prakticiralo već od VII stoljeća, ako ne i prije, no ondje se koristila uglavnom metoda takozvanog „blok tiska“, pri kojoj se upotrebljavala drvena rezbarena ploča da se otisne pojedina stranica određenog teksta. Na početku XV stoljeća Korejci su izumjeli vrstu pomičnih slova koje je francuski učenjak Henri-Jean Martin (1924-2007) opisao kao „gotovo haucinatno slične Gutenbergovim“.
Moguće je da su zapadni pronalazak nadahnule vijesti o onome što se zbilo na istoku. Godina 1450. je približan datum izuma u Europi, vjerovatno od strane Johanna Gutenberga iz Meinza, tiskarske preše – možda nadahnute vinskim prešama njegovoga rodnog Porajnja – s pomičnim metalnim slovima. Tiskarska praksa širila se Europom zahvaljujući dijaspori njemačkih tiskara. Do 1500. godine tiskare koje su osnovane u više od 250 mjesta u Europi i sveukupno proizvele oko dvadeset sedam hiljada izdanja, po nekim procjenama to je oko trinaest miliona knjiga . U čuvenom pregledu svjetske povijesti Marquisa de Condorceta (1743-94), objavljenom 1795, tisak se zajedno sa pisanjem proglašava prekretnicom u ono što autor zove „napretkom ljudskog uma“ .
Pored naučnika koji su listom bili oduševljeni mogućnosću brzog i relativno jeftinog umnožavanja knjiga, značaj tiska su odmah prepoznali trgovcii političari. Dolazi do pojave prvih reklamnih postera kao i društvenih „biltena“ koji vremenom prerastaju u novine. Iako je prva otisnuta knjiga bila Biblija, crkveni vjerodostojnici, kao i vladari tadašnjih evropskih država su od samih početaka sa podozrenjem gledali na razvoj tiska, kao uostalom i na sve druge novotarije. Katolička crkva tako ubrzo nakon pojave tiska kreira Index zabranjenih knjiga. Uspon novina u XVII stoljeću povećao je zabrinutost zbog učinaka tiska. U Engleskoj 1660-tih glavni je cenzor knjiga, sir Roger L’Estrange, i dalje postavljao staro pitanje: „Je li izum tipografije prouzrokovao više štete nego koristi za kršćanski svijet?“ .
Gore navedeni detalj, postojanje „glavnog cenzora knjiga“ u Engleskoj sredinom XVII stoljeća, jasno pokazuje kako je od samih početaka tisak bio praćen cenzurom, jer su vladari i drugi moćnici odmah shvatili njegovu snagu kako u političkim tako i u ekonomskim područjima društvenog i državnog života. Kao ključni trenutak u istoriji slobode govora i tiska se uzima Povelja o pravima (Bill of Rights) Sjedinjenih Američkih Država (u daljnjem tekstu SAD) izdata od strane Kongresa 1791. i to njen Prvi amandman: „Kongres neće donositi nikakav zakon koji bi se odnosio na uspostavljanje vjere ili zabranu njezina slobodnog ispovijedanja, ili na ograničavanje slobode govora ili tiska“. Međutim prošlo je puno godina od tada a spomenuta sloboda govora i tiska je još uvijek ‘sveti gral’ modernog demokratskog društva.Tako se do skora i u samim SAD nisu podjednakim tisku smatrali elektronski masovni mediji a i danas se vode rasprave o potrebi regulacije i zakonskog ograničavanja dostupnosti raznovrsnih sadržaja dostupnih svima putem interneta.
Industrijska revolucija čiji su rezultati bili sve veća urbanizacija kao i šira, iako često upitno ravnomjerna raspodjela dohotka među širim slojevima stanovništva je dovela i do razvoja onog što danas zovemo potrošačkim društvom, sa medijima kao ključnim pokretačima te promjene. U isto vrijeme, mediji su odigrali ključnu ulogu u afirmaciji ljudskih, prvenstveno radničkih, prava kao i opštem razvoju društva ka onome što danas poznajemo kao demokratija.