Izvori kapitala u preduzeću

Uvod

Jedan od osnovnih problema svakog preduzetnika je pronalaženje kvalitetnih izvora kapitala, a taj problem je naročito izražen kod početnih faza biznisa. Tema ovog rada su upravo načini na koji preduzetnik može u određenim fazama svog poslovnog procesa i u zavisnosti od veličine kompanije doći do potrebnog kapitala i koji su sve raspoloživi izvori kapitala koji mu stoje na raspolaganju.
Odluke o finansiranju biznisa zahtjevaju veoma važne odluke, a to se posebno odnosi na dugoročne odluke o finansiranju. Odluke o finansiranju obuhvataju:

• koliko sredstava je raspoloživo iz sopstvenih izvora, odnosno koliko je potrebno kapitala nabaviti iz vanjskih izvora
• da li je sredstva povoljnije nabaviti kod banaka ili nebankarskih institucija, ili je povoljnije dozvoliti investitorima da učešćem u vlasništvu unesu kapital
• da li je sredstva potrebno nabaviti na duži ili kraći rok
• da li postoji mogućnost izdavanja emisije obveznica i mnoge druge.

Osnovna podjela izvora kapitala je podjela prema vlasništvu na sopstvene i tuđe izvore, međutim svaki izvor ima svoje prednosti i mane o čemu će u ovom radu biti riječi. Osim ove podijele izvori kapitala se mogu podijeliti prema ročnosti na: kratkoročne, srednjoročne i dugoročne, prema načinu finansiranje se može podijeliti još i na: unutrašnje, vanjsko i tiho samofinansiranje, prema namjeni finansiranja podijela na: izvore dugotrajne imovine, izvore kratkotrajne imovine, izvore finansiranja investicija i izvore finansiranja sanacija. Međutim sa stanovišta finansijskog računovodstva najbitnija je podijela prema porijeklu tj vlasništvu, na sopstvene i tuđe izvore kapitala, pa je u radu pažnja posvećena upravo na pribavljanje kapitala iz sopstvenih i tuđih izvora.

 
Kapital preduzeća

Da bi preduzeće moglo obavljati svoju svakidašnju poslovnu aktivnost ono mora imati odgovarajuća finansijska sredstva, odnosno novčani kapital. Taj kapital može biti dobijen iz vlastitih ili tuđih izvora, a od njegove visine zavisi i nabavka svih predmeta rada i sredstava za rad. Visina raspoloživog kapitala odražava finansijski i ekonomski položaj preduzeća u određenom trenutku. Ta informacija je jako bitna zbog izračunavanja niza ekonomskih pokazatelja od kojih su najbitniji: likvidnost i finansijska stabilnost, ekonomičnost, rentabilnost itd.
Kapital (latinski capitalis – glavni) predstavlja sve vrijednosti u preduzeću, sredstva i imovinu, u svim oblicima (novčanom, materijalnom…) koja imaju svojstvo da njihova upotreba vlasnicima donosi vrijednost veću od one koju su oni uložili u obavljanje svoje ekonomoske aktivnosti. Ovako definisan kapital poprima u stvarnosti različite oblike svoga postojanja: suma gotovog novca, sredstva na računima banaka, krediti, štedni ulozi, obveznice, akcije – dionice…. Pri tome je bitno spomenuti da svaki od pomenutih oblika kapitala dobija svoj pravi smisao samo kada se njegovim korištenjem stvara vrijednost veća od vrijednosti koja je postojala prije početka njegove ekonomske upotrebe, što znači da određeni oblik sredstava može da egzistira kao kapital u određenom trenutku, a da kasnije izgubi to svojstvo. Novac sam po sebi ne predstavlja kapital, jer se u novčanom obliku ne uvećava. Da bi novac postao kapital potrebno je da se uloži u jedan od dva oblika u kojima predstavlja kapital u poslovnom procesu preduzeća, a to su: realni ( sredstva za proizvodnju, mašine, postrojenja, materijal za reprodukciju….) i finansijski ( novčani krediti, štedni ulozi, obveznice….).
Kapital dakle predstavlja ukupnu vrijednost imovine preduzeća uključujući njegove vlastite i tuđe izvore kojim preduzeće finansira svoje svakodnevne potrebe. Kapital iz ove perspektive možemo podijeliti na konkretni i apstraktni kapital.