Elektronsko plaćanje – Elektronski prenos sredstava

Elektronsko plaćanje

UVOD

Kraj drugog milenijuma obilježili su veliki tehničko-tehnološki pomaci i napredovanje u svim oblastima života i rada. Masovna primjena računara dovela je do automatizovanja poslova koji su kroz vijekove bili isključivo vezani za lični rad i ličnu komunikaciju. Sistemi plaćanja koji su već dva milenijum, i više, ustaljeni i koji su dostigli svoj maksimum, dobili su konkurenciju u elektronskom novcu- izumu kraja XX vijeka. Pojava Interneta otvorila je novu priču o novcu i sistemima plaćanja.

Stoga, u ovom radu će se govoriti, upravo, o samom pojmu elektronskog plaćanja i potrebi za prenosom sredstava elektronskim putem, gdje će se i grafički predstaviti odvijanje jedne platno-prometne transakcije. U okviru toga ukazaće se na greške i prevare koje mogu nastatai u elektronskom transferu sredstava (EFT) i koje mogu predstavljati ozbiljne gubitke, jer se često radi o velikim iznosima koji se kod elektronskog prenosa obavlja velikom brzinom. Govoriće se i o pravnom regulisanju elektronskog prenosa sredstava u SAD-u, angažovanju UNCITRAL-a na izradi pravila o elektronskom prenosu sredstava i Vodiču UNICITRAL-a o EFT.

Posebno će se obraditi pravna pravila iz oblasti bankarstva koja sadrže odredbe o elektronskom prenosu sredstava.

Na samom kraju, posebna pažnja će se posvetiti tenologiji elektronskog bankarstva, i reći sta je to što je bilo od presudnog značaja za afirmaciju elektronskog bankarstva, a zatim će se detaljno obraditi kućno bankarstvo, inteligentne (smart) kartice i elektronski novac.

1.    POJAM ELEKTRONSKOG PLAĆANJA I POTREBA ZA ELEKTRONSKIM PRENOSOM SREDSTAVA

Elektronsko plaćanje pripada finansijskim transakcijama koje se rade bez upotrebe papirnim dokumenta kao što su čekovi ili nalozi. Kada govorimo o elektronskom kretanju novca, misli se na situaciju kada novac postaje informacija. Činjenica da novac postaje informacija u digitalnom obliku pruža mogućnost njegovog praćenja, sprečavanja dvostrukog trošenja i sl.

Elektronsko plaćanje je možda najpogodnija forma za primjenu elektronike, što se pokazalo i u praksi, jer je u okviru bankarstva postignut najveći uspjeh u primjeni elektronskih tehnologija. Ne samo da je taj odnos uspješan između banaka, između banaka i firmi, već i između banaka i fizičkih lica-potrošača. Više od 70% banaka koristi WWW kao sredstvo za marketing, dok je izvođenje transakcija još uvijek problematično u pogledu bezbjednosti, pa se njihov razvoj odvija usporeno. Smatra se da su banke započele prve korake u tzv. cyber-bankarstu. Doduše, ističe se da korišćenje elektronskog načina prenosa sredstava nije isto u svim zemljama  kao ni u svim bankama. Da bi banke poslovale elektronski potrebno je da koriste standarde da bi bile u stanju da svoje poruke pošalju u struktuiranoj formi. Na međunarodnom planu to su UN/EDIFACT standardi.

Potreba za uvođenjem elektronskog prenosa sredstava u papirni platni promet javila se onda kada je obim platnog prometa narastao do te mjere da je postalo nemoguće da se obavlja na postojeći način, zbog fizičkih ili finansijskih ograničenja. Dakle, osnovni problemi u funkcionisanju papirnih sistema plaćanja su:

•    Nemogućnost praćenja porasta obima platnog prometa iznad određene granice;
•    Troškovni pritisak usled porasta obima platnog prometa.

Dosadašnji sistemi plaćanja su se zasnivali na žiro i čekovnom platnom prometu. I jedan i drugi sistem plaćanja je karakterisala ogromna količina papira što je sve više dovodilo do troškovnog pritiska na banke usled porasta obima finansijskih transakcija. Osim toga, papirni platni promet je zahtjevao dosta vremena za finalizaciju plaćanja, tako da je sve to uticalo na potiskivanje papirnog načina plaćanja u korist elektronskog sistema plaćanja.