Hidroelektrane

Električna energija, kao prelazni oblik, ima dvije bitne osobine: može se proizvoditi samo u trenutku korišćenja i obratno, mora se isporučivati u strogo utvrđenim granicama kvaliteta (napon, frekvencija). Iz ovih osobina slijedi ključni postulat za funkcionisanje elektroenergetskog sistema (EES): u svakom trenutku vremena mora biti zadovoljena jednakost: proizvodnja električne energije = potrošnja + gubici u prenosu.
Gornja jednakost ostvaruje se u složenim uslovima, prije svega zato što je potrošnja slučajna veličina i nestacionarna u vremenu. Postoji i neuslkađenost između potrošnje energije i pogodnosti uslova za njenu proizvodnju. Konačno, niz slučajnih događaja iznenada narušavaju ključni navedeni postulat, a vrijeme do ponovnog uspostavljanja je reda nekoliko sekundi.
Znači, elektrane u mješovitom EES moraju da proizvedu tačno određenu količinu zahtijevane energije, a da se pritom ne zna koliki je taj zahtjev (u količinskom smislu). EES mora da bude sposoban za neutralizaciju svih slučajnih poremećaja u domenu proizvodnje, prenosa i potrošnje.