Inicijativa za pokretanje projekta razvoja konkurentnosti u Crnoj Gori

UVOD

Konkurentnost podrazumijeva sposobnost postizanja uspjeha na tržištima u cilju porasta životnog standarda tokom dužeg vremenskog perioda. Zemlje mogu postati konkurentnije tako što će poboljšati svoja dostignuća u širokom spektru faktora koji utiču na rast produktivnosti. To odnosi na inovacije, stvaranje povoljnijeg sistemskog ambijenta, prenošenje ili usvajanje novih tehnologija, obrazovanje, preduzetništvo, nova preduzeća.
Za male zemlje, kao što je Crna Gora, konkurentnost neizbježno ima i dimenziju izvoza, imajući u vidu ograničenu veličinu crnogorskog tržišta. Samim tim, konkurentnost uključuje sve što poboljšava marketing i prodaju u drugim zemljama.

Crna Gora je mala ekonomija, koju karakteriše otvorenost. Ona ne može bitno uticati na globalne tržišne promjene, ali se može pozicionirati na takav način da ova kretanja iskoristi u svoju korist. Otvorenost nije prijetnja, ona je prilika. Prilika se ogleda kroz mogućnost da se Crna Gora u narednim godinama pozicionira kao prepoznatljiva u pružanju usluga, posebno u dijelu putovanja i turizma, ekološke hrane i pića, prevoza, gradjevinarstva i finansijskih usluga. To je prilika i za revitalizaciju industrijske proizvodnje, ali ne one masovne u kojoj se ne može biti konkurentan, već proizvodnje koja je uklopljena u mreže multinacionalnih korporacija, koja je utemeljena na visokotehnološkim procesima, isto kao i proizvodnje prepoznatljivih crnogorskih „brendova“. Pritom je nezamjenjiva uloga direktnih stranih investicija.
U tome, nužnost izvoza nije cilj sam po sebi, ali se u okvir otvorenosti on uklapa kao nužnost.
Jednako kao izvoz, važan je i uvoz naprednih tehnologija i znanja koje drugi proizvode efikasnije od nas. Prepoznati tuđu uspješnost, učiti i graditi vlastitu kompetenciju, znači iskoristiti prilike koje pruža otvorenost. To znači postati konkurentan.

U tom novom, otvorenom svijetu, država i vladanje mijenjaju svoju narav. Postaju instrumenti „socijalne asistencije“, umjesto „socijalne intervencije“. Socijalna asistencija znači uključenost države u traženje zajedničkih elemenata koji motivišu građane i ključne društvene činioce.

Visoki troškovi poslovanja i vrlo slaba spoljnotrgovinska konkurentnost, ograničena domaća konkurencija, po pitanju kvaliteta proizvoda i usluga, predstavljaju neke od slabosti crnogorske ekonomije. S druge strane, neke od naših prednosti, poput makroekonomske stabilnosti, prihvatljivog poreskog sistema i relativno stabilnog bankarskog sektora, očigledno nijesu dovoljni da kompenzuju većinu konkurentskih slabosti.
Shodno tome, jačanje produktivnosti i opšte konkuretnosti, mora postati najvažniji pravac daljeg razvoja crnogorske ekonomske politike, sa naglaskom na glavne okosnice i nosioce razvoja Crne Gore – obrazovanje, pravnoj državi, inovativnosti i tehnološkom razvoju, regionanom razvoju i razvojim klasterima, kako bi potencijali rasta došli što više do izražaja i kako bi se postigli maksimalni efekti.

LISABONSKA AGENDA

“Unija je danas postavila novi strateški cilj za sljedeću dekadu: postati najkonkurentnija i najdinamičnija ekonomija na svijetu, zasnovana na znanju, sposobna ostvariti održivi privredni rast s više kvalitetnih radnih mjesta, i većom socijalnom kohezijom”

Na sjednici Evropskog vijeća u Lisabonu, održanoj 23. i 24. marta 2000. godine, utvrđena je Strategija ekonomskog razvoja Evropske unije do 2010. godine s ciljem povećavanja zaposlenosti i životnog standarda u ekonomiji zasnovanoj na znanju. Lisabonska strategija ne obvezuje zakonski već politički zemlje članice EU. Tako će i novim zemljama članicama lisabonski ciljevi postati osnova ekonomske razvojne politike zemlje.

Utvrđeno je da se strateške mjere Sprovode otvorenom metodom koordinacije (OMC – Open Method of Coordination) između tijela EVropske unije i država članica, na nacionalnom i regionalnom nivou. U svrhu praćenja sprovodjenja izrađuju se tzv. benchmark analize o konkurentnosti EU-a, nacionalni akcioni planovi za poboljšanje konkurentnosti i u otvorenom interaktivnom pristupu se razmjenjuju iskustva i prakse (best practice).