CARINE

Već u trinaestom vijeku se susrećemo sa riječju carina koja označava dadžbinu, tj. oblik poreza koji pripada državi. Pretpostavka je da carina postoji otkad i trgovina. U našem jeziku riječ carina je dobila ime zbog činjenice da je njeno naplaćivanje bilo u korist cara – careva dadžbina. Još u starom Rimu postojale su carinarnice na graničnim prelazima iz jednih u druge provincije, ali nije bila nužan dio administracije. Carina je određena svota novca koju država u domaćoj valuti naplaćuje od vlasnika određene robe, prilikom prelaska te robe preko državne granice. Carine su izvor prihoda državi i značajan spoljnotrgovinski instrument.Carine i carinski sistemi moraju se stalno mijenjati, dopunjavati i usavršavati kako bi carine bile ekonomski faktor zaštite i razvoja domaće privrede.Carina ima posebnu ulogu i pri premošćavanju carinskih i vancarinskih barijera koje postoje, posebno kod niza ekonomskih integracija, pa i carinska unija. U tim slučajevima, moraju se tražiti odgovarajuća pravna i ekonomska riješenja kako bi robe i proizvodi iz zemalja koje se nalaze izvan takvih regionalnih ekonomskih integracija mogle da dospiju i na tržištu ( npr. putem zaključivanja posebnih ugovora o carinskim preferencijama i drugih ugovora ). Postoje različite vrste carina počev od uvoznih carina pa sve do fiskalnih. Na robu koja se uvozi u carinsko područje plaća se carina po stopama utvrđenim Carinskom tarifom.Carinska tarifa propisana je Zakonom o carinskoj tarifi.

1. POJAM CARINA

Carina je odredjen iznos u domaćoj valuti koji vlasnik robe plaća državi prilikom prelaska robe preko državne granice. Ona predstavlja najstarija i najprihvatljivija sredstava spoljnotrgovinske politike.Naziv carina se koristi za vrstu posrednog poreza koji se naplaćuje u spoljnotrgovinskom prometu.Carina predstavljajanajznačajniji I najčešće zastupljen instrument protekcionističke politike u međunarodnoj razmjeni. To znači da se carine ne mogu brzo mijenjati i bez odgovarajuće zakonodavne, u pravilu vremenski dugačke procedure.U modernom smislu, carina se smatra dadžbinom (posrednim porezom) koji se naplaćuje, najčešće, na uvoznu robu u vidu određenog iznosa, a po utvrđenim carinskim stopama u Carinskoj tarifi, bilo u cilju zaštite domaće privrede, zaštite životnog standarda i nadnica, povećanja zaposlenosti kapaciteta kroz povećanje proizvodnje, uravnoteženja platnog bilansa, promjene strukturnog nivoa potražnje, poboljšanja odnosa razmjene.Carinska tarifa predstavlja sređen, sistematizovan spisak roba sa carinskim stopama. Kod nekih zemalja postoji i carina koja se naplaćuje na robu koja se izvozi iz zemlje i to najčešće, iz socijalnih razloga. Na primjer, naplatu ovakve carine u Indiji koja je uvedena na žitarice i neke druge prehrambene artikle, kako bi se spriječio izvoz istih roba. Na taj način, omogućava se putem ove carine zadržavanje istih roba na indijskom tržištu, u cilju prehranjivanja domaćeg stanovništva. Iz tih razloga, ovakve izvozne carine, nazivaju se i socijalnim carinama.
Savremena carina ima ulogu prije svega da zaštiti domaću proizvodnju i da joj omogući adekvatniji i uspiješniji razvoj. Ovo je iz razloga, što se sa naplatom carine na robu koja se uvozi u carinsko područje jedne države smanjuje njena pretjerana konkurencija na tržištu zemlje uvoza. Domaći kupac je vrlo često motivisan da se opredijeljuje za kupovinu domaće robe, pod uslovom da je ista približnog kvaliteta ili čak i malo lošija od inostrane uvozne robe, na koju je naplaćena carina. Takođe i zbog činjenice, da je domaća roba ne samo što je jeftinija u odnosu na inostranu, nego i iz razloga što je često za nju obezbjeđen adekvatniji i brži servis, a nekada i kupovina na kredit.
Carina pored tog primarnog dejstva, ima i sekundarnu ulogu, tj. da se ne može zanemariti ni njen fiskalni efekat – da ona predstavlja i značajan izvor prihoda država i njenog budžeta. U ranijim periodima, ovaj je odnos bio obrnut, pa je primarna uloga carina bila fiskalna, a sekundarna zaštita domaće proizvodnje.