Emocionalna inteligencija i neki pokazatelji prilagodbe kod učenika rane adolescentne dobi

UVOD

Emocionalna inteligencija (EI) je relativno novo područje u psihologiji i novi predmet psihologijskih istraživanja. U posljednjih 12 godina uvelike privlači interes medija, postala je česta tema knjiga i časopisa, od kojih je najpoznatija ona Daniela Golemana, predavača na američkom sveučilištu Harvard i dopisnika New York Timesa, pod naslovom “Emocionalna inteligencija”.
EI se prvi puta pojavila u znanstvenoj literaturi u ranim devedesetima, za što su zaslužni autori koncepta, Peter Salovey sa sveučilišta Yale i John D. Mayer sa sveučilišta New Hempshire. Oni su odredili EI kao skup sposobnosti koje bi trebale pridonijeti točnijoj procjeni i izražavanju svojih emocija, kao i procjeni tuđih emocija i uporabi osjećaja u motiviranju, planiranju i postignuću ciljeva u životu (Takšić, 1998). Dakle, EI označava tip inteligencije koji uključuje sposobnost procesiranja emocionalnih informacija (Roberts, Zeidner i Matthews, 2003).
Emocije su organizirani mentalni odgovor na događaj, a uključuju psihološki, iskustveni i kognitivni aspekt. Osobito je važno to što se emocije obično javljaju u kontekstu odnosa. Kako se mijenja odnos neke osobe prema drugoj osobi ili objektu, mijenja se i njezina emocija prema toj osobi ili objektu. Bilo da su ti odnosi stvarni, pohranjeni u sjećanju ili zamišljeni, popraćeni su osjetnim signalima koje nazivamo emocijama.
EI se odnosi na sposobnost prepoznavanja značenja emocija i njihovih veza, korištenja emocija kao temelja razumijevanja i rješavanja problema. Nadalje, uključuje korištenje emocija za poboljšanje kognitivnih aktivnosti (Mayer i dr.,1999, prema Mayer, Caruso, Salovey, i Sitarenios, 2001).
Sa stajališta emocionalne inteligencije, onaj tko posjeduje takve sposobnosti smatra se dobro prilagođenim i emocionalno vještim pojedincem, dok onaj tko ih ne posjeduje u dovoljnoj mjeri može biti oštećen u emocionalnom i socijalnom funkcioniranju (Mayer, DiPaolo i Salovey, 1990).
Koncept EI je nastavak jedne od dviju tradicija načina gledanja na odnos između emocija i logičkog mišljenja u psihologiji. Jedna tradicija zastupa stajalište da su emocije i logičko mišljenje oprečni jedno drugome, odnosno, da emocije ometaju, pogrešno usmjeravaju i općenito negativno utječu na pokušaje racionalnog funkcioniranja čovjeka. Nasuprot ovoj, druga tradicija zastupa stajalište da su emocije dio logičkog mišljenja i da općenito pridonose inteligenciji i uopće kvaliteti funkcioniranja u mnogim aspektima života. Autori koncepta ističu da je vrlo važno razumjeti da emocionalna inteligencija ne isključuje inteligenciju, da ona ne predstavlja “pobjedu glave nad srcem” – to je jedinstveni spoj jednog i drugog. Emocionalna inteligencija kombinira afekt s kognicijom, emocije s inteligencijom (www.emotionaliq.com).
Postojeća istraživanja sugeriraju da će EI vjerojatno zauzeti mjesto uz druge važne psihologijske varijable kao prediktor različitih faktora uspješnosti na poslu, u školi i kod kuće. Npr. viši stupanj EI može predviđati smanjenu vjerojatnost poteškoća s drogama ili nasiljem (Brackett, 2001; Formica, 1988; Mayer, Perkins, Caruso i Salovey, 2001; Rubin,1999; Salovey, Mayer, Caruso i Lopez, u tisku, prema Mayer, Salovey, Caruso i Sitarenios, 2001).